Pedeset godina od završetka rata u Vijetnamu: Milioni ljudi se suočavaju sa posledicama Agensa Oranž

Vijetnamski rat je završen pre skoro tačno pedeset godina, 30. aprila 1975, kada je južnovijetnamski glavni grad Sajgon pao u ruke komunista, ali milioni ljudi se i dalje suočavaju sa posledicama hemijskog ratovanja od strane Amerikanaca.
Širom Vijetnama, američke vojne snage su tokom rata bacile 72 miliona litara veoma otrovnih hemikalija kako bi uništile neprijatelja. Više od polovine je bio Agent Orindž, vrsta herbicida koja izaziva rak, urođene mane dece i trajnu štetu po životnu sredinu.
Danas, oko tri miliona ljudi, uključujući mnogo dece, i dalje pati od ozbiljnih zdravstvenih problema povezanih sa izlaganjem tom otrovu. U Vijetnamu zdravstveni problemi utiču na nove generacije, ugrožavajući decu, unuke, pa čak i praunuke ljudi izloženih hemikalijama, od raka do urođenih mana koje pogađaju kičmu i nervni sistem.
Kontaminacija je takođe uništila prirodni svet Vijetnama. Skoro polovina mangrova, koje štite obale od jakih oluja, uništena je. Veliki deo tropskih šuma je nepovratno oštećen, dok je herbicid ispirao hranljive materije iz tla u nekim od klimatski najosetljivijih područja Vijetnama.
Vijetnam je decenijama ulagao čišćenje otrova iz rata, delimično finansiranom američkom pomoći, ali posao je daleko od gotovog. Sada su milioni u Vijetnamu zabrinuti da bi SAD mogle odustati od čišćenja pošto je predsednik Donald Tramp blokirao stranu pomoć.
U decenijama nakon završetka rata, zemlja koja se oporavljala ogradila je jako kontaminirana mesta poput bivšeg američkog vojnog aerodroma Da Nang i počela da pruža podršku pogođenim porodicama.
Međutim, SAD su uglavnom ignorisale sve veće dokaze o uticaju na zdravlje, uključujući i uticaj na sopstvene veterane, sve do sredine 2000-ih, kada su počele da finansiraju čišćenje Vijetnama. Tek 1991. godine, SAD su priznale da određene bolesti mogu biti povezane sa izlaganjem Agensu Orindž.
Od 1991, potrošeno je preko 155 miliona dolara kako bi se pomoglo osobama sa invaliditetom u pogođenim područjima ili prekrivenim neeksplodiranim bombama, prema podacima američkog Stejt departmenta. Dve zemlje su takođe sarađivale u pronalaženju žrtava, a SAD su pomagale Vijetnamu u potrazi za nestalima.
Čišćenje Agenta Orandža je skupo i često opasno. Jako zagađeno zemljište treba iskopati i zagrejati u velikim pećima na veoma visoke temperature, dok se manje zagađeno zemljište može zakopati na bezbednim deponijama.
Uprkos godinama rada, velika mesta i dalje treba očistiti. U Da Nangu, gde je vazduhoplovna baza kontaminirana tokom skladištenja i transporta agensa Orindž, SAD su 2018. godine završile čišćenje vredno 110 miliona dolara, ali područje veličine 10 fudbalskih terena i dalje je jako kontaminirano.
Međutim, smanjenje finansiranja USAID od strane Donalda Trampa zaustavilo je ključne projekte u Vijetnamu, i dok su mnogi nastavljeni, ostaju sumnje u pouzdanost SAD. Vijetnam sada mora da pregovara sa novom realnošću u kojoj prema rečima američkog predsednika, zemlja više ne može sebi da priušti da pomaže drugim.
Zemlja ne može da se nosi sa toksičnim hemikalijama koje i dalje postoje bez strane pomoći, rekao je Ngujen Van An, predsednik Udruženja žrtava agensa Orindž u Da Nangu. "Verujemo da vlada SAD i proizvođači ove toksične hemikalije moraju imati odgovornost da podrže žrtve", rekao je on.
Nedovoljno podataka znači da stručnjaci ne mogu sa sigurnošću reći kada će se rizik po ljudsko zdravlje završiti. Ali hitniji problem je to da bi, ako se napori u čišćenju prekinu, sada izloženo kontaminirano zemljište moglo da dospe u vodene tokove i nanese štetu većem broju ljudi.
Desetogodišnji projekat čišćenja oko 500.000 kubnih metara zemljišta kontaminiranog dioksinom, dovoljnog da se napuni 40.000 kamiona na vazduhoplovnoj bazi Bijen Hoa, pokrenut je 2020. godine. Zaustavljen je na nedelju dana u martu, a zatim ponovo pokrenut.
Međutim, buduće finansiranje USAID za čišćenje i program od 30 miliona dolara za osobe sa invaliditetom su neizvesni. Sa smanjenjem izdataka za USAID, očekuje se da će većina zaposlenih u Vijetnamu biti otpuštena do kraja ove godine, što ne ostavlja nikoga ko bi administrirao finansiranje programa sanacije.
Koje je vaše mišljenje o ovoj temi?
Pridružite se diskusiji ili pročitajte komentare