Predsednik Odbora za Kosovo i Metohiju Milovan Drecun smatra da je neprihvatanje članstva Kosova u Unesko pobeda onog dela međunarodne zajednice koji ne prihvata da se problemi rešavaju jednostrano i da se ne koriste pritisci, sila i ucene, već se zalaže za poštovanje rezolucije i povelje Ujedinjenih nacija.
„Kako neko ko ne poštuje Rezoluciju 1244 sada želi da postane član UN, a na najgori način krši tu povelju. Dvadesetak zemalja, koje su priznale Kosovo, nisu glasale za članstvo u Unesko i tu vidimo prostor za delovanje Srbije“, smatra Drecun.
On kaže da bi sada bilo realno očekivati da lideri u Prištini pokažu dobru stranu i da učine mnogo toga da zaštite imovinu SPC, da vernici mogu da odu u svoje bogomolje, a da ih ne kamenuju.
„Ali Priština se iracionalno ponaša. Srbija treba da odigra preko Brisela, Vašingtona i drugih centara moći, jer oni imaju moć da Prištinu prevedu u racionalno političko ponašanje i da se raspravlja o zaštiti srpske kulturne baštine. Priština odbija da raspravlja o imovini, ali to mora da bude na pregovaračkom stolu. Beograd želi da se raspravlja o srpskoj baštini, to je od vitalnog značaja“, kaže on.
Predsednik odbora za KiM smatra da ako Priština namerava ponovo da se kandiduje za Unesko, mora da pokaže da zaslužuje to članstvo.
„Imamo 170 brutalno uništenih svetinja srpskog naroda i izgradnju više stotina džamija u kojima se propoveda radiklani Islam. Mislim da Priština sada neće pokrenuti talas nasilja i uništavanja, pokrenuće akciju ka drugim organizacijama, kao što je Interpol ili da budu pridruženi član UN. Pokušaće da stvore ulepšanu sliku o sebi, kako bi nastavili kampanju“.
Drecun smatra da bi bio presedan i udarac na UN da je Kosovo postalo član Unesko. Kako kaže, Priština je vršila pritisak i ucenjivala članice, a Beograd je izbegao da upadne u tu zamku i svoju kampanju je bazirao na istini, pravdi i pravu.
On kaže da Hašim Tači, koji je odgovoran za etničko čišćenje na Kosovu, ne može da prila o prljavoj kampanji i optužuje za rasizam.
„Nadam se da će se stvoriti uslovi za pomirenje i razvoj, ali to ne može da se desi dok Tači ne snosi odgovornost“, smatra Drecun.
Drecun kaže da je stav Beograda da odluka Skupštine Unesko neće uticati na pregovore u Briselu i da nema drugog puta sem normalizacije odnosa sa Prištinom.
„Međutin, Priština nije spremna, oni će zbog unutrašnjih političkih potreba nastaviti da opstruišu proces i da zamrznu normalizaciju, kako na dnevni red ne bi došla nova pitanja. Pitanje koliko će Beograd imati snage da natera Prištinu da razgovara dalje. Moramo na civilizovani način da rešavamo i najteže probleme, a ovako kako se Priština ponaša produbljujemo rovove“.
On smatra da je najveća odgovornost u Vašingtonu i Briselu i da bi tamo moralo da se pokrene, jer, kako ističe, „mlake reakcije nisu podsticaj Prištini da nastavi putem kompromisa i razgovora“.
„To Prištinu ohrabruje u drugom pravcu, treba malo više insistirati i videti ulogu Vašingtona. Političari u SAD objektivnije sagledavaju situaciju i oni bi mogli da neke članice EU privole da racionalnije posmatraju situaciju. Očekujem da će SAD pokrenuti stvari s mrtve tačke“.
Drecun navodi da kosovski političari imaju drugačiju viziju Kosova, da žele da postanu država koja bi se priključila Albaniji i ne žele Srbe na KiM već etnički čistu državu. Međutin, kako navodi, „oni ne vide ogromno nezadovljostvo kod Albanaca na KiM, jer je polovina građana nezaposleno, hara organizovani kriminal“.
„Sve je to opasnost za opstanak političkih elita, oni sada jačaju ekstremne nacionalne osećaje kod Albanaca“.






