
Dok je Tramp gurao mirovni dogovor, a Putin tražio pobedu - unutrašnje frakcije u SAD usporavale su ukrajinske ratne napore, piše Njujork tajms (The New York Times, NYT).
Dok je predsednik SAD Donald Tramp gurao mirovni dogovor, a ruski predsednik Vladimir Putin tražio pobedu, suprotstavljene frakcije u Beloj kući i Pentagonu nizom poteza iznutra su nagrizale ukrajinske ratne napore, piše The New York Times, a prenosi Index.hr.
Do ovog zaključka došli su u velikoj rekonstrukciji događaja, zasnovanoj na više od 300 intervjua sa zvaničnicima i vojnim i obaveštajnim izvorima u SAD, Ukrajini i Evropi.
Jedan detalj iz leta 2025. sažeo je ono što su mnogi američki i ukrajinski zvaničnici počeli doživljavati kao novu, nepredvidivu američku ulogu: 18.000 granata kalibra 155 milimetara, koje je trebalo da stignu na istočni front kod Pokrovska, najpre su mesecima bile „zamrznute“ u skladištu u Nemačkoj, zatim su puštene tek nakon intervencije uticajnog saveznika predsednika, a onda je, tik pred ukrajinskom granicom, stigla nova naredba: „Preusmerite sve. Odmah.“
Od „tajnog partnerstva“ do „razdvajanja“
„Dogodilo se toliko puta da sam izgubio broj. Ovo ih doslovno ubija. Smrt od hiljadu rezova“, rekao je jedan visoki američki zvaničnik.
Administracija Džoa Bajdena je, navodi NYT, Ukrajini ostavila finansijski i oružani „jastuk“ i izgradila široko partnerstvo koje nije obuhvatalo samo isporuke oružja, već i obaveštajnu saradnju, planiranje i tehnologiju.
Tramp je, piše list, „predsedavao razdvajanjem partnera“.
Naslovi su bili javni: televizijsko ponižavanje Volodimira Zelenskog u Ovalnom kabinetu u februaru, samit sa Putinom na Aljasci u avgustu, te diplomatija koja je kulminirala novim, neizvesnim razgovorima u Mar-a-Lagu.
Iza toga se, prema rekonstrukciji, odvijao „haotičan i dosad neispričan“ niz epizoda u kojima su se u Vašingtonu sudarale suprotstavljene struje.
Pentagon: „De facto antiukrajinska politika“
U središtu sukoba bio je odnos prema pomoći Ukrajini i američkim zalihama municije.
Ministar odbrane Pit Hegset je, prema tekstu, u jednom trenutku nenajavljeno odlučio da udrži ključnu klasu municije – američke granate od 155 mm – uz obrazloženje da su američke zalihe niske i da Evropa mora preuzeti veći teret.
General Kristofer Kavoli, američki komandant u Evropi, slao je dopise tražeći da se pošiljke puste, ali je „zastoj“ razbijen tek nakon intervencije penzionisanog generala Džeka Kinea, bliskog predsedniku.
Uprkos tome, naredba o preusmeravanju granata kod Krakova za mnoge je bila simbol nove prakse „usporavanja“ i blokada.
Jedan visoki vojni zvaničnik opisao je takve poteze kao stvaranje „de facto antiukrajinske politike“ kroz otezanje, prepreke i usporavanje pomoći.
Trampova politika i sukob frakcija
NYT opisuje Trampa kao političara bez čvrste ideološke linije, čije su odluke često zavisile od poslednjeg razgovora, ličnih utisaka, dojma o „poštovanju“ koje mu iskazuju lideri i od onoga što vidi na Foks Njuzu.
Politika se, piše list, oblikovala u sukobu „zaraćenih tabora“.
S jedne strane bili su zagovornici nastavka podrške Ukrajini, a s druge skeptici predvođeni potpredsednikom Džej Di Vensom i njemu bliskim kadrovima u Pentagonu, koji su smatrali da se resursi moraju preusmeriti prema Kini.
Tramp je, prema analizi NYT, podređenima dao širok prostor da odlučuju o pomoći, a kada bi odluke izazvale loš publicitet ili unutrašnji otpor, ukrajinski naklonjeni komentatori sa Foksa znali su da nagovore predsednika da ih poništi.
U jednoj od najupečatljivijih epizoda, ukrajinski ministar odbrane Rustem Umerov je na NATO sastanku u Briselu pokušavao da dobije jasan odgovor hoće li SAD nastaviti da šalje municiju koje je prethodna administracija već odobrila.
„I samo mi treba da budete iskreni prema meni. Samo budite iskreni prema meni“, ponavljao je Umerov, prema svedočenju američkog zvaničnika koji je bio prisutan.
Hegset je, navodi se, uglavnom ćutao i klimnuo glavom.
Pregovori i crvene linije: Karta, marker i Donjecka oblast
U martu, na sastanku američkih i ukrajinskih zvaničnika u Džedi, američka strana je od Ukrajinaca tražila da pokažu „apsolutne minume“ za opstanak zemlje.
Majkl Volc je Umerovu dao marker i rekao: „Počnite da crtate.“
Umerov je, prema tekstu, označio liniju fronta i izdvojio Zaporošku nuklearnu elektranu i Kinburnsku kosu kao ključne tačke.
Američki zvaničnik je taj trenutak opisao kao „prvi put“ da je Ukrajina, preko svojih pregovarača, signalizirala spremnost na mir uz odricanje od dela teritorije.
Ipak, najveći politički i simbolički teret ostala je Donjecka oblast – posebno deo koji Ukrajina još drži, a koji Rusija traži.
Trampovi saradnici to su, prema NYT-u, upoređivali sa „prepirkama oko kvaka“, dok su Ukrajinci i Evropljani objašnjavali da bi povlačenje otvorilo put prema većim gradovima.
Vlastitog izaslanika nazvao idiotom
Nakon što je Trampov izaslanik Kit Kelog u javnoj objavi opisao Zelenskog kao „opkoljenog i hrabrog vođu“, Tramp ga je u Ovalnom kabinetu, prema izvorima, napao zbog te formulacije.
Kelog je uzvratio da Zelenski vodi „egzistencijalnu borbu“ i uporedio to sa vremenom Abrahama Linkolna.
Prema tvrdnjama NYT, Tramp je kasnije drugim saradnicima gunđao: „Kelog je idiot.“
U tekstu se, međutim, navode i raniji Trampovi komentari o Zelenskom iza zatvorenih vrata.
NYT taj deo opisuje kao deo problematične pozadine odnosa, još iz Trampovog prvog mandata i afere koja je završila opozivom.
Tajni „kontra-narativ“: CIA i udari dronovima
NYT opisuje i paralelnu priču koja se odvijala uglavnom u tajnosti: CIA je, uz predsednikovo odobrenje, tajno pomagala i jačala ukrajinsku kampanju dronovima protiv ruskih naftnih postrojenja i tankera kako bi oslabila ruski ratni stroj.
Američki obaveštajni izvori procenili su da su udari na energetsku infrastrukturu mogli Rusiju koštati do 75 miliona dolara dnevno.
CIA je, navodi se, dobila zeleno svetlo i za pomoć u udarima na plovila „senovite flote“ u Crnom moru i na Sredozemlju.
„Našli smo nešto što funkcioniše. Koliko dugo, ne znamo“, rekao je jedan visoki američki zvaničnik.
Diplomata s Putinom i trenuci apsurda
Tekst opisuje niz epizoda koje su, prema izvorima, oblikovale atmosferu pregovora: "sporedni kanal" preko Stiva Vitkofa i ruskog izaslanika Kirila Dmitrijeva; pregovore u kojima je Marko Rubio citirao „Kuma“; i Trampovu sklonost ličnim utiscima.
Jedan takav trenutak dogodio se kada je, usred sastanka sa Zelenskim, Tramp organizovao telefonski poziv između Zelenskog i bivše Mis Ukrajine, supruge Trampovog poznanika.
Prema svedočenjima iz teksta, razgovor je „promenio temperaturu u sobi“ i nakratko humanizovao Zelenskog u Trampovim očima.
Uprkos tome, NYT zaključuje da je Tramp, i na bojištu i za pregovaračkim stolom, Ukrajinu sve više „guravao u ugao“, dok je Putin ostajao tvrd u maksimalističkim zahtevima, što je, prema američkim i evropskim izvorima, potkopavalo ideju da se dogovor može postići brzim „dealom“.
Koje je vaše mišljenje o ovoj temi?
Pridružite se diskusiji ili pročitajte komentare