Tajna društva i mafija: Rozenkrojceri - "nevidljiva braća" koja nisu nanosila zlo
Sredinom 17. veka Pariz je osvanuo oblepljen pamfletima na kojima je pisalo: "Mi članovi braće ružinog krsta, prisutni smo u vašem gradu kao vidljivi i nevidljivi, po milosti svevišnjega, kome se predaje srce Isusovo. Mi podučavamo našu braću znanju kako da se izbegne smrt". Novo tajno društvo je započelo svoj prvi radni dan.
Prema jednom savremenom svedočanstvu nevidljivost je prvi želeo da primeni jedan advokat pred bankrotom kako bi uspeo da izbegne poveriocima. Nakon što je uspeo da dođe u kontakt sa tajanstvenim Rozenkrojcerima, on se nakon inicijacije, koja je uključivala i hranu i piće, prilikom porivanja u vodu, udavio.
Ova priča, iako možda satirična ukazuje na kontroverze i istoriju ovog pokreta.
Njihova nevidljivost sugerisala je neuhvatljivost, i sponu Rozenkrojcera sa natprirodnim moćima. Reč rozenkrojcer, ružokrstaš ukazuje na dalje poteškoće tumačenja činjenica kojih ima premalo.
Pretpostavlja se da je reč izvedena iz latinskih reči rosa, ruža i crux, krst, koji jesu oduvek bili simboli ovog bratstva. Isti simboli nalaze se i na pečatu Martina Lutera, kao i na porodičnom grbu luteranskog đakona Johana Andrea, ispostaviće se osnivača pokreta.
Ruža i krst ne upućuju nužno na hriščćanstvo, pošto su upotrebljavani i u jevrejskoj Kabali. Za stare Egipćane ruža je simbolizovala ponovno rođenje, a vezuje se i za Lakšmi, indijsku boginju ljubavi i kreacije. U antičkoj Grčkoj svečanost posvećena Dioniziju zvala se rozalija, a tumačena je i kao simbol tajnosti, Kupidon je koristio kako bi prikrio prisutne amore.
Najveće rozenkrojcersko društvo danas objašnjava da ruža u sredini krsta simbolizuje ljudsko fizičko telo sa rukama ispruženim prema suncu na istoku, gde se nalazi Veliko svetlo.
Prvi poznati dokument koji se vezuje za ovaj pokret je "Fama fraternitatis" zaslužnog reda ruže i krsta, koji je prvi put izdat 1614. godine u Nemačkoj, koja je tada bila rastrzana sumnjama i nedoumicama, nakon kojih je započeo haos tridesetogodišnjeg rata.
Intelektualci svog doba tragali su za novim znanjima, pa je misticizam postao plodno tle. Od starih civilizacija najinspirativnija je bila starogeipatska, koja je sadžavala razumevanje mikro i makrokosmosa. U Fami fraternitatis čitaocima je obećano da će im, ukoliko napuste svoja pogrešna učenja (Papa, Galen, Aristotel), biti omogućen uvid u dublje tajne prirode.
Kristijan Rozenkrojc
U ovom delu svoje mesto je našao i mitologizirani osnivač reda, Kristijan Rozenkrojc, navodno rođen 1378. godine u porodici siromašnih plemića, koji je sa četiri godine predat u manastir, da bi se kasnije kao kaluđer zaputio u Jerusalim na hodočašče. Nakon što je bio lekar u Damasku, proveo je neko vreme sa mudracima i misticima u Arabiji, dok je botaniku i zoologiju studirao u Egiptu. Sakupio je dovoljno znanja da ima čemu da nauči obrazovan evropski svet.
U Fami je stajalo da je Rozenkrojc preminuo u dubokoj starosti (106) kao i da je sahranjen na nepoznatom mestu, koji su kasnije pronašli autori Fame. U grobu je navodno pronađena sedmostrana sijalica koju je napajao misteriozni svetlosni generator smešten na krovu. U grobu su se nalazila ogledala, Biblija i Paracelzusov rečnik. Mesto groba "Fama" je enigmatično odbila da otkrije.
Fama je zadobila mnogobrojne poštovaoce, i to ne samo Nemce, a usledile su i još dve knjige "Konfesija" i "Hemijska svadba Kristijana Rozenkrojca".
Iako nikada nije potvrđeno postoje osnovani razlozi da je autor ove dve knjige bio Johan Valentin Andrea, osnivač Bratstva ružinog krsta, koji je studirao matematiku, optiku i filozofiju u Tibingenu.
Hermetizam, hrišćanski misticizam, dubinska promena duše postale su važnije od toga ko je bio autor knjige, i da li je na njemu radila grupa autora, odnosno da li je rozenkrojcerski red zaista formiran 1614. godine.
Mnogi su pokušavali da stupe u kontakt sa Braćom pišući o njima sve najbolje, jer je takav način upravo Fame i sugerisala. Biblioteka u Getingenu puna je takvih pisama. Odgovor niko nikada nije dobio, a mnogi su ostali razočarani.
Među njima je bio i Dekart, koji je nakon brojnih pokušaja izjavio da sumnja da Rozenkrojceri uopšte postoje. Postoji i mogućnost da su redovnici tajno regrutovani, bez ikakve evidencije, ali kako objasniti da među njima nije bilo mesta za jednog Dekarta?
Sve okolnosti učinile su da se termin rozenkrojcer identifikuje sa terminom magus. Pojavljivali su se lažni proroci i prevaranti, mnogi su i plaćali ozbiljne svote novca kako bi bili primljeni, pa su bili deo ozbiljnih finansijskih prevara. Žudnja za zabranjenim voćem, za nečim neopipljivim poprimila je sulude razmere.
U deceniji nakon 1614. godine u Nemačkoj je na ovu temu usledila ozbiljnija debata, sa puno štampanog materijala. Zavladala je opšta polarizacija na one koji optužuju bratstvo za jeres, i na one koji su ga prigrlili na nadi da ono nudi spiritualno ozdravljenje. Mnogi misleći ljudi tog vremena sugerisali su Rozenkrojcerima da se okanu menjanja sveta, već da se posvete promeni morala pojedinaca.
U najvećoj odbrani bratstva, nemački lekar Mihael Majer je napisao da Rozenkrojceri opremljeni znanjima iz raznih oblasti poseduju trostruku moć za izlečenje čoveka, njegovog tela, duše i duha. Branilac Rozenkrojcera u Engleskoj bio je Robert Flad, lekar i alhemičar, za koga je ova grupa bila "novi sistem prirodne filozofije, izveden iz Paracelzusove nauke".
U to vreme u postojbini Rozenkrojcera, Nemačkoj, bratstvo je već bilo diskreditovano, izgubivši duhovni zamah.
U kasnom 19. veku došlo je do snažnog podsticaja za izučavanje ezoterijskih nauka, pa su u Francuskoj nicala rozenkrojcerska društva inspirisana kabalističkim spisima Abea Konstanta. Njihova privlačna snaga bila je u moćnoj kombinaciji paradoksa, koja je odbacivala ateizam ali i kritikovala klerikalizam, pa je dobila mnogobrojne pristalice, one koji su bili nezadovoljni učenjima crkve.
Prvo novo Ružokrstaško društvo osnovano je 1865. godine Societas Rosicrusciana in Anglia. Jedna od vodećih ličnosti tog društva, pukovnik Vin Veskot, osnovao je novi red, Red zlatne zore, čije je koren učenja bila Kabala. Veskot je dve decenija kasnije morao da podnese ostavku jer su takve radnje bile nespojive sa vojnim službovanjem, a i sam red se usled skandala ugasio 1901. godine.
Godine 1889. formiran je i Kabalistički red ružinog krsta, bez ikakvog duhovnog i intelektualnog sjaja, koje je bilo neki vid protesta protiv masonerije.
Rozenkrojcersko učenje se kasnije proširilo i na Sjedinjene Države, gde je delovalo nekoliko ovakvih grupa. Ideja da se stvori malo ali odabrano članstvo davno je napušteno, pa je devedesetih godina samo u Americi postojalo oko 60.000 članova.
Prekinuti istorijski lanac Rozenkrojcerima nikada nije bio od preteranog značaja, jer za njih istorija nije samo kontinuum, da nije važna samo istorija institucije, već istorija znanja. Od svih tajnih društava jedno je sigurno, Red ruže i krsta svetu je naneo najmanje zla.
Koje je vaše mišljenje o ovoj temi?
Pridružite se diskusiji ili pročitajte komentare