Gosti N1: Talibani se neće promeniti, Avganistan je „velika bara puna krokodila“

Svet 23. avg 202111:16 > 13:01 5 komentara

Marija Đorić sa Instituta za političke studije i profesor Fakulteta bezbednosti Vladimir Ajzenhamer smatraju da se talibani neće promeniti, uprkos njihovim obećanjima da će svima oprostiti i da će poštovati prava žena i manjina, ocenjujući da će Avganistan postati raj za nove i stare ekstremiste. Đorić navodi da međunarodna zajednica nije naivna, ali je svesna dominacije talibana u Avganistanu i na neki način pokušava da ih drži u tim granicama, "Evropa i svet se plaše da ekstremizam pređe granice Avganistana, a to će se svakako desiti". Ajzenhamer dodaje da je "ono što je izvesno da postoji mnogo interesenata u regionu i šire koji žele da Avganistan stave pod svoju kontrolu i ostvare one interese koje nisu mogli dok su Amerikanci bili tamo".

„Skeptična sam da će se talibani promeniti, promeniće svoju retoriku i svoj PR, shvatili su da im je dosadilo da su stalno u ratu i želeće neke benefite od međunarodne zajednice, ali kada pogledate njihov odnos prema ženama, jasno vam je da imate posla sa jednom ekstremističkom organizacijom. Talibani prosto žele neku vrstu legaliteta i legitemiteta od međunarodne zajednice, a ja imam utisak da međunarodna zajednica ima stav – dobro mi ćemo sarađivati sa talibanima, samo da taj ekstremizam ostane u granicama Avganistana, da se ne preliva dalje“, navodi Đorić u Novom danu na TV N1.

Povezane vesti

Ona dodaje da vidi „da će Avganistan postati raj za nove i stare ekstremiste, tamo se ponovo regeneriše Al kaida, Islamska država iz Sirije i Iraka će naći svoje utočište“.

„Avganistan postaje utočište za najgore oblike ekstremizma i terorizma u svetu, on će biti i mesto odakle će krenuti problem migracija, a da ne govorim o ljudskim pravima koja su na tako niskom nivou da su u nekim zemljama i životinje imale veća prava nego žene za vreme talibana“, ukazuje Đorić.

Ona navodi da je teško dati dugoročnu prognozu, jer je situacija u Avganistanu u najmanju ruku haotična, ali kratkoročna prognoza, prema njenom mišljenju, podrazumevala bi ili stvaranje tzv. inkluzivne vlade, ili drugi put kojim bi Avganistan mogao da krene, a to je ponovni ulazak u građanski rat.

Ajzenhamer se slaže da se talibani najverovatnije neće promeniti, ali dodaje da su mu interesantne slike koje pokazuju ljudsko lice talibana, „koje poručuju svetu ne samo da smo porazili Ameriku, već smo porazili i same sebe, nismo više kao ranije, skoro smo isti kao vi, ali, da li je to prava slika“.

„Momci koji se slikaju, koji su PR talibana su lepi, gotovo po zapadnoj mustri skrojeni, ali ono što programira talibane je ostalo nepromenjeno. Čuli smo da će se poštovati prava, ali po principu šerijata, koji nije upitan kao takav, već su upitne njegove interpretacije“, ukazuje Ajzenhamer i dodaje da ako talibani postanu umereniji, onda više neće biti talibani.

„Talibani koji se smeju na selfijima, slikaju se na toboganima, poštuju prava žena i manjina više nisu talibani“, navodi on.

Đorić dodaje da su i talibani nešto naučili – kako da se prezentuju u javnosti, „neće više da se samo bore u nekim planinčinama“.

Upozorava, međutim, da su talibani napravili listu nepodobnih, na kojoj su svi koji su sarađivali sa okupatorom – NATO, rekavši da će oni morati da odgovaraju pred sudovima, „a znate kakvi su ti sudovi“.

Ajzenhamer: Liči mi da se sprema ozbiljan građanski rat

Podseća da su pod ranijom vlašću talibana žene mogle da izlaze iz kuće samo u pratnji muškarca, i ako bi se desilo da su u nekoj porodici sve žene i samo jedan muškarac koji je bolestan, morale su po hranu i lekove „da idu sa dečakom od četiri godine iz komšiluka“.

„Ne mogu da prihvatim kada čujem u našoj javnosti – nas to ne interesuje, to je njihova tradicija. Osnovno civilizacijsko pravo je da imate pravo na život, na obrazovanje, na rad – sve je to ženama u Avganistanu uskraćeno“, ističe Đorić i podseća i na sakaćenje žena u toj zemlji, gde muški član porodice ima pravo da ženi za kaznu odseče nos ili uši, ili da joj prospe kiselinu u lice, jer je ona njegovo vlasništvo.

„Ako prihvatamo da smo globalno selo, onda je to problem svih nas“, ukazuje ona.

Ajzenhamer kaže da ta priča talibana o inkluziji i oproštaju jeste vrlo primamljiva, ali zbog svih plemenskih i etničkih animoziteta u Avganistanu vrlo je teško u nju poverovati.

„Vrlo je izvesno da čak i ako talibani uspeju da zadrže vlast, vrlo su izvesne unutrašnje zađevice i sukobi. Liči mi da se sprema ozbiljan građanski rat“, navodi on i dodaje da je teško sprovesti ankete u Avganistanu, ali da su neka istraživanja poslednjih godina pokazala da 70 odsto Avganistanaca ne želi da živi u talibanskom društvu.

Đorić ukazuje i na problem da, uprkos empatiji koju osećamo prema ljudima u Avganistanu, postavlja se i pitanje bezbednosti, odnosno „da li smo sigurni da će sve te izbeglice koje će doći na primer na Kosovo, u Severnu Makedoniju ili Albaniju, zemlje koje su potpisale da će primiti migrante iz Avganistana, proći sve bezbednosne provere, da se neće provuči neki ekstremista“.

Ukazuje i da ljudi koji beže iz Avganistana nisu neka poželjna radna snaga, većina njih je nepismena, „oko 40 odsto Avganistanaca je pismeno, a među ženama 20 odsto, tako da oni nisu neka kvalitetna radna snaga koja će trebati Zapadu“.

Đorić: Najviše će stradati običan narod, elite se lepo snašle

„Najviše će stradati običan narod Avganistana, njihove elite su se vrlo lepo snašle, veliki problem je korupcija sa čim se ni amerikanci nisu snašli. Korupcija je ono što je uništilo avganistansku vojsku.

Ono što treba da shvati zapadni svet – niko od njih nije shvatio da Avganistanci ne razumeju materijalnu kulturu, nemaju para, nemaju kuću, nemaju ništa, nemaju šta da izgube. Imaju samo tu ideologiju, i to ekstremističku, tako da je jako teško boriti se protiv takvog neprijatelja“, ocenjuje Đorić.

I Ajzenhamer navodi da je „tenzija između empatije i brige za sopstvenu bezbednost ključ razumevanja ponašanja i nas i okolnih država“.

Dodaje da ljudi koji trenutno dolaze iz Avganistana spadaju u prosvećeniju grupu, to su ljudi koji su sarađivali sa zapadnim snagama.

„Za razliku od ranijih migrantskih talasa iz Sirije i podsaharske Afrike, ovde imamo specifičnu situaciju, sada su manje-više svi spremni, i bojim se da će Avganistan ostati dobrano izolovan, zaključan na jako nehuman način od strane zemalja iz okruženja. Budite sigurni da će granice biti blindirane, Turska je rekla da neće da prima nove izbeglice, da neće da bude migrantska čekaonica“, podseća Ajzenhamer.

„Bojim se da će lekcije koje su usledile iz prethodne migrantske krize dovesti do šire ‘orbanizacije’ odnosa prema migrantima“, dodaje on.

Na pitanje šta sa onima koji neće uspeti da pobegnu, Đorić kaže da će „znatan broj biti izvučen, znatan neće, ali najgore će biti običnom narodu koji je daleko od Kabula i koji će morati da se drži principa svih tih džihadističkih organizacija – prikloni se ili umri“.

„Biče to teokratska vladavina, koja će imati atak na žene i manjine, jedino što će ljudi moći da urade je da se prilagode, ali biće teško, posebno mladim generacijama koje su iskusile moderan život. Život pod talibanima znači da nema muzike, nema televizije, nema interneta, žene ne smeju da se smeju, to je jedan tragičan život. To je jedna ideologija mržnje koja ne može doneti ništa dobro ni Avganistanu ni međunarodnoj zajednici“, navodi ona.

Dodaje da je „očigledno da je Avganistan tvrd orah, na kojem su velike sile slomile zube, očigledno je da su se interesi velikih sila prelamali preko pleća naroda Avganistana i očigledno je da treba da se radi na uzrocima a ne posledicama ekstremizma, tek tada ćemo biti jedno civiliovano društvo koje ima empatiju prema svima, uključijuči i Avganistance“.

Na pitanje da li će interesi velikih sila nastaviti da se lome preko leđa Avganistanaca, Ajzenhamer kaže da je „izvesno da postoji mnogo interesenata u regionu i šire koji žele da Avganistan stave pod svoju kontrolu i ostvare one interese koje nisu mogli dok su Amerikanci bili tamo“, ali ukazuje i da Avganistan jeste utočište i inspiracija za mnoge regionalne džihadističke grupe koje prete ostvarenju interesa lokalnih igrača“.

„Kina pokušava da prodre ka Evropi različitim trasima i da ostvari svoje ekonomske interese, Avganistan kao vrlo bogato područje i mineralima i rudama i sirovom naftom je bitna tranzitna ruta, u tom smislu je poželjan i za Rusiju i za Kinu kao velike izazivače Amerike. To je jedna igra u stilu „mala bara puna krokodila“, samo što je ovo malo veća bara i mnogo je više krokodila“.

„Mnogi akteri će biti zainteresovani, ali konsenzus između njih nikada neće postojati. Dok ne budemo imali konsenzus između različitih plemena i etničkih grupa u Avganistanu, nema nijedne strane sile koja tamo može pomoći“, zaključuje on.

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare