Pola veka od afere Votergejt, povlače se paralele između Niksona i Trampa

Svet 16. jun 202208:57 9 komentara
AFP

Pedeset godina otkako je zapalila Vašington, afera Votergejt i dalje je poučna priča o pretnji nesputane predsedničke moći i merilo prema kojem se sude svi drugi politički skandali.

Ipak, neki istoričari veruju da je njegov arhitekta Ričard Nikson izložen riziku da ga kao primer predsedničke korupcije istisne Donald Tramp, zbog njegove uloge u napadu na američki Kapitol 2021.

Pročitajte još

Niksonov osnovni zločin bio je prikrivanje provale u sedište Demokratskog nacionalnog odbora u vašingtonskom kompleksu Votergejt, kako bi se ukrali dokumenti koji su mogli da mu pomognu na izborima na kojima bi na kraju ionako pobedio.

Optužbe protiv Trampa da je podstakao smrtonosne nerede kako bi ugrozio miran prenos vlasti, u okviru zavere za poništavanje rezultata predsedničkih izbora na kojima je pobedio Džo Bajden, izgledaju „daleko ozbiljnije“, kaže profesor istorije Majkl Grin.

„Iskreno govoreći, Nikson je već bio srušen sa pijedestala. Jedna od ironija je da Nikson nije trebalo da naredi provalu da bi pobedio na izborima. I nema dokaza, čak ni uz sve snimke, da je ikada bilo rasprave ili razmišljanja o poništavanju rezultata ako budu protiv njega“, rekao je za AFP Grin sa Univerziteta Nevada u Las Vegasu.

Pet provalnika iz Votergejta uhvaćeno je na delu 17. juna 1972. i brzo se pokazalo da su neki povezani sa kampanjom Niksona i Belom kućom.

Istraga koja je usledila na kraju je otvorila Pandorinu kutiju zloupotreba i prljavih trikova, koji su uključivali političko špijuniranje, krivotvorenje korespondencije, pa čak i krađu para cipela kako bi se uzdrmao Niksonov rival.

Ali, zataškavanje je u početku bilo toliko uspešno da je Nikson osvojio 49 od 50 država u svojoj ubedljivoj pobedi nad demokratom Džordžom Mekgovernom na predsedničkim izborima te godine.

Prvi pobunjenik među predsednicima

Prikrivanje je moglo i da uspe da nije bilo slučajnog otkrića u leto 1973. da je predsednik potajno snimao sve svoje sastanke u Beloj kući.

To je uključilo i presudni snimak, na kom se moglo čuti kako Nikson naređuje da se FBI-u, koji je trebalo da istraži provalu u Votergejt, kaže da se „kloni toga“.

Nikson je dao ostavku nakon što je delegacija republikanskih lidera, predvođena ultrakonzervativnim Berijem Goldvoterom, došlo u Belu kuću 1974. kako bi mu reklo da će verovatno biti opozvan i da su sve karte otkrivene.

Na kraju je pomilovan, ali mnogi od njegovih najbližih saradnika su završili u zatvoru.

Karl Bernstajn i Bob Vudvard, novinari koji su odigrali ključnu ulogu u svrgavanju Niksona, napisali su novi predgovor za svoju kultnu knjigu „Svi predsednikovi ljudi“, povlačeći paralele s Trampom.

Njihovo poređenje nudi uvid u par autsajdera, koji su se osećali opkoljeni neprijateljima u medijima i državnim institucijama.

Ali, oni sugerišu da Trampovo podsticanje masa na marš na Kapitol predstavlja „obmanu koja je nadmašila čak i Niksonovu maštu“.

„Po pravnoj definiciji, ovo je očigledno pobuna. Tako je Tramp postao prvi pobunjenički predsednik u našoj istoriji“, kažu.

Analitičari s kojima je razgovarao AFP ukazali su na znatno drugačije političko i medijsko okruženje sa kojim su se Nikson i Tramp suočili kada su u pitanju posledice njihovih postupaka.

Intervencija Goldvotera, na primer, bila bi nezamisliva među velikom većinom današnjih republikanskih političara, koji su čvrsto uz Trampa kroz dva opoziva i brojne druge kontroverze.

„Samo još jedna priča“

I dok je tada Senat jednoglasno izglasao osnivanje međustranačkog istražnog odbora za Votergejt, republikanci su uložili veto na dvostranačku komisiju i kaznili dva člana stranke koji su se pridružili odboru Predstavničkog doma pod vođstvom demokrata u istrazi događaja od 6. januara 2021..

Oko 80 miliona Amerikanaca, znatno više od trećine stanovništva, slušalo je televizijsko svedočenje pravnog savetnika Bele kuće Džona Dina protiv Niksona na saslušanjima u Votergejtu.

Oko 20 miliona, samo šest posto Amerikanaca, gledalo je prvo ročište koje je organizovala istražna komisija za događaje 6. januara.

Za Dejvida Grinberga, autora knjige „Niksonova senka: Istorija slike“, saslušanja u Votergejtu bila su „presudna“ u svrgavanju predsednika koji je pokušavao da potkopa demokratiju.

„Razlika je, međutim, u tome što su 1973. i 1974. mnogi republikanski kongresmeni i senatori lojalni Niksonu na kraju priznali da je bio uključen u krivična dela. Danas je samo nekolicina spremna da prizna Trampovo saučesništvo. Naše stranački polarizovano okruženje moglo bi da spreči da saslušanja o 6. januaru postignu sve što bi trebala“, rekao je za AFP.

U međuvremenu, postupak Trampovog opoziva, pokrenut nedelju dana pre kraja njegovog mandata zbog podsticanja pobune i očitog prikrivanja gotovo osam sati njegovih telefonskih poziva 6. januara, nije značajno nagrizao podršku njegove baze.

„U vreme Votergejta, Amerikanci su bili ujedinjeni i verovali su svojim medijskim izvorima u okviru jedinstvenog nacionalnog dijaloga. Danas je to nemoguće“, rekao je bivši voditelj CNN Rik Sančez za AFP.

Da su desničarske vesti kablovskih kanala, koje dominiraju trenutnim konzervativnim diskursom, postojale sedamdesetih, Votergejt bi bio „samo još jedna priča u 24-satnom ciklusu vesti u Americi“, tvrdi Sančez.

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare