Zašto Južna Koreja ima tako malo smrtnih slučajeva od Covid-19, a Italija više

Svet 18. mar 202011:17 > 11:20
Yonhap via REUTERS

Kako se COVID-19 pandemija koronavirusom pojačava, velika pažnja u SAD-u se posvećuje povećanju dostupnosti dijagnostičkom testiranju.

Iako je poznato da testiranje efikasno smanjuje rizik od transmisije, mnogi stručnjaci su počeli da povezuju više testiranja sa statistikom koja najviše brine – preživljavanjem virusa, piše CNN.

Veza izgleda jasna, posmatrajući dve zemlje sa velikom epidemijom.

U Južnoj Koreji stopa testiranja je prilično visoka (3.692 testa na milion ljudi od 8. marta), a smrtnost medju zaraženima prilično niska (oko 0,6 odsto, ili 66 smrtnih slučajeva, po poslednjim podacima).

Nasuprot Koreji, u Italiji je testirano oko 826 ljudi na milion stanovnika, a smrtnost medju zaraženima je skoro deset puta veća – više od 1.000 ljudi je umrlo od te bolesti.

POVEZANE VESTI

Nadalje, priče o bolesnim ljudima u Americi koji odlaze u doktorske ordinacije ili bolničke urgentne centre tražeći da budu testirani, a ne budu primljeni ili zato sto nema testova ili zato što ne ispunjavaju kriterijume – izazivaju komentare u stilu da će nas nedostatak testove sve pobiti.

Ali da bude jasno da više testiranja spasava živote sprečavajući novu infekciju, a ne tako što omogućavaju lekarima da ranije otkriju pojedinačnog pacijenta. Paradigma „tretiraj ranije“ važi kada postoji efikasan lek za bolest. Dajte antibiotike za sepsu što pre, preživećete; čekajte duže – umrećete.

Za koronavirus nema posebnog tretmana. Zapravo, sindrom naglog zastoja pluća što se čini smrtonosnim za zaražene COVID-om je uobičajeno kliničko stanje. Mnogobrojne infekcije i izlaganja mogu izazvati isti problem; specijalisti na odeljenjima intenzivne nege se time bave godinama.

Dakle, zašto Koreja, šampion u testiranju, ima samo nekoliko smrtnih slučajeva, dok Italija sa zakasnelim testiranjem ima toliko puno? Da li zato što više testiranja utiče da slučajevi budu blaži, svodeći statistiku na samo nekoliko ozbiljnije bolesnih?

Teško da je baš tako. Za sada, to je ogromna razlika u obolelima. Uskoro i sve više to će takodje biti i zbog pretrpanih bolnica i prezaposlenih doktora i sestara.

To je verovatno loša vest za one koji se nadaju da će Sjedinjene Države, koje su jako slabe u testiranju na koronavirus, nekako moći da se same izvuku iz haosa.

Puno je već pisano o tome kako se populacija u Italiji razlikuje od velikog dela sveta. Prema izveštaju UN-a iz 2015, 28,6 odsto Italijana imalo je 60 i više godina (iza Japanaca koji su najstariji na svetu sa 33 odsto iznad 60 godina). Koreja, u kojoj je procenat populacije od najmanje 60 godina 18,5, je na 53. mestu u svetu.

Uticaj ovog dispariteta se lako pokazuje u analizi smrtnosti od koronavirusa u tim zemljama. U Italiji je zabeleženo više od 1.000 smrtnih slučajeva kod osoba od 70 godina i starijih.

Nasuprot tome, epidemija u Južnoj Koreji izbila je kod znatno mladjih ljudi. Tamo je samo 20 odsto slučajeva dijagnostikovano kod onih sa 60 i više godina. Najveću grupu čine oni u 20-im, godinama, skoro 30 odsto svih slučajeva.

A onda je tu i pol. Širom sveta, od COVID-19 se oboljevaju i žene i muškarci u odnosu skoro 50-50 odsto, ali je kod preživljavanja razlika u polu. Prema podacima, od početka epidemije u Kini, ukupna stopa smrtnosti je 4,7 odsto kod muškaraca i 2,8 kod žena – ogromna razlika.

Za Južnu Koreju je to dobra vest jer tamo žene čine 62 odsto slučajeva.

Pušenje je još jedan faktor povezan sa manjim preživljavanjem. Procenat pušača u obe zemlje je približno isti – 24 odsto u Italiji i 27 odsto u Južnoj Koreji. Ali je razlika u polu pušača vidna – u Italiji 28 odsto muškaraca i 20 odsto žena, dok je u Koreji taj odnos – oko 50 odsto muškaraca i manje od pet odsto žena!

Drugim rečima, u Južnoj Koreji je epidemija zahvatila mladje, žene nepušače, dok se u Italiji bolest pojavila medju starim i veoma starim, od kojih su mnogi pušači.

Ove osnovne demografske distinkcije objašnjavaju i razlike u stopi smrtnosti u ovim teško pogodjenim zemljama – a pomažu da se objasni zašto Sijetl, sa epidemijom u domu za stare, čini tako veliku proporciju smrtnih slučajeva u SAD-u od koronavirusa.

Da bi se jasno razumelo šta se dogadja, potrebni su nam dnevni podaci sa informacijama o godinama starosti i polu.

Nedostatak efikasnog programa testiranja u SAD-u je nesavestan propust koji vodi (i vodiće) većoj transmisiji COVID-19.

Ali, ono što je važno je da se shvati da je preživljavanje infekcije sasvim druga stvar, ona koja će zahtevati veoma različite investicije, obuku i ekspertizu.

Optimalni program će imati posebne krevete da se spreče rane od ležanja, farmaceute koji shvataju kako lekovi deluju drugačije kod starijih i sestre upoznate sa slabošću pacijenta.

Jednostavno, više testiranja neće spasiti živote hiljada inficiranih Amerikanaca.

Bolja priprema bi mogla. I uzimajući u obzir jasne razlike u epidemiji u Južnoj Koreji i Italiji, vreme je da se organizuje panel eksperata u gerijatriji, sociologiji, specijalista intenzivne nege i drugih kako bi odlučili šta je najbolje da se stariji zaštite i, kad je potrebno, leče od koronavirusa.

Dr Kent Sepkovic je ekspert za kontrolu infekcija u „Memorial Sloan Kettering“ u Njujorku. Stavovi u ovom komentaru su njegovi.