Sportski vremeplov: Surf and volley, Mark Filipusis

Tenis 25. jun 201513:39 > 13:42
Getty Images

Nije teško zamisliti lepotana kao što je Mark Filipusis sa daskom u ruci na prelepim plažama u oblasti San Dijega.

Ako se zadesite tamo, velika je verovatnoća da ćete naići na „skada“, nadimak koji je australijski teniser dobio po jednoj poznatoj raketi. Nikada nije osvojio Grend Slem, nikada nije bio bolje rangiran od osmog mesta, njegov ceo život može se nazvati „surf and volley“, ali trag koji je ostavio na ATP turu je neizbrisiv. Mnogi će vam reći da je mogao i morao mnogo više, ali onda ne bi bio Mark Filipusis.

U svoje vreme, imao je jedan od najboljih servisa. Poeni bi retko trajali duže od tri udarca. Uvek doteran, odmeren i osučan, Filipusis je često bio uzdizan na pijedestal teniskog božanstva, pogotovo u Australiji. Rođen je 7. novembra 1976, majka mu je italijanskog, a otac grčkog porekla. Najsličniji igrač njemu je sada verovatno Miloš Raonić. Većim delom karijere, otac Nik mu je bio trener. Veoma kratko, sarađivao je sa Petom Kešom, ali ove dve vrele krvi i blistava uma, ipak, nisu uspeli da nađu zajednički jezik. Najviše od svega, voleo je da igra za Australiju.

Iako često optuživan da izbegava reprezentativne obaveze, kada god mu je zdravlje dozvoljavalo, igrao je za Ozije. Osvajanje dva Dejvis kupa navodi kao najlepše trenutke u karijeri. U oba slučaja, upravo Skad je dobio odlučujuće mečeve. 1999. savladao je Sedrika Piolina u Nici, a 2003. pobedio je Huana Karlosa Ferera i to sa pokidanim pektoralnim mišićem.

Takođe, zajedno sa Jelenom Dokić, osvojio je jedini trofej u Hopman kupu sa kojim može da se pohvali Australija, bar za sada. Jahanje talasima, ipak, samo delimično može da ublaži bol zbog poraza u dva Grend Slem finala. 1998. poražen je u finalu US Opena od strane zemljaka Patrika Raftera sa kojim se nikada nije baš „mirisao“, a 2003. izgubio je finale Vimbldona od Rodžera Federera, kome je to bio prvi od pet uzastopnih pehara u hramu tenisa. Njegova igra nikada nije bila previše komplikovana.

https://youtube.com/watch?v=F1TWhCMFRCo

Bombardovao je protivnika servisima i forhendima. Njegovi početni udarci išli su obično oko 220. kilometara na sat, odakle je i nastao nadimak. Jednoručni bekend nije bio baš udarac u koji ste mogli da se uzdate, ali kada je tajming bio na mestu, to je bilo spektakularno. Karijeru je završio sa 11 titula, najveća od njh bio je Indijan Vels 1999. Sigurno bi bilo više trofeja i više finala da nije bilo povreda. Imao je hroničnih problema sa kolenima, hrskavica je bila oštećena, i taman kada bi povezao nekoliko dobrih turnira, koleno bi ga izdalo. Konačno je odustao 2008. nakon treće operacije kolena, iako nikada nije zvanično objavio da se povlači.

Sada, kada god može, pojavljuje se na ATP turu šampiona i samo Karlos Moja može ozbiljno da mu se suprotstavi. Priča Marka Filipusisa ne zavšava se na teniskom terenu, u stvari, ona tek tamo počinje. Skad je bio i maneken, bio je zaštitno lice mnogih kompanija, obožavao je naslovne strane. Ali, njegov stil života je značio da uvek može da potroši više nego što je zaradio, pa je tako 2009. prijavio bankrot. U međuvremenu, učestvovao je u rijeliti šou „Age of love“, gde je on kao neženja tražio sebi mladu. Ipak, nijedna od učesnica nije uspela da postane izabranica njegovog srca.

Bio je veren i glumicom Dženifer Espozito, poznatoj po ulogama u filmovima „znam šta ste radili prošlog leta“ i „crash“, ali ni to nije uspelo. Konačno se oženio zanosnom Silvanom Lovin, sa kojom ima sinčića Nikolasa“. Nedavno, u jednom intervjuu za CNN, rekao je da „nije baš ponosan na neke stvari koje je radio, ali da se svake od njih rado seća“. Istina, verovatno je mogao bolje, verovatno je mogao i više. Ali, kao Frenk Sinatra, Mark Filipusis je sve uradio na svoj način…