Džefri Epstin i kako je modna industrija služila samo kao paravan za trgovanje i zlostavljanje devojaka

U imejlu za imejlom, agenti koji traže manekenke širom sveta slali su izveštaje jednom neočekivanom sagovorniku: Džefriju Epstinu, osuđenom seksualnom prestupniku koji nije imao nikakvu zvaničnu ulogu u modnoj industriji.
Jedan agent pohvalio se Džefriju Epstinu potencijalnom manekenkom kao „slatkom Francuskinjom“ koja bi ga rado upoznala, dok je za grupu devojaka iz Skandinavije, starih 16 i 17 godina, naveo da će „biti spremne sledeće godine“.
Drugi regruter preporučivao je 19-godišnju Ruskinju koja je „spremna za putovanja“, dok je treći jednu mladu manekenku opisao kao „najbolju devojku“.
„Ona je poklon koji sam planirao da ti dam“, napisao je taj regruter.

Analiza velike količine dokumenata koje je objavilo američko Ministarstvo pravde, a koju je sproveo CNN, otkriva nove detalje o dubini veza između Epstina i ljudi iz modne industrije, uključujući rukovodioce agencija, administratore i regrutere.
Dokumenti prikazuju svojevrsan uzajamno koristan odnos između osuđenog seksualnog prestupnika i pojedinaca iz međunarodne modne industrije. Epstin je pružao novac, poslovne kontakte i pomoć pri dobijanju američkih viza, dok su mu ljudi iz modnog sveta omogućavali pristup mladim ženama iz inostranstva – od kojih mnoge danas tvrde da ih je seksualno zlostavljao.
Čak i nakon Epstinove osude za seksualne zločine 2008. godine, pojedinci iz modne industrije nastavili su da pokušavaju da pokrenu poslovne poduhvate sa njim, pozivali su ga na modne događaje i dopuštali mu da bude povezan sa njihovim kompanijama. Time su Epstinu davali privid moćnog izvršnog direktora koji može da odlučuje o karijerama manekenki koje je, deo njih tvrdi, iskorišćavao.
CNN je pregledao imejlove koji pokazuju da je najmanje šest osoba iz modne industrije više puta pokušavalo da poveže registrovanog seksualnog prestupnika sa mladim manekenkama. Dok su neke poruke sadržale seksualne aluzije, druge su delovale kao uobičajene profesionalne preporuke za modele. Dokumenti takođe pokazuju da je veliki broj drugih ljudi iz modne industrije održavao prijateljsku prepisku sa Epstinom.
Neki od Epstinovih saradnika optuženi su za krivična dela, među njima i Žan-Lik Brunel, francuski agent za modele kojeg je za zlostavljanje optužila jedna od najpoznatijih Epstinovih žrtava. Brunel je izvršio samoubistvo u zatvoru u Parizu nakon što je 2020. godine uhapšen pod optužbama za silovanje maloletnica. On je negirao optužbe.

Drugi ljudi iz modne industrije pomenuti u dokumentima Ministarstva pravde nisu optuženi ni za kakva krivična dela i tvrde da nisu znali za Epstinove zločine. Mnogi navode da su verovali da je Epstin legitimna figura u svetu mode zbog njegovih veza sa Lesom Veksnerom, bivšim vlasnikom kompanije Victoria’s Secret, čijim je finansijama svojevremeno upravljao.
"Modna industrija ponekad samo paravan za trgovinu ljudima"
Danijel Siad, profesionalni regruter modela koji je organizovao Epstinove susrete sa više manekenki – uključujući dve koje su za CNN izjavile da ih je Epstin zlostavljao – rekao je u intervjuu da nije imao razloga da veruje da su te žene bile ugrožene.
Siad tvrdi da ga je Epstin uveravao da je odgovarao za svoja krivična dela i da se „tako nešto nikada neće dogoditi ni sa jednom osobom“ koju mu on preporuči.
„Nikada nisam čuo ni od jedne osobe koju sam upoznao s njim, a koja mi se kasnije javila, da je imala loše iskustvo. Verovao sam da je taj čovek profesionalac“, rekao je Siad.

Međutim, dokumenta Ministarstva pravde sugerišu da je Siad znao da Epstinu ne preporučuje mlade žene isključivo zbog mogućnosti za manekensku karijeru, navodi CNN.
U jednoj poruci iz 2018. godine napisao je da traži „zgodnu mladu asistentkinju“ za Epstina. Takođe mu je više puta slao fotografije mladih žena koje je upoznavao tokom putovanja, a neke od tih fotografija prikazivale su ih u provokativnim pozama.
Siad danas kaže da je Epstin, gledano iz današnje perspektive, bio „kameleon“ koji ga je obmanuo.
Prema njegovim rečima, Epstin mu je predstavljen kao direktor kastinga, a odvojeno od toga zatražio je pomoć u pronalaženju asistentkinje.
Epstinove veze sa modnom industrijom deo su tekućih istraga koje vode zakonodavci i organi gonjenja, uključujući i krivičnu istragu pokrenutu ove godine u Parizu. U okviru te istrage razmatraju se i informacije koje se odnose na Siada, izjavio je glavni tužilac Pariza.
Dve bivše manekenke rekle su za CNN da su razgovarale sa istražiteljima u Parizu o Siadu, koji negira bilo kakvu odgovornost.
Aktivisti smatraju da bi te istrage konačno mogle da nateraju da čitava ova industrija, koja je decenijama zatvarala oči pred seksualnim zlostavljanjem mladih manekenki, preuzme odgovornost.
„U nekim slučajevima, modna industrija je samo paravan za trgovinu ljudima. Mislim da se to dešava na najvišim nivoima poslovnog sveta“, rekla je Sara Zif, osnivačica organizacije Model Alliance, koja se zalaže za dublju istragu o tome da li je i na koji način modna industrija pomagala ili omogućavala Epstinovo zlostavljanje žrtava.
„Ostvari moj san“
Mnogo pre nego što je Epstin dospeo na naslovne strane zbog seksualnih prestupa, važio je za zagonetnog finansijera sa jednim dobro poznatim klijentom – Lesom Veksnerom, maloprodajnim magnatom koji je kontrolisao Victoria’s Secret i koji ga je osamdesetih godina angažovao da mu pomaže u investicionim poslovima.
Ta veza sa Veksnerom, u kombinaciji sa Epstinovim redovnim prisustvom modnim revijama i njegovom sklonošću da se okružuje mladim manekenkama, dodatno je učvrstila utisak da je reč o uticajnoj osobi iz modne industrije.

Ipak, Epstin nikada nije imao nikakvu zvaničnu funkciju u svetu mode – činjenicu koju, prema navodima CNN-a, demantuju brojni dokumenti Ministarstva pravde. Oni sadrže više razgovora koje su istražitelji vodili sa ambicioznim manekenkama, a koje su izjavile da su ih profesionalni kontakti ili preporuke drugih ljudi doveli do Epstina.
Jedna od prvih optužbi da je Epstin zloupotrebljavao svoje veze sa modnom industrijom pojavila se u policijskom izveštaju podnetom u Kaliforniji 1997. godine. Jedna žena rekla je istražiteljima da je, kada joj je Epstin zatražio da se skine, verovala da on može da joj obezbedi mesto u katalogu kompanije za proizvodnju donjeg veša.
„On joj je zapravo pomogao tako što joj je podigao bluzu, podigao suknju i hvatao je za zadnjicu“, navodi se u izveštaju.
Lokalne vlasti tada nisu podigle optužnicu protiv Epstina.
Nekoliko godina kasnije, početkom dvehiljaditih, Epstin je namamio jednu ženu iz Južne Afrike u Sjedinjene Države obećavajući joj pomoć u pokretanju manekenske karijere, ispričala je ona za CNN.
„Rekao je da će ostvariti moj san, a pretvorio ga je u prokletu noćnu moru“, rekla je Džulijet Brajant, koja tvrdi da ju je Epstin zlostavljao.
Dodala je da joj nikada nije pomogao da dobije nijedan manekenski angažman.
Epstin je uspostavio još neposredniju vezu sa modnom industrijom zahvaljujući prijateljstvu sa Brunelom, francuskim agentom za modele, koji je godinama izlazio i zabavljao se sa Epstinom i često koristio mesta u njegovom privatnom avionu.
Oko 2005. godine Epstin je Brunelu obezbedio kreditnu liniju od milion dolara (oko 870.000 evra), koju je ovaj iskoristio za osnivanje agencije MC2 Model Management.

Brunel se i ranije suočavao sa optužbama da je drogirao i seksualno zlostavljao manekenke, ali u tom trenutku protiv njega još nije bila podignuta krivična optužnica i nastavio je da radi u modnoj industriji.
Nova agencija imala je za cilj da „zastupa modele visoke mode u okviru butik-agencije“, navodi se u dokumentima.
Međutim, prema svedočenjima više bivših modela agencije MC2 pred američkim Kongresom i u razgovorima za medije, Epstin je povremeno koristio agenciju kako bi dolazio u kontakt sa mladim ženama, od kojih je neke kasnije zlostavljao.
Svetlana Požidajeva, manekenka rođena u Rusiji, radila je širom Evrope i ponekad zarađivala između 2.000 i 3.000 dolara dnevno (oko 1.700 do 2.600 evra), ali se nadala da će napraviti iskorak na američkom tržištu.
Ona je za CNN izjavila da ju je Danijel Siad, regruter sa sedištem u Parizu, upoznao sa Epstinom, koji joj je obećao da će joj pomoći da se probije u Njujorku.
Potpisala je ugovor sa agencijom MC2, ali je njena karijera stagnirala, pa je ponekad dobijala samo jedan posao nedeljno vredan nekoliko stotina dolara.
Potom je, kako tvrdi, postala Epstinova lična asistentkinja.
Kaže da je za njega obavljala vrlo malo stvarnog posla, ali da je godinama trpela zlostavljanje.
Prema rečima Svetlane Požidajeve, agencija MC2 nastavila je da joj obezbeđuje vizno sponzorstvo iako je radila za Epstina – a ne kao manekenka.
„Znala sam da nisam mogla da se zaposlim nigde drugde. Oni su znali da radim za njega i nastavili su da mi produžavaju vizu. Definitivno je postojao neki dogovor između njih“, rekla je Požidajeva.
Dokumenti Ministarstva pravde dodatno potkrepljuju njene tvrdnje o zaposlenju. Iz imejlova se može zaključiti da su Epstin i njegov računovođa razgovarali sa Brunelom i tadašnjim predsednikom agencije MC2 Džefom Fulerom o Požidajevoj. Računovođa joj je kasnije rekao da kontaktira Fulera, koji nije optužen ni za kakvo krivično delo, u vezi sa „produženjem vize“.
Još jedna bivša manekenka agencije MC2 izjavila je na saslušanju u Predstavničkom domu američkog Kongresa u maju da je agencija „kontrolisala svaki aspekt“ njenog života i da ju je poslala u Epstinovu kuću nakon što je regrutovana iz Uzbekistana.
Treća bivša manekenka MC2 rekla je za CNN da je tadašnje rukovodstvo agencije, uključujući Fulera, moralo da primeti upozoravajuće znake u vezi sa Epstinom, posebno zato što je, kako tvrdi, Epstin neke od manekenki smeštao u stan u Njujorku.
Ona navodi da ju je Epstin seksualno uznemiravao sredinom dvehiljaditih godina.
U javnosti je Fuler nastojao da udalji agenciju MC2 od Epstina nakon što je ovaj 2008. priznao krivicu za podvođenje maloletnice prostituciji. Ta presuda usledila je nakon nagodbe koja mu je omogućila da odsluži samo 13 meseci zatvora, ali ga je obavezala da se registruje kao seksualni prestupnik.
Fuler je nakon Epstinovog prvog hapšenja izjavio za New York Post da finansijer „nema nikakvo vlasništvo niti ulogu u našoj kompaniji“.
Međutim, dokumenti pokazuju da se Fuler konsultovao sa Epstinovim računovođom dok je kompanija pokušavala da otplati dugove. U jednom imejlu o finansijama Fuler je napisao Brunelu da smatra da su „verovatno preterali sa iskorišćavanjem Epstinove uslužnosti“.
U razgovoru za CNN Fuler je naglasio da nikada nije dobio pritužbe na Epstina, niti primetio bilo kakve znake zlostavljanja manekenki koje su radile za MC2.
„Nikada nisam. Kao roditelj dve ćerke, i kao neko ko je dugo u ovom poslu, odmah bih napustio kompaniju da mi je bilo ko rekao da se našao u kompromitujućoj situaciji", rekao je Fuler.
Fuler je takođe umanjio značaj Epstinove finansijske podrške za poslovanje kompanije i rekao da nije znao da je Epstin navodno pokušavao da preko agencije obezbedi vizu za Požidajevu.
„Vodio sam odeljenje za angažovanje modela i zapravo nisam imao mnogo kontrole. Zaista mi je žao što niko ništa nije rekao“, rekao je o svojim ovlašćenjima u MC2.
Treća bivša manekenka MC2, koja tvrdi da ju je Epstin zlostavljao, rekla je da joj je takva odbrana teško prihvatljiva.
„Možete da zatvorite oči, ali mislim da bi njemu bilo veoma teško da ne zna šta se dešava“, rekla je manekenka, koja je govorila pod uslovom anonimnosti iz straha od posledica, misleći na Fulera.
Nakon Epstinove osude na Floridi, imejlovi pokazuju da su brojne druge osobe iz modnog sveta nastavile da održavaju kontakt s njim.
„UVEK ĆU TE VOLETI I BITI TU ZA TEBE“, napisala je 2009. godine Fejt Kejts, suosnivačica ugledne manekenske agencije Next Management.
Kejts je više puta nudila Epstinu različite usluge i pomoć.
Tokom njegovog boravka u zatvoru na Floridi, Epstin je zamolio Kejts da proveri status radne vize jedne žene čije je ime uklonjeno iz javno objavljenog imejla.
„Uradiću to“, odgovorila je Kejts.
Tokom godina koje su usledile, Kejts je obaveštavala Epstina gde se nalazi jedna, po svemu sudeći, manekenka iz Letonije, preporučila mu je lekara za operaciju povećanja grudi jedne osobe, nabavljala mu ulaznice za modne revije i prosledila mu ime jedne žene nakon što ju je Epstin zamolio da obrati pažnju „na moju novu asistentkinju“.
Imejlovi pokazuju da usluge nisu išle samo u jednom smeru.
Epstin je Kejts poklonio, kako je ona opisala, „prelepu“ Prada torbu, davao joj poslovne savete, pozivao je u kupovinu sa tadašnjim princem Endruom i preporučivao joj manekenke.
„Epstin je bio vrhunski manipulator. Ljudi oko njega znali su samo ono što je on želeo da znaju. Gospođa Kejts bila je jedna od onih koje je Epstin ozbiljno doveo u zabludu“, izjavio je za CNN portparol Kejtsove, koja nije optužena ni za kakvo krivično delo.
Mreža širom sveta
Mnoge manekenke koje tvrde da ih je Epstin zlostavljao došle su u Sjedinjene Države iz inostranstva. Dokumenta Ministarstva pravde dodatno rasvetljavaju način na koji je Epstin koristio globalnu mrežu modne industrije, gradeći odnose sa regruterima van SAD, od kojih je neke direktno plaćao dok su širom sveta tragali za novim talentima.
„Mogu da pripremim spisak devojaka“, napisala je Epstinu 2013. godine žena koja se u prepisci predstavljala kao Viktorija Haus.
Haus, koja je u imejlovima navodila da radi u Parizu i da je pronalazila modele za agencije, uključujući Next, više puta je Epstinu slala podatke o manekenkama u kasnim tinejdžerskim godinama ili ranim dvadesetim.
Agencija Next saopštila je da Haus nikada nije radila za tu kompaniju kao skaut.
„Recite mi kog dana želite da dođem sa njom“, napisala je Haus u poruci u kojoj je podelila informacije o manekenki za koju je tvrdila da je radila reklame za donji veš.
U drugom imejlu predstavila je mladu ženu za koju je navela da ju je otkrila četiri ili pet godina ranije, kada je imala 14 godina.
„Veoma dobra ličnost, mnogo mi se dopada“, napisala je Haus, koja nije odgovorila na zahteve CNN-a za komentar i nije optužena ni za kakvo krivično delo.
Iz dokumenata se ne vidi da li se Epstin zaista sastao sa nekom od manekenki čije mu je podatke prosledila, ali zapisi pokazuju da joj je slao nekoliko hiljada dolara (nekoliko hiljada evra) označenih kao „pokloni“.
Još jedan redovan Epstinov sagovornik bio je Danijel Siad, regruter sa sedištem u Parizu.
„Molim te pošalji mi podatke o devojkama“, napisao je Epstin Siadu 2014. godine.
Siad mu je više puta slao fotografije mladih žena koje je upoznavao tokom putovanja po Evropi, severnoj Africi i Karibima.
Prema imejlovima, Siad je ranije sklopio dogovor sa Brunelom o pronalaženju modela za njegovu agenciju, ali je kasnije počeo da prima direktne isplate od Epstina, koje su tokom 2010-ih dostigle desetine hiljada dolara (desetine hiljada evra).
Kada je Dojče banka označila pojedine transakcije između Epstina i Siada radi dodatne provere, Epstinov računovođa objasnio je da je reč o plaćanju fotografskih usluga i zajmu.
Upitan o tim uplatama, Siad je za CNN rekao da su predstavljale honorare za pronalaženje modela.
Siad nije samo slao fotografije Epstinu. Takođe je organizovao video-pozive i lične susrete sa mladim ženama, iako je Epstin neke od njegovih preporuka odbacivao.
„Previše stara“, odgovorio je kada mu je Siad poslao fotografiju žene za koju je rekao da ima „potencijal kao model ili asistentkinja“.
Za druge kandidatkinje Epstin je pokazivao interesovanje.
Požidajeva, bivša manekenka, rekla je da je Siada upoznala u jednoj manekenskoj agenciji u Parizu.
Prema njenim rečima, upravo su Epstinov prividni uticaj i njegove duboke veze u modnoj industriji sa ljudima poput Siada doprineli tome da mu veruje.
„Imao je čitavu armiju skauta za modele, fotografa i vlasnika manekenskih agencija. Izgradio je čitav jedan sistem“, rekla je ona.
Dokumenti Ministarstva pravde pokazuju da je Siad dospeo u fokus federalnih istražnih organa, iako protiv njega nije podignuta optužnica. U jednom dokumentu navodi se da ga je Brunel označio kao Epstinovog „regrutera“.
U intervjuu za CNN, koji je dao u kancelariji svog advokata u Parizu, Siad je odlučno negirao da je u vreme kada je Epstinu preporučivao žene znao bilo šta o njegovom zlostavljanju.
„Ne znam ništa o njegovom privatnom životu“, rekao je.
„Veoma kasno sam shvatio da je taj čovek izuzetno opasan, Sada, kada znam šta je radio i kakvo je čudovište bio, nemam reči. Potpuno sam slomljen“, rekao je Siad, dodajući da žali što je ikada upoznao Epstina.
Istrage se nastavljaju
Nakon objavljivanja Epstinovih dokumenata, neke od njegovih najbližih veza u modnoj industriji našle su se pod novim pritiskom, dok manekenke i preživele žrtve zahtevaju odgovornost i dodatne reforme u toj industriji.
Kejts je krajem prošle godine objavila da se povlači iz agencije Next, upravo u vreme kada je vlada počela da objavljuje Epstinove imejlove.
U saopštenju o odlasku navela je svoj rad u jednoj fondaciji i istakla da želi da se „povuče kako bi mogla više da doprinosi drugima“.

Njena bivša kompanija Next saopštila je da rukovodstvo nije znalo za njen odnos sa Epstinom. Ipak, dokumenti pokazuju da je jedan od suosnivača kompanije razmenjivao imejlove i razgovarao sa Epstinovim računovođom o poslovnim pitanjima, kao i da je Epstin učestvovao u jednom telefonskom razgovoru sa računovođom koji je radio za agenciju Next.
Iz kompanije Next naveli su za CNN da taj suosnivač nikada nije upoznao niti komunicirao sa Epstinom i da nije znao da je pomenuti računovođa radio za njega.
Iako rukovodstvo Ministarstva pravde nastoji da stavi tačku na slučaj Epstin, vlasti u drugim jurisdikcijama u kojima je on imao kontakte sa modnom industrijom nastavljaju istrage.
Portparol tužilaštva u Parizu potvrdio je da je istraga i dalje u toku.
Eba Karlson, bivša manekenka, rekla je za CNN da je u februaru podnela prijavu policiji u Parizu u kojoj Siada optužuje za silovanje i trgovinu ljudima.
Navela je da je kasnije i lično razgovarala sa istražiteljima.
„Sada čekam da francusko pravosuđe uradi svoj posao“, rekla je ona i dodala: „Predugo čekamo.“
Upitan o optužbama Ebe Karlson, Siad je rekao da je se ne seća.
„Nikada u životu nisam zlostavljao nijednu manekenku“, izjavio je.
Žilijet, bivša francuska manekenka koja je zamolila da joj se prezime ne objavljuje zbog zaštite privatnosti, rekla je za CNN da je i ona razgovarala sa istražiteljima u Parizu o svom iskustvu.
Navodi da je Siada upoznala u Francuskoj 2004. godine i da ju je on potom uputio na Epstina u Njujorku.
Tvrdi da ju je Epstin tokom jednog sastanka seksualno uznemiravao dodirujući je po telu, dok joj je govorio da mora da dovede liniju u red kako bi je predstavio manekenskim agencijama.
U međuvremenu joj je, kako navodi, nudio poslove pratnje.
Gledajući unazad, Žilijet kaže da je modna industrija morala jasno da prepozna Epstina kao predatora i da ga zaustavi, ali ističe da on nije bio jedini zlostavljač u tom svetu.
„Epstin je bio samo jedna od opasnosti sa kojima sam se suočavala“, rekla je ona.
Pogledajte još: "Epstin Lajčaku nudio žene, diplomata pisao da mu se sviđaju devojke u Kijevu i Moskvi"
Koje je vaše mišljenje o ovoj temi?
Pridružite se diskusiji ili pročitajte komentare