Deset godina kasnije: Edvard Snouden i njegova otkrića

Svet 06. jun 202312:47 35 komentara
AFP/ Frederick Florin

Edvard Snouden otkrio je pre deset godina gigantske razmere špijunskih programa američke tajne službe NSA i njenih saveznika. Bivši obaveštajac nakon toga je pobegao u Rusiju. Kakve su posledice njegovih otkrića?

U SAD se s vremena na vreme još uvek mogu čuti aplauzi za Edvarda Snoudena. Tako je na primer bilo u junu 2022, na konferenciji na kojoj se diskutovalo o kriptovalutama, a koju je organizovala veb-stranica „CoinDesk“, piše DW.  Snouden se tamo uključio putem video-veze iz Moskve. Na pitanje šta je on u stvari uradio, Snouden je rekao:

„Pre 2013. bilo je stručnjaka i naučnika koji su razumeli da je masovni nadzor moguć, da će se to verovatno desiti. Ali, to su tada bila samo nagađanja. A 2013. postalo je jasno da se svet promenio i da je to realnost.“

Heroj ili izdajnik?

Ako se danas, deset godina kasnije, osvrnemo na to, postavlja se pitanje da li je Snouden heroj ili izdajnik? Oba termina su preterana, kaže Erik Dal, i sam bivši obaveštajac, a sada profesor na Američkom mornaričkom koledžu u Montereju u Kaliforniji:

„On sigurno nije to učinio da bi radio zajedno s neprijateljima Sjedinjenih Država, da tako kažem. Danas teško da mu je od koristi to što je postao ruski državljanin“, kaže Dal. „S druge strane, on jeste prekršio zakon, izvršio je delo izdaje.“

Prema Dalovom mišljenju, Snouden može da postane neka vrsta heroja samo ako se vrati u SAD i tamo se suoči s posledicama svojih postupaka: „Onda bi on za mene bio pravi heroj.“

pixabay/Lucent_Designs_dinoson20

Šta to interesuje trajne službe?

Nemački politikolog Tomas Rid, koji predaje na poznatom Univerzitetu Džons Hopkins, analizirao je i katalogizirao svih 2.700 Snoudenovih dosijea. Reč je o 4.500 stranica dokumenata. S Ridove tačke gledišta, sposobnosti Sjedinjenih Država za kontražpijunažu veoma su impresivne.

NSA je razvila „sofisticirane metode“ otkrivanja neprijateljskih aktivnosti na mrežama u koje prodire. I prvo što želi da zna kada prodre u neku računarsku mrežu, jeste ko je provalio u tu mrežu pored nje. A ako otkrije nekoga, zapita se da li i taj uljez prisluškuje – da bi, „ne samo saznala nešto o svojoj meti, već i o onome šta drugog uljeza toliko interesuje“.
Rid smatra da je takozvanih „Pet očiju“ (Five Eyes), mreža tajnih službi SAD, Kanade, Australije, Novog Zelanda i Velike Britanije, jedinstvena na svetskom nivou: „Ta ’obaveštajna zajednica’ pet zemalja, izuzetno je kreativna. Mislim da je drugim službama – Nemačkoj, ali i suprotstavljenim službama kao što je kineska – izuzetno teško da budu toliko agilne i inovativne kao su ’Pet očiju’.“

Mobilni telefon
Shutterstock (ilustracija)

Šta funkcioniše, a šta ne funkcioniše među partnerima?

Snouden je takođe otkrio da je NSA prisluškivala i mobilni telefon kancelarke Angele Merkel. Koliko su onda SAD iz nemačke perspektive pouzdane kao partner?

Činjenica je da saveznici povremeno špijuniraju jedni druge, kaže obaveštajni stručnjak Rid. S druge strane, mora se uzeti u obzir i to da obaveštajne službe međusobno dele svoja saznanja i ukazuju na procese koji su vredni daljeg istraživanja. Nemačka vlada je tako o hakovanju Bundestaga 2015. saznala zapravo od Britanaca.

Na kraju krajeva, svako ko koristi internet ili usluge aplikacija kao što su Votsep ili Signal, ima koristi od saznanja stečenih iz Snoudenovih informacija – na primer zato što su razvijene nove tehnologije šifriranja, kaže Rid: „Čak i ako mislite da je Snouden izdajnik ili ako mislite da je pogrešno to što je uradio, ipak se mora priznati da je bezbednost na internetu zbog njegovih otkrića generalno poboljšana.“

Neko novo „curenje“ informacija samo je pitanje vremena

Ono što je 21-godišnji američki vojnik Džek Tešeira nedavno objavio na platformi za igrice veoma se razlikuje od Snoudena, naglašava Rid. U tom najnovijem slučaju ne radi se o tehničkim dosijeima, već o tekstovima, izveštajima obaveštajnih službi, na primer o detaljima rata Rusije protiv Ukrajine – Tešeira je to očigledno objavio na mreži kako bi se pohvalio svojim prijateljima istog uzrasta.

Alim slučaj Tešeira pokazuje i to da će do nekog narednog „curenja“ podataka sigurno doći. Rid je izračunao da je u SAD u poslednjih 13 godina bilo pet „mega curenja“ informacija – u proseku na svakih 2,6 godina. Za američke obaveštajne službe „prilično je neprijatno“ što se tako nešto stalno dešava. Ridov zaključak glasi: „Računam da to nije bilo poslednje mega curenje, naravno.“

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare