Sportski vremeplov: Mali, veliki čovek, Majkl Čeng

Tenis 23. jun 201500:19 > 00:22
atp tour archives

Majkl Čeng je visok samo 175 centimetara što je za jednog američkog Tajvanca potpuno normalno. Ali, za profesionalni sport nije.

I dok su mu se mnogi podsmevali i smišljali viceve na njegov račun, Majkl Čeng je samo bio čvršći u nameri da postane vrhunski teniser i ništa, apsolutno ništa nije moglo da ga spreči u ispunjenju tog cilja. Kao junior, osvajao je sve moguće titule i obarao sve moguće rekorde u Sjedinjenim Državama. Majkl  Čeng više nije bio šala. Ali, ostatak sveta nije čuo za njega. Sve do Rolan Garosa 1989.

Skoro kao potpuni teniski anonimus, sa 17 godina i tri meseca, obreo se na mitskoj pariskoj crvenoj prašini. Već na prvom pojavljivanju na teniskoj sceni, pokazao je da se ne boji nikoga i stekao mnoge simpatije jer svi vole priče o autsajderima. Osvojio je taj turnir pobedivši u finalu Štefana Edberga sa 6-1 3-6 4-6 6-4 6-2 u jednom legendarnom meču. Ispostavilo se da će to biti najbliže što je Šveđanin ikada stigao osvajanju Rolan Garosa. Ali, Čengov meč četvrtog kola sa Ivanom Lendlom je bio, kažu mnogi, još legendarniji od megdana sa Edbergom.

Favorizovani Lendl je vodio sa 2-0 u setovima i odmah je napravio brejk u trećem. Ali, Majkl se vratio i osvojio taj deo igre. U četvrtom setu, Čeng je pretrpeo napad grčeva, a kao spas je koristio spore, visoke loptice, koje su Ivana „Groznog“ dovodile do ludila. Prekidao je meč u svakom mogućem trenutku, više puta išao „u toalet“, jeo je gomilu banana. Čak je jednom i probao sa servisom ispod ruke i uspelo mu je. Na kraju je pobedio, a Lendl, inače jedan od najmirnijih tenisera, potpuno je poludeo.

Sa Lendlom je kasnije odigrao još jedan meč na Australijan Openu, gde je takođe gubio sa 2-0 u setovima, ali se takođe vratio i na kraju trijumfovao sa 3-2. Čeh je imao noćne more u obliku jednog malog, zdepastog Azijata sa uskim šorcem i reketom. Ispostaviće se da mu je ovo u Parizu bila i jedina Grend Slem titula. Posle je još jednom u Parizu stizao do finala, kao i po jednom u Njujorku i Melburnu.

Finale u Flašing Medousu je izgubio od Pita Samprasa, dok ga je u Australiji porazio Boris Beker. Za razliku od Ivana Lendla, Stefan Edberg je stigao da mu se osveti. U polufinalu Ju Es Opena 1992 savladao je Čenga sa 7-6, 5-7, 6-7, 7-5, 4-6. Meč je trajao pet i po sati, što i dan danas stoji kao rekord tog turnira po dužini meča. Godine 1990. upotpunio je svoju kolekciju „Salatarom“ Dejvis kupa.

Profesionalnu karijeru se okončao 2003. Prvu profesionalnu titulu je osvojio u San Francisku sa 16 godina, a poslednju u Los Anđelesu sa 28. Ukupno ih je osvojio trideset i četiri (21. na betonu), a samo od tenisa, na njegov račun je „leglo“ oko dvadeset miliona dolara. Možda jedini nedosanjan san karijere mu je prvo mesto ATP liste, jer je uvek nekako uspevao da bude drugi.

Majkl Čeng će biti upamćen kao neverovatno uporni trkač, koji je dovodio protivnike do ludila vraćajući lopticu u igru. Bio je verovatno najbolji kontra udarač ikada. Nije imao nijedan izuzetan udarac, a nije imao ni slabih strana. Sigurno, njegova najveća zaostavština je to što je pokazao da ne morate bii visoki i lepi i izvajani kao što su Boris Beker i Bjern Borg da bi bili vrhunski teniser.

Bio je uvek miran, tih, povučen, nenametljiv, nezanimljiv novinarima i po izjavama i po oblačenju. Njegove izjave niste ni morali da uzimate, bili se su toliko šablonske da ste mogli da ih sami napišete, slično Nadalu sada.

Čeng je dobio brojne nagrade tokom karijere, ali sigurno su mu najdraže one za neumorni humanitarni rad i za “savršenog idola” novoj generaciji Azijata rođenih u Sjedinjenim Državama. Napisao je i knjigu “Kako zadržati servis”.

Voli da peca i igra golf. Kažu, može da udari jače i duže od profesionalnih golfera. I verovatno su sada svi dovoljno pametni da se ne bi kladili protiv toga. Takođe, trenira i Keija Nišikorija. Reći da mu ide dobro sa Japancem verovatno bi bio dobar kandidat za eufemizam godine. U Kuću slavnih uvršten je 2008.