N1 sa meštanima sela u Ukrajini koji su 26 dana bili zatočeni u jednom podrumu

Svet 18. sep 202212:55 25 komentara

U selu Jagodnoe u Černjihovskoj oblasti, ruska vojska je napravila štab.

Seljane je povadila iz njihovih kuća i spustila u podrum škole i vrtića. Podrum se sastojao od fiskulturne sale i nekoliko manjih prostorija, gde je pre toga škola držala nepotrebne stvari.

Povezane vesti

Meštani su u podrumu bili 26 dana – 366 osoba u 190 kvadrata.

Ruska vojska je 3. marta ušla u Jagodno. Dan kasnije su stanovnike sela počeli da zatvaraju u podrum. Ubrzo se tu našlo 366 ljudi – dece, žena i muškaraca svih uzrasta. Podrum će biti njihov zatvor 26. dana.

Ivan Poljhuj, jedan od zatočenih meštana ispričao je kako su izgledali njihovi dani.

„U sedam sati uveče nas uteraju u podrum, a ujutru u 8 ili 9 mogu da nas puste da budemo malo gore… A mogu i do podne da nas ne puste ili čak nekoliko dana. Tamo dalje je poljski toalet, pa nas puste da odemo i stvori se ogroman red. I kad nas puste napolje, stalno se pucalo. Tek što izađemo,a ono počne granatiranje i pucnjava“, objašnjava Poljhuj.

Podrum za celo selo su bivša sala za fizičko i pomoćne prostorije, koje su ranije služile kao skladište. Umesto kreveta – vrata, školske table klupe i stolice. Po zidovima kalendari i odbrojavanje proteklog vremena.

„Od sedenja i nekretanja počele su svima da otiču noge, toliko otekle da ne možeš ni da se obuješ. A onda kod starijih i da puca koža i da se gnoje rane. Od zagušljivosti, nedostataka kiseonika i lekova, 11 starijih ljudi je umrlo u podrumu. Kada su umirali, svi su gubili razum. Govorili su, ali više nisu znali šta govore. Ljudi su dolazili do ivice. Deca su kada su izlazila napolje padala u nesvest, nije bilo kiseonika, nisu mogli da izdrže u tom podrumu“, priseća se.

Poljhuj je dodao da su od ruskih vojnika tražili dozvolu da tela prenesu u kotlarnicu.

„Položimo tela troje, četvoro ljudi i oni tamo leže. Posle nekoliko dana, tražimo da nam dozvole da ih sahranimo na groblju. Povezemo u baštenskim kolicima dva, tri tela na groblje. A oni prođu oko groblja, vide da tamo stoje ljudi i zapucaju. Nismo uspevali da ih sahranimo, ostajali su ljudi da leže u jamama. Preko sela i po selu su letele granate, stalno se pucalo. Ruska vojska je u selu napravila štab“, svedoči Poljhuj.

Oko škole i u šumi se ruska vojska ukopala i držala položaj.

„Leteli su dronovi. I naše žene su napisale na vratima – ‘oprezno, deca!’, da dronovi, kada lete nisko ne bi pucali, da znaju i vide da su deca i da se sažale na decu“, rekao je meštanin, pokazujući na znak na vratima.

Prvobitno su seljani imali hranu koju su poneli od kuća kada su ih odveli. Prema ranijim svedočenjima, kasnije im je nešto hrane davala ruska vojska.

„Posle nekog vremena su nam dozvolili da ovde kuvamo. Našli smo nekoliko cigli, postavili smo šerpice iz vrtića, čajnike, kao i drva iz dvorišta, da bismo mogli da prokuvamo vodu, da skuvamo čaj i da jedemo nešto“, naglasio je.

Bili su bez veza sa spoljnim svetom, jer su im, kako kaže, oduzeli i uništili telefone kada su ih odveli u podrum. Seljani nisu znali šta se dešava. Govorili su im da je Zelenski potpisao kapitulaciju, da je pala Odesa, Kijev, a uskoro će i Černjihov, priča Pojhulj.

A onda je 30. marta pucanjva prestala. Ruska vojska se povukla. Dan kasnije je u selo ušla ukrajinska vojska. Još desetak dana su seljani živeli u podrumu. Neki nisu više imali gde da odu, a neki su se bojali zaostalog eksploziva.

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare