„Za Putina jedna od bezbednijih lokacija SAD – one nisu potpisale Rimski statut“

Svet 20. mar 202322:09 30 komentara

Asistentkinja na katedri za istoriju Univerziteta u Utrehtu i ekspertkinja za ratne zločine Iva Vukušić, povodom naloga za hapšenje ruskog predsednika Vladimira Putina za ratne zločine koji je izdao Međunarodni krivični sud (MKS) iz Haga, navodi da je prvi put tužitelj MKS suda izdao nalog za hapšenje državnika iz zemlje koja je jedna od pet stalnih članica Saveta bezbednosti UN, odnosno da je Putin najmoćnija ličnost za koju su ikad izdali nalog i time tužitelj odstupa od dosadašnjeg fokusa na afričke zemlje. Profesor međunarodnog krivičnog prava Pravnog fakulteta u Beogradu Milan Škulić podseća da su slični nalozi uglavnom tajni, a da je ovaj izuzetno učinjen javnim, zbog potrebe da se na taj način utiče na buduće sprečavanje eventualnih zločina, ali da je istovremeno vrlo teško usred rata uticati merama pravnog karaktera i da u nekim situacijama može da strana, u ovom slučaju Rusija, bude podstaknuta da ide do kraja. Profesor međunarodnog javnog prava na Univerzitetu u Redingu Marko Milanović se slaže i dodaje da je nemoguće reći da li će ovo Rusiju obuzdati ili je podstaći da ide do kraja. "Vladimir Putin neće završiti u Hagu sve dok je na vlasti u Rusiji, tako je bilo i sa Slobodanom Miloševićem", ističe.

Svi oni se slažu da je teško predvideti dalji tok događaja, a Vukušić podseća da Putin uskoro treba da putuje u Južnu Afriku koja je potpisnica Rimskog statuta kojim je osnovan MKS. Kaže i da je pitanje da li bi ga Južna Afrika izručila, imajući u vidu da je odbila ranije da izruči sudanskog diktatora Omara el-Bašira, za kojim je takođe MKS izdao nalog za hapšenje.

Povezane vesti

„Treba imati u vidu da je međunarodna pravda strašno spora, izgledi u ovom trenutku nisu takvi da će do nekog hapšenja doći, ali menja se situacija, i za Karadžića i za Mladića smo mislili da nikad neće biti uhapšeni, pa jesu“, ukazuje ona.

I Milanović smatra da ne možemo znati kako će ovo uticati na situaciju na terenu, i podseća da je tačno da su najteži zločini u bivšoj Jugoslaviji učinjeni posle osnivanja Haškog tribunala, ali se nada da bi to moglo da bude poruka celom čovečanstvu – da je ovakvo delovanje nedopustivo.

Škulić koji je bio iznenađen kada je izdat nalog kaže da su za Putina jedna od bezbednijih lokacija SAD, jer one nisu prihvatile Rimski statut.

Milanović dodaje da je teško reći da li će u Rusiji doći do fundamentalne promene na političkoj sceni, što bi dovelo do sklanjanja Putina, ali „najverovatniji ishod je da će Putin život završiti u nekoj palati u Kremlju, miran i spokojan, ali postoji neka šansa da se to neće desiti, no to je najmanje verovatan ishod“.

Vukušić, pak, veruje da će biti još naloga za hapšenje, jer je sud potrošio dosta vremena na istrage ratnih zločina.

Škulić, međutim, poručuje da bi bilo adekvatno da se vode istrage i o drugoj strani, jer nema rata bez dve strane. Dodaje da, s druge strane, nije lako u sred rata vršiti istragu ove vrste i da brzina nije dobar znak za ovakva krivična dela.

Ističe da „dokle god je Rusija iole moćna i stabilna teško je očekivati da Putina izruči, po Ustavu Rusije oni ne smeju nijednog svog građanina da izruče nekoj drugoj zemlji“.

„On svakako neće biti izručen, osim ako se desi neki totalni kolaps, gde bi u potpunom haosu moglo doći do mnogo čega pa i toga, ali treba imati u vidu da je Rusija nuklearna sila“, navodi.

Ističe da je rat samo po sebi najveći zločin, i da je ovde dodatan problem to što je onaj sa kim treba pregovarati osumnjičen i u takvoj situaciji je teško postići mir.

Milanović, pak, smatra da i posle naloga za hapšenje ima pregovora sa Putinom, jer „dokle god traje rat sa njime se mora pregovarati, postoje formalni mehanizmi za privremeno suspendovanje gonjenja Putina“.

Međutim, on, nažalost misli da će se ovaj sukob rešiti oružjem na terenu.

„Ovo je rat iscrpljivanja, gde Ukrajina sa podrškom Zapada i Rusija resursima koje ima taj rat mogu samo da dobiju ili izgube na bojištu“.

Relokacija dece iz Ukrajine u Rusiju

Natanijel Rejmond sa Univerziteta u Jejlu, jedan od istražitelja relokacije dece iz Ukrajine u Rusiju, kaže da su za izveštaj koristili izvore podataka iz digitalnih, otvorenih izvora, odnosno prikupljali su i prevodili izjave ruskih zvaničnika na lokalnom i regionalnom nivou, guverneri su vodili brojne transfere dece, takođe pratili su poruke na društvenim mrežama roditelja koji su tražili svoju decu, a koristili su i satelitske snimke kampova, koji se, kako navodi, nalaze od Crnog mora do Pacifika.

Povezane vesti

Prema navodima ukrajinske vlade relocirano je više od 16.000 dece, ali Rejmond misli da je taj broj i veći.

Prema njegovim rečima dve glavne grupe dece bile su obuhvaćene izveštajem – oni koji su išli u letnje kampove, uglavnom iz Donbasa, i deca koja su evakuisana iz Zaporožja, Hersona, Marijupolja i Harkova. Kako navodi ona su uglavnom bila u državnim ustanovama koje su Rusi zauzeli na početku invazije, pa su ih doveli u Rusiju.

Na pitanje da li su razgovarali sa roditeljima koji su tražili svoju decu, kaže da nisu.

„Uglavnom radi zaštite porodica koristili smo podatke koji nisu predviđali nikakve intervjue, koristili smo javno dostupne podatke. Veliki problem je da se Ukrajinci boje represalija i da će ih smatrati saradnicima neprijatelja ako odu u Rusiju i pokupe decu, tako da je teško pričati sa roditeljima“, navodi Rejmond.

Kada se radi o kampovima u kojima su deca smeštena, kaže da su mnogi od njih rekreativni, letnji kampovi sa bazenima, ali da su neki još iz pionirskog programa iz doba Staljina, poput onih u Sibiru. Ima, međutim, i vojnih objekata sa strelištima i kasarnama – jedan na Krimu i jedan u Čečeniji, uglavnom za dečake od 14 do 17 godina starosti.

On kaže da je MKS izdao nalog za hapšenje protiv Putina i službenice za prava dece u Rusiji Marije Aleksejevne Lvove-Belove, koja je čak rekla da je usvojila jedno ukrajinsko dete, na osnovu dva elementa – nasilna deportacija i prisilno preseljenje dece.

REUTERS/David W Cerny

Rejmond ističe da je iznenađen koliko se brzo desilo izdavanje naloga za njihovo hapšenje, ali dodaje da nije iznenađen da je MKS odlučio da ih optuži za ratne zločine, „jer dokazi su veoma jasni“.

„Ne mogu da predvidim budućnost, međutim, u svakom trenutku kada je nešto uradila međunarodna zajednica od kako je naš izveštaj izašao, Rusi su forsirali ono što su radili, Putin je posetio Marijupolj odmah pošto je izdat nalog za njegovo hapšenje. Ne znam da li će se promeniti ponašanje Rusije, i čak i ako niko ne bude uhapšen, ovo šalje poruku ostatku međunarodne zajednice koja nije osudila Rusiju da su oni na pogrešnoj strani istorije“, smatra Rejmond.

I Milanović se slaže da je zločin relokacije dece izvršen vrlo javno, i da ni sama Rusija ne spori da je vršila transfer dece iz Ukrajine u Rusiju.

„Putinovo delo uopšte nije teško dokazati, u ovom slučaju on bi mogao da bude osuđen za nedelju dana“, ističe i dodaje da je mnogo komplikovanije dokazati druga krivična dela u Ukrajini, poput mučenja zatvorenika i civila.

Navodi da morate da dokažete odgovornost i višerangiranih, kao i da su „daleko kompleksnija dokazivanja namernog napada na civile“.

A na pitanje da li je to genocid, on kaže da je vrlo teško dokazati genocid u ovom trenutku, jer treba dokazati postojanje namere da se jedna populacija uništi.

Škulić dodaje da je kod genocida ključna stvar namera, a to se veoma teško dokazuje, „to trenutno nije realno“.

Pojašnjava da mora da se dokaže da se vrši premeštanje nacionalne, etničke, rasne ili verske grupe, a da mi ne znamo kako se ti ljudi izjašnjavaju, verovatno ima i onih koji se izjašnjavaju kao Rusi.

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare