
Kada su fudbalski zvaničnici iz Sjedinjenih Američkih Država, Meksika i Kanade pre gotovo deset godina počeli da širom sveta promovišu kandidaturu za Svetsko prvenstvo u fudbalu 2026, putovali su u troje - po jedan predstavnik iz svake zemlje - kako bi naglasili jednostavnu poruku: tri najveće države Severne Amerike deluju potpuno usklađeno.
„To je bilo toliko utkano u sve što smo radili - da je ovo zajednička kandidatura. Naš uspeh bio je vezan za zajedničku prirodu ponude. To je bio temelj cele ideje onoga što smo pokušavali da postignemo“, rekao je za Politiko Džon Kristik, bivši izvršni direktor Komiteta za zajedničku kandidaturu za Svetsko prvenstvo 2026.
Strategija je uspela.
Godine 2018. članovi FIFA dodelili su turnir Severnoj Americi - i to je bio prvi put da tri države zajedno organizuju jedno muško Svetsko prvenstvo.

Međutim, osam godina kasnije Severnoamerički sporazum o slobodnoj trgovini više ne postoji - postao je žrtva odluke predsednika Donalda Trampa da se iz njega povuče tokom svog prvog mandata - a njegov naslednik, Sporazum Sjedinjene Američke Države–Meksiko–Kanada, sada je na klimavim nogama.
Gotovo tačno na polovini 39-dnevnog turnira, trgovinske veze koje povezuju ekonomije tri zemlje trebalo bi da isteknu.
Trojni odnos je zategnutiji nego ikada ranije, a te napetosti odražavaju se i na ovogodišnjem Svetskom prvenstvu.
Umesto jedinstvene kontinentalne smotre, Svetsko prvenstvo 2026. sve više liči na tri odvojena turnira, sa različitim imigracionim režimima, bezbednosnim planovima i modelima finansiranja - sve kao posledica različitih političkih odluka u svakoj zemlji domaćinu.
Fudbalska organizacija FIFA „jedino je lepilo koje to još drži na okupu“, rekao je sagovornik kojem je Politiko garantovao anonimnost.
„Ujedinjeno“ u nazivu „Ujedinjena kandidatura“, nekada temelj celog projekta, sada se nadmeće sa tri nacionalne agende, od kojih svaka ide svojim putem.

„Kada se ovakvi događaji dodeljuju, oni su koncepti. Ideje. Deluju dobro. Ali između dodele i samog događaja, svet se menja. Politika se menja. Lideri se menjaju“, rekao je Li Ajgel, profesor sporta na Njujorškom univerzitetu, koji je savetovao Konferenciju gradonačelnika SAD o sportskoj politici.
Trampov turnir
Na početku raskošnog decembarskog događaja na kojem je zvanično utvrđen raspored Svetskog prvenstva, Donald Tramp je stajao pored meksičke predsednice Klaudije Šejnbaum i kanadskog premijera Marka Karnija kako bi ceremonijalno izvukao prvu kuglicu na žrebu.
Zvaničnici FIFA promovisali su taj trenutak u Kenedi centru kao prekretnicu: prvi put da su se troje lidera pojavili zajedno uživo, ujedinjeni fudbalom.
Troje lidera su se takođe sastali na 90 minuta iza scene - koji je FIFA organizovala u okviru planiranja Svetskog prvenstva.
Ta novina je bila značajna. Iako je svaka nacionalna vlada imenovala svog glavnog predstavnika, ti zvaničnici sastali su se samo nekoliko puta u formalnim trilateralnim sastancima.
Na januarskom bezbednosnom samitu u Kolorado Springsu, direktor Radne grupe Bele kuće za FIFA Endru Đulijani u svom obraćanju nije pomenuo ni Kanadu, ni Meksiko. Tek kada je na binu izašao bezbednosni zvaničnik FIFA Dž. B. Džons, međunarodna priroda turnira je uopšte pomenuta.
Fudbalski savezi koji su stajali iza „Ujedinjene kandidature“ uglavnom su gurnuti u stranu, dok je FIFA - a ne nacionalne vlade - postala veza između njih.
FIFA je okupljala osoblje lokalnih organizacionih komiteta gradova domaćina na radionicama i drugim sastancima, i rasporedila skoro 1.000 svojih zaposlenih širom sve tri zemlje. Taj broj će porasti na više od 4.000 kada turnir počne.
Međutim, osoblje FIFA mora da se snalazi u veoma različitim fiskalnim uslovima.
Meksiko, koji će imati utakmice u tri grada, uveo je poresko oslobađanje kako bi podstakao investicije u Svetsko prvenstvo i povezanu turističku infrastrukturu u gradovima domaćinima.

Kanadska vlada je izdvojila više od 300 miliona dolara za troškove turnira, pri čemu više od dve trećine ide direktno vladama gradova domaćina.
„Savezna vlada značajno doprinosi finansiranju i Vankuvera i Toronta“, rekla je Šeron Bolenbah, izvršna direktorka Sekretarijata FIFA Svetskog prvenstva u Torontu, koji se, za razliku od američkih organizacionih komiteta, vodi direktno iz gradske uprave.
Američki gradovi, međutim, ostavljeni su da sami obezbede finansiranje, uglavnom kroz komercijalna sponzorstva i donacija lokalnim organizacionim komitetima.
Kongres je izdvojio 625 miliona dolara kako bi savezna vlada kroz program grantova nadoknadila gradovima domaćinima troškove bezbednosti.
Ali delimično zatvaranje vlade i odluka doskorašnje ministarke za unutrašnju bezbednost Kristi Noem da obustavi odobravanje FEMA grantova dodatno komplikuju situaciju za američke savezne države i opštine - uključujući ne samo one koje organizuju utakmice već i one koje će biti domaćini trening kampova reprezentacija - koje zavise od federalnih sredstava za koordinaciju antiterorističkih i bezbednosnih aktivnosti.

To je ostavilo američke gradove domaćine u veoma različitim finansijskim situacijama samo nekoliko meseci pre početka turnira.
Hjuston i vlade u oblasti Dalasa mogu da računaju na deo prihoda države iz programa Teksasa za nadoknadu troškova velikih događaja.
Međutim, mala bostonska opština Foksboro u saveznoj državi Masačusets odbija da odobri licencu za zabavne događaje za utakmice na stadionu Džilet, zbog nerazrešenog računa za bezbednost od 7,8 miliona dolara.
Zbog budžetskih ograničenja, američki gradovi su smanjili planove za „fan fest“ okupljanja koja će tokom čitavog trajanja turnira biti organizovana u kanadskim i meksičkim gradovima.
Džerzi Siti je otkazao fan fest planiran u parku Liberti Stejt i odlučio se za manje lokalne događaje, dok će fan fest u Sijetlu biti smanjen i organizovan na četiri različite lokacije.
Turnir je postao snažno povezan sa Trampom, jer FIFA pridaje veliki značaj pridobijanju političara koji voli da se predstavlja kao savršeni domaćin.
Javne poruke Bele kuće gotovo u potpunosti su fokusirane na ulogu Sjedinjenih Američkih Država, a Tramp retko pominje Kanadu ili Meksiko iz Ovalnog kabineta ili na društvenoj mreži Truth Social.
Od povratka na funkciju, Tramp je imao osam ličnih sastanaka sa predsednikom FIFA Đanijem Infantinom - dok su Šejnbaum i Karni imali po jedan.

Tokom razgovora sa novinarima u novembru u Ovalnom kabinetu, na sastanku sa Infantinom, Tramp nije isključio mogućnost upotrebe američke vojne sile, uključujući potencijalne kopnene operacije, unutar Meksika u borbi protiv narko-kartela.
Gvadalahara, koja bi trebalo da bude domaćin četiri utakmice Svetskog prvenstva, bori se sa nasiljem nakon što su meksičke bezbednosne snage ubile vođu kartela koji je Tramp prošle godine označio kao „stranu terorističku organizaciju“.

Portparol Bele kuće napisao je na društvenim mrežama da su Sjedinjene Države pružile „obaveštajnu podršku“ toj operaciji.
Sve to je deo mnogo većeg niza sukoba nego što ih je Tramp imao sa susedima Sjedinjenih Američkih Država tokom svog prvog mandata.
U januaru je Tramp tvrdio da Šejnbaum „ne upravlja Meksikom“, dok je Karni došao na vlast obećavajući Kanađanima da će se „suprotstaviti predsedniku Trampu“.
Od tada Tramp redovno predlaže aneksiju Kanade kao 51. savezne države, dok njegova vlada pruža podršku separatističkom pokretu u Alberti koji bi mogao da podeli zemlju referendumom o nezavisnosti na pokrajinskim izborima u oktobru.
Rok za obnovu pet godina starog sporazuma USMCA, 1. jul, dodatno je povećao hitnost odnosa među troje lidera.
Bez produženja, trgovina uglavnom bez carina, koja predstavlja osnovu severnoameričke ekonomije, bila bi dovedena u pitanje, a vlade i kompanije počele bi da se pripremaju za mogući raskid.
Tramp, koji je nedavno sporazum nazvao „nevažnim“, signalizirao je da bi bio zadovoljan da on istekne.
Neizvesnost oko budućnosti zone slobodne trgovine obeležiće pripreme za Svetsko prvenstvo, potencijalno dajući Trampu dodatni uticaj u drugim, nepovezanim pregovorima.
„Uoči velikih sportskih događaja, geopolitičke tenzije obično lebde u pozadini. Kada utakmice počnu, sam spektakl može da zaseni sve ostalo, osim ako se ne dogodi nešto dramatično poput bojkota. Ali u mesecima pre toga? Tada se vidi trenje“, rekao je Li Ajgel.
Tri različita turnira
Ono što je počelo kao ujedinjena kandidatura pretvara se u paralelne turnire: sa različitim navijačkim bazama, bezbednosnim procedurama i programima van terena - sve kao posledica različitih političkih odluka u svakoj zemlji domaćinu.
Navijačima iz Irana i Haitija zabranjen je ulazak u Sjedinjene Američke Države zbog ograničenja putovanja koje je uveo Donald Tramp, dok su druge zemlje učesnice Svetskog prvenstva pod pojačanom kontrolom koja može da poremeti planove putovanja.

Kanada i Meksiko nemaju ista ograničenja, što stvara nejednak pristup tokom turnira: navijačima koji putuju iz Obale Slonovače verovatno će biti mnogo lakše da stignu u Toronto na utakmicu protiv Nemačke 20. juna nego na onu u Filadelfiji pet dana kasnije protiv Kurasaa.
„FIFA priznaje da imigraciona politika spada u nadležnost suverenih vlada. Zato se saradnja fokusira na dijalog i koordinaciju sa vlastima zemalja domaćina kako bi se podržalo inkluzivno održavanje turnira, uz poštovanje nacionalnih zakona", navodi se u saopštenju koje je poslao portparol FIFA.
Navijač koji ipak pređe granice suočiće se sa različitim bezbednosnim režimima u zavisnosti od toga koja je vlada nadležna. Meksičke vlasti oslanjaju se na veliko iskustvo u obezbeđivanju fudbalskih utakmica, kombinujući tradicionalne metode kontrole mase sa naprednom tehnologijom poput četvoronožnih robota.

Sjedinjene Američke Države, s druge strane, naglašavaju nove sisteme odbrane od dronova i zatražile su od drugih zemalja spiskove njihovih najproblematičnijih navijača.
Aktuelne akcije sprovođenja imigracionih zakona u Sjedinjenim Američkim Državama izazvale su zabrinutost u međunarodnoj fudbalskoj zajednici i pozive na bojkot turnira.
Bela kuća je ovog meseca gradovima domaćinima poslala dodatna pojašnjenja kako bi naglasila „zajedničku posvećenost bezbednosti, gostoprimstvu i uspešnom iskustvu turnira za sve“.
U dokumentu se potvrđuje da bi američka Carinska i granična služba i Imigraciona i carinska služba (ICE) „mogle biti prisutne“ tokom turnira kako bi pomagale u poslovima koji nisu povezani sa imigracijom, poput bezbednosti u vazdušnom saobraćaju i borbe protiv trgovine ljudima.
Nigde se razlike između zemalja ne vide toliko jasno kao u oblasti ljudskih prava.
Nakon što su prethodna Svetska prvenstva optuživana za „sportsko pranje imidža“ autoritarnih režima u Kataru i Rusiji, Ujedinjena kandidatura je „ljudska prava i radne standarde“ postavila u središte svog predloga FIFA.
Kandidatura je predviđala da svaki grad domaćin do avgusta 2025. mora da dostavi konkretan plan kako će štititi individualna prava.
Taj rok je prošao, a da nijedan američki grad nije na vreme dostavio svoj plan. Sada, samo nekoliko meseci pre početka turnira, gradovi domaćini tek počinju da objavljuju svoje izveštaje, stvarajući šarolik skup različitih pristupa.
Koje je vaše mišljenje o ovoj temi?
Pridružite se diskusiji ili pročitajte komentare