Novak neće u novinare, "baš meni duva", lud od tenisa

Tenis 28. maj 201916:45 > 16:46
Adam Pretty, Getty Images

“Bravo, Duci“, čuo se glas Janka Tipsarevića na terenu broj 11 posle jednog od dobrih udaraca Lajovića. Bio je to jedan od retkih uzvika u mirnoj atmosferi u kojoj je Dušan davio Tijaga Monteira kao zmija žabu i na kraju ga udavio sa konačnih 6:3, 6:4, 6:4.

Kolega Džoni i ja mislili smo da napravimo internu kladionicu – da pogađamo kakve su vremenske prilike napolju kada izlazimo iz svoje “katakombe“, tj. pres-centra iz kojeg ne vidimo dnevnu svetlost, pa da na kraju dana piće plaća onaj sa manje pogodaka. Međutim, vreme je toliko šizofreno da nismo mogli da ustanovimo jasne kriterijume kakvo je zapravo po izlasku.

Tako bi i sada. Kiša je sipila i hladni vetar je duvao dok smo gledali Fonjinija i Sepija na stadionu “Simon Matje“ – čisto su udarali neko vreme, a onda je igra iskusnijeg Italijana počela da se raspada, taman kada se i sunce prvi put pojavilo.

Naučili smo lekciju prethodnih dana, pa smo na Teren 11 krenuli sa duksom, jaknom, kišobranom, ali i kačketom i kremom. Lajović je po tmurnom vremenu i kišici izgubio prvi gem na svoj servis i činilo se da bi moglo da nas čeka dugo popodne kao u ponedeljak sa dvojcem Krajinović-Kecmanović. Međutim, Duci je vrlo brzo vratio brejk igrajući konstantno na Monteirov bekhend, neuporedivo slabiji udarac, a onda je osvojio i prvi set taman kada su na tribinama svi skidali dukseve, a stavljali kačkete – jer, počelo je da prži.

“Lično volim kad je sunčano, kada lopta ide brže i kada može da leti spin kroz vazduh. Ovako kada se menja vreme, to nervira – nikad ne znaš na koju stranu ide vetar, čas sunce, čas kiša… Takvi smo mi igrači – krene da duva vetar i većina pomisli ‘baš meni sad duva’. Teško je ostati mentalno fokusiran, ali sada sam uspeo to da uradim. U stvari je najvažnije da nema prekida zbog kiše, a nadam se da će vreme biti još lepše u nastavku turnira“.

Ljudi između gemova bezobzirno gaze po tuđim stvarima, a oni koji ostaju fokus usmeravaju ka gore, ka ekranu na spoljnom zidu stadiona Suzan Lenglen – tamo su igrali Zverev i Milman, pa smo svi kroz krošnje drveća pokušavali da vidimo što više od poena koji se u datom trenutku igra.

Kompletan tekst Saše Ozma pročitajte na sajtu Sport kluba.