N1 u Ukrajini: „Imali smo sve, a sada samo odeću u kojoj smo pobegli…“

Svet 16. sep 202207:48 65 komentara

Gostomelj, Kijevska oblast. Blok stambenih zgrada, tik uz vojni aerodrom, bio je jedan od glavnih ciljeva ruske vojske u prvim danima rata. Mesec dana trajale su borbe za aerodrom i za Gostomelj.

Na jednom od zidova neko je napisao – „Bolje užasan kraj, nego užas bez kraja“.

Povezane vesti

Koliko je ljudi poginulo, nije sasvim izvesno. Četrdeset odsto zgrada i kuća u Gostomelju je uništeno tokom bobardovanja i borbi.

Starosedelac Gostomelja Vasilij Ševčenko izgubio je sve – i stan i automobil i sa ženom povremeno dolazi da obiđe svoj kraj.

„Ovde je bilo ozbiljno. Od nas su bombardovanje i počeli. Naša je zgrada prva pored kasarne. Kada je lupilo, od zgrade su ostale ruševine. Sada živimo kod ćerke. Kakvi da mi budu planovi? Hteli su da ponovo grade, ali niko još ništa ne radi. To je i ceo plan. Ima ljudi u pojedinim zgradama da su ostali da žive u stanovima. Ostalo renoviranje još nije počelo“, kaže Ševčenko.

Takođe u Gostomelju, ali bliže Kijevu, kuću više nema ni Tatjana Šerbak. Ona se živo seća noći u kojoj je spasila život sinu i sebi i ostala bez doma. Iz kuće je izašla u pidžami i sa jorganom za dete.

„Probudili smo se od eksplozije tog 24. februara. Moja je soba bila sa druge strane i pogledala sam i videla da sve svetli. Prvo sam pomislla je da je rano svanula zora. Ali nažalost, to su bile bombe koje su eksplodirale jedna za drugom. Izbacila sam dete u dvorište u čemu je bilo obučeno i seli smo u auto i odvezla nas u šumu. U šumi su već bili ruski tenkovi. Stajali su, ali nas nisu dirali. Počeli su da maltretiraju i pucaju na ljude u automobilima dva dana nakon što smo mi otišli“, priseća se Tatjana Šerbak Gostomelj.

Cela Tatjanina ulica je razrušena. Tek u ponekoj kući neko živi. Par kuća dalje, dva radnika ocenjuju štetu.

„Ako nema nekih velikih oštećenja to, teorijski, mogu do zime da završe. Ali, ako je kuća kao ove ovde, onda njih treba graditi maltene od temelja, sve ponovo treba raditi i malterisanje i inženjerske radove i razvesti struju, vodu, kanalizaciju – sve“, kaže Serhij, jedan od radnika.

Mnogi stanovnici Irpina neće imati gde da se vrate

Na istom potezu, glavnoj trasi ka Kijevu, sličnu sudbinu je i Irpin, u kome je oštećeno ili srušeno 70 odsto zgrada i kuća.

Grad Irpin u Kijevskoj oblasti bio je jedan od prvih gradova koje su 24. februara ove godine bombardovale ruske snage i nastavile da ga bombarduju. Grad je bio pod okupacijom nešto više od mesec dana. Mnogi stanovnici Irpina, oni koji su uspeli da pobegnu na vreme, neće imati gde da se vrate, s obzirom da stanovi usled ruskog bombarovanja izgledaju kao ruševine.

Principi renoviranja, koji bi trebalo da omoguće da se što pre što veći broj ljudi vrati u svoje domove, su da se renovira prvo ono što je najmanje oštećeno. A destrukcija je ogromna. Kako u gradovima, tako i u selima.

Meštanka Novosilska: Najvažnije je da smo živi, za ostalo ćemo se snaći

Selo Novosilsko u susednoj Černjihovskoj oblasti je skoro sasvim uništeno i to svega u nekoliko dana.

Tri rakete su pogodile jednu porodičnu kuću u tom selu dok se, srećom, porodica krila u podrumu pomoćne zgrade. Njihov dom su sravnili sa zemljom, a cela ulica je izgorela tog 11. marta.

Na pitanje kako se oseća kada raščišćava ruševine sopstvene kuće, Valentina iz sela Novosilovka kaže da joj se plače, ali da plače u tišini.

„Našla sam igračke, sklonila da ponesem one koje su cele. Teško mi je, ali šta ću. Radili smo, živeli, imali sve, a sada imamo to u čemu smo bili kad smo izašli iz podruma. Ali, posrećilo nam se, hvala Bogu da smo živi. A ostalo… daće Bog napravićemo nešto, pomoći će ljudi“, ističe Valentina.

Do zime nije ostalo mnogo vremena. Popraviti sve ovde ili u kijevskoj oblasti i drugim mestima odakle je oterana ruska vojska, nije moguće. Stanovnike ovog sela, njih oko 350, privremeno će smestiti u barake, donaciju poljske vlade.

Osim uništenja, iza ruske vojske ostao je i veliki broj poginulih, kako vojnika, tako i običnih građana Ukrajine. Jednako koliko su optimistični da će srušeno izgraditi pre ili kasnije, građani Ukrajine su istovremeno odlučni da sve što se desilo i što se i dalje dešava u drugim oblastima Ukrajine nikada ne zaborave.

Koliko je tačno građana i vojnika poginulo od početka ruske invazije na Ukrajinu, niko sa sigurnošću ne može da kaže. U centru Kijeva se pobadaju ukrajinske zastavice sa imenima mesta ili imenima rođaka i prijatelja za koje znaju da su poginuli. Svakoga dana ovih zastavica biva sve više i više.

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare