Vitraži katedrale Notr Dam

Svet 15. apr 202112:18 > 16:02 4 komentara
notr dam
Mehmet-turgut-kirkgoz, Unsplash

Danas je tačno dve godine od požara koji je pretio da u potpunosti uništi jedno od najvećih znamenja Pariza, crkvu Notr Dam. Donosimo vam priču o njenim vitražima, večnoj ornamentici srednjevekovne gotike, koji su pukim čudom ostali netaknuti.

Kada su se sumirali utisci nakon požara gotske katedrale Notr Dam u Parizu, jedna od informacija koje su umanjile kataklizmičnost ove nesreće od pre dve godine bila je i da su čuveni vitraži ostali netaknuti.

Vitraži su se – kao pokrivači prozora – u 4. veku koristili u Vizantiji, a istoričar Plinije Mlađi govori o tome da su još u prvom veku pre nove ere obojeni mozaici, korišćeni dotle za ukrašavanje podova, „prebačeni na svodove“ i da su bili napravljeni od stakla. Prema legendi, kraljica Blanka od Kastilje i njen sin Luis doneli su svoje omiljene ružičaste cvetove u hramove, a okrugli prozori sa vitražima bili su, prema viteškoj tradiciji, posvećeni katedralama kao simbolični venci ruža, sjajne slike na svetlu.

Ovaj vid umetnosti doživljava svoj vrhunac kroz parisku katedralu Notr Dam. Gotički i neimarski podvig ostvaren je stvaranjem vizuelno nežnih, ali strukturno jakih mreža od kamena, koja podupiru staklo na simetričan način, ravnomerno raspoređujući težinu, stvarajući magični utisak svetlosne zavese.

Zahvaljujući upornosti slavnog pisca Prospera Merimea koji je pregledao istorijske spomenike Francuske, novi vitraži u katedrali napravljeni su u duhu srednjeg veka, raznobojni, a ne transparentni kako je prvobitno planirano. Zbog nedostatka osvetljenja u unutrašnjosti, svetlost koja prolazi kroz vitražne prozore čini da izgledaju kao freske na zidu koje prikazuju kako biblijske scene, tako i prizore iz svakodnevnog života seljaka.

Sva tri vitraža preživela su požar u katedrali Notr Dam aprila 2019, koji je nastao kada se zapalila “šuma” – drvena konstrukcija iz 12. veka. Olovo koje spaja obojena stakla kroz koje se probijaju snopovi svetlosti izdržalo je svu toplotu vatrene buktinje. Poput “crne ruže” pesnika Aleksandra Bloka, i ovi vitraži su očigledno “osuđeni” na večnost, poput samog neba.

“Poslao sam ti crnu ružu u staklenom zlatu, poput neba.”

Aleksandar Blok

Neizbrisiv trag ostavili su i na Viktora Igoa, koji je svojom knjigom Zvonar Bogorodičine crkve katedralu izdigao na pijedestal koji je ne samo proslavio, već – i sačuvao. „Iznad naših glava ukršten gotski svod, prevučen drvorezom, obojen plavo, išaran zlatnim krinovima, pod nogama ploče od belog i crnog mermera. Svuda onaokolo u dvorani, duž visokoga zida, između vrata, prozora, stubova, nepregledan niz statua svih francuskih kraljeva, počevši od Faramona. Zamislite sad ovu ogromnu duguljastu salu. osvetljenu bledunjavom svetlošću jednog januarskog dana”, pisao je Igo. Ove tri ruže suptilno uzimaju deo dana Parizu, sprovodeći svetlost u drevne gotičke odaje.

Rose Oest

Zapadna ruža, najstarija i najmanja, širine 10 metara, napravljena je u periodu oko 1225. godine. U zagrljaju sa prefinjenim kamenim kružnim ramom krasi sam ulaz u katedralu. Svo staklo zamenjeno je u 19. veku, pod patronatom Žan Baptist Lasua i Emanuel le Duka. Iako nijedan veći komad inicijalnog stakla iz 13. veka nije sačuvan, hemičari su analizirali fragmente koji su ostali netaknuti, kako bi utvrdili kompoziciju i rekonstruisali novo staklo bez improvizacija. Druga dva vitraža (južni i severni) u sebi sadrže daleko veću proporciju stakla, pošto je novi potporni sistem učinio centralne zidove tanjim i čvršćim.

Wikipedia

Rose Sud (Rose du Midi)

Južna ruža napravljena je 1260. godine. Nalazi se u poprečnom “brodu”, i karakteristična je po svojoj veličini i filigrantskoj izvedbi. Okružuje je arhitektonski claire-voie koncept, preuzet od hramova starog Egipta, u kojem je najviši deo zida sačinjen od prozora koji sežu iznad nivoa očiju, a koji omogućavaju više svetla ili veći dotok svežeg vazduha. Darodavac je bio Luj IX.

Sačinjena je od 84 panela, medaljona, podeljenih u četiri kruga, u kojima se mahom opisuju scene Hristovog života na zemlji, kao i onih koji su tada njegovom životu svedočili.

Wikipedia

Prvi, unutrašnji krug ima 12 medaljona koji predstavljaju simboliku 12 apostola. Druga dva kruga opisuju mučenike i device, a treći krug prikazuje medaljone sa scenama iz Novog zaveta, jevanđelja po Mateju, koje datiraju iz poslednje četvrtine 12. veka, i najstariji su komadi stakla u ovom vitražu. Poslednji krug prikazuje 20 anđela, koji nose sveće, i dve krune, kao i svece koji su istorijski vezani za Pariz – Sen Deni, Devica Margaret sa zmajem, Sveti Eustahije.

Dodatne scene koje se nalaze u ćoškovima “rozete” uključuju Hristov dolazak u Pakao, Adama i Evu, Hristovo vaskrsenje, Svetog Petra i Pavla…

Tokom restauracije u 19. veku ovom prozoru pridodati su manji koji ga okružuju. Iznad se nalazi prozor sa Hristom, kako trijumfalno na nebu sedi okružen svojim Apostolima, koji je posebno upečatljiv, dok se ispod nalaze prozori, njih ukupno 16, sa oslikanim prorocima, rad Alfreda Gerenthe-a.

Prozor je oštećen 1543, pri postavljanju potpornih zidova, a takođe i tokom Francuske revolucije 1830. Kompletno ga je renovirao Violet le Duk, 1861, da bi finalnu reviziju izvršio Žak Le Ševalije, koji je rekreirao svetlost sa početka 13. veka. Svi navedeni radovi uzurpirali su inicijalni izgled vitraža. Do dana današnjeg, nije pronađen njihov originalni dizajn. Dvanaest apostola koji su originalno konstituisali prvi krug, sada su razmešteni širom vitražne palete, mešajući se sa drugim biblijskim likovima.

Rose Nord

Severna ruža krasi severni poprečni zid Notr Dama, i sastoji se od prozora sačinjenog od 18 manjih, kopljastih prozora. Sazidana je u periodu 1250-1260, pod jurisdikcijom arhitekte Žan de Šela. Najveći deo stakla iz 13. veka je i dalje netaknut, filtrirajući svetlo u plavo, crveno, zeleno, braon, žutu opijajuću dugu. Širok spektar boja postignut u vitražima srednjovekovne Francuske proizveden je preciznom tehnikom dodavanja metala rastaljenom staklu, pod tačno definisanom  temperaturom na kojoj je smesa zagrevana.

Nečistoće metala, mehurići u ohlađenom staklu i razlike u debljini presečenih ploča u konačnici su doprineli kvalitetu gotovih prozora čija je finalna izvedba bila u rangu draguljske. Obojeno staklo naknadno se seklo zagrevanjem ili dijamanatima. Detalji poput facijalnih ekspresija, lišća, draperija oslikavani su uz pomoć mešavine otpadnog stakla, bakra i grčkog safira, rastvaranih u vinu ili urinu.

Wikipedia

Ova “slika na staklu” nakon toga se ponovo pekla, čime su podstaknute dalje hemijske reakcije koje su dale nove, efektnije vizualne rezultate. U središnjem okulusu prozora severne ruže nalazi se slika ustoličene Marije, koja drži dete Hrista. Oko njih su slike kraljeva i proroka Starog zaveta.

Povezane vesti

Završetak obnova pariske katedrale prvobitno je oprimistično planiran nakon dve godine bude, ali sudeći po najnovijim izveštajima to se neće dogoditi pre 2024, pošto će pripremni radovi biti završeni ovog leta.

Vitraži će stoga i dalje strpljivo morati da čekaju momenat kada će bojiti svetlom tada novo-staro ruho čuvene katedrale, na radost Parižani i svih ljubitelja „grada svetlosti“.

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare