Diplomate EU: Rastanak Britanije i EU ipak po uslovima Brisela, rok 31. januar

Svet 24. dec 202014:15 > 14:29
N1

Evropska unija i Velika Britanija su na pragu "božićnog sporazuma o uređenom izlasku" britanskog ostrva iz EU, rekle su evropske diplomate u Briselu, a već se u medijima koristi i kovanica "Srećan Bregzmas" od reči "Brexit" i "Christmas" (Božić) na engleskom.

Još sve nije gotovo, ali je, kažu u Briselu, EU istrajala u tome da vlada u Londonu mora prihvatiti „razvod na evropski način“, a to znači da jedinstveno tržište i carinska unija EU neće biti ugroženi nelojalnom konkurencijom Velike Britanije.

Ako se tokom dana otklone i poslednja neslaganja, sporazum bi privremeno stupio na snagu 1. januara, jer više nema vremena da ga potvrdi Evropski parlament, a krajnji rok za izlazak Velike Britanije iz evropskog kluba je 31. januar i ukoliko dotad sporazum ne bude ratifikovan u parlamentima EU i u Londonu, preko noći bi Velikoj Britaniji bili uvedeni carine, granične kontrole, uz neminovne velike poremećaje u snabdevanju britanskog tržišta i posebno nestašice hrane i lekova.

Mikel Martin, premijer za uređeni Bregzit posebno zainteresovane članice EU, Irske, izjavio je da veruje u konačni sporazum, jer bi razlaz bez toga „imao zastrašujuće posledice po privredu, uz sad još žešći udar koronavirusa“.

Iako je britanski premijer Boris Džonson uporno tvrdio da će takav sporazum, uključujući za trgovinu dve strane po obimu malo vredno ribarstvo, ugroziti britanski suverenitet, britanski list Fajnenšel tajms posebno ističe da će „sporazum očuvati trgovinu EU-Velika Britanija bez carina, kao i odnose na polju bezbednosti, saradnju policijskih i bezbednosnih službi, prekogranično tržište energijom.

„Ali će malo učiniti za sektor usloga“, žali „Fajnenšel tajms“, jer svetske banke i finansijske organizacije više ne mogu imati tako slobodan pristup evropskom tržištu i neke su se već preselile u Frankfurt, Luksemburg, Pariz.

Strasni pristalica Bregzita, čak i bez dogovora s EU, britanski premijer Džonson je sad morao da popusti u tvrdokornim stavovima „odbrane britanskog suvereniteta“, jer je u Amerci na izborima pobedio Džo Bajden koji se, kao Irac poreklom, jako usprotivio pokušajima Džonsove vlade da iznudi Bregzit na uštrb dogovora s EU o „propustljivoj“ i bezbednosno ranjivoj granici između Republike Irske, članice Unije, i Severne Irske, dela Velike Britanije.

Džonson je računao na pobedu Donalda Trampa na američkim predsedničkim izborima, jer je Tramp obećavao da će s Velikom Britanijom kad izađe iz članstva uspostaviti poseban veoma povoljan trgovinski sporazum.

Francuski list Figaro u uvodniku primećuje da je Džonsonova računica bila krajnje tugaljiva, jer je „više laskao Trampu nego što se vodio zdravim razumom, misleći da može uspostaviti strategijsko partnerstvo na ravnoj nozi s Amerikancima“.

Kako smatra uvodničar pariskog dnevnika, „sve je propalo, Džonson se grdno prevario, nikad neće dobiti to strategijsko partnerstvo ni od republikanaca, ni od demokrata… jer je Amerika puritanska nacija koja prezire laskavce i super-sila veoma sigurna u sebe koja i dalje ne vidi da iko može da ravnopravno s njom vodi dijalog u svetu… izuzev Kine“.