Ministar pravde Nikola Selaković izjavio je da ne očekuje da će Sjedinjene Američke Države dostaviti dokaze da dvoje službenika ambasade Srbije u Libiji nisu poginuli u njihovom napadu.
„Nama ostaje gorak ukus, ali Srbiji i narodu bi značilo, i budućim odnosima SAD i Srbije bi značilo da kažu ‘Da, naša greška je u pitanju'“, rekao je Selaković za televiziju Pink.
On je ocenio da bi dostavljanje dokaza pokazalo poštovanje prema ljudskom dostojanstvu i ljudskom životu.
Upitan da je tačno da je juče u gradu Sabrata ubijen Al Dabaši koji se sa svojom grupom sumnjiči za otmicu dvoje srpskih diplomata u Libiji u novembru prošle godine, ministar pravde je ocenio da vesti koje dolaze iz Libije treba da budu stavljene pod znak pitanja.
„Država Libija formalno-pravno ne postoji, svaka informacija koja dolazi treba da bude stavljena pod znak pitanja. Svaka spekulacija da je on bio osumnjičen za ubistvo, to su svakako informacije koje svakako nisu kredibilne“, dodao je Selaković.
Ministar pravde rekao je pre tri dana da je autopsijom na Vojnomedicinskoj akademiji ustanovljeno da su službenici ambasade Srbije u Libiji poginuli od detonacije u američkom bombardovanju, odnosno da nisu bili mučeni.
Bezbednosna situacija s izbeglicama se usložnjava
Bezbednosna situacija sa izbeglicama u regionu je izazovna i iz dana u dan se usložnjava, izjavio je Selaković dodajući da je uveren da će Srbija uspeti da sačuva stabilnost.
„Srbija zahvaljujući mudroj i odmerenoj politici odoleva destabilizaciji ka kojoj je skliznuo čitav region i uveren sam da ćemo uspeti da sačuvamo stabilnost“, rekao je Selaković za televiziju Pink.
On je naveo da Srbija neće podizati ni zidove ni ograde, ali da je u obavezi da prvo zaštiti državu, građane i njihovu imovinu.
„Evropska unija se narodski rečeno, muči da nađe zajedničko rešenje i to traje već mesecima. Srbija će doprinositi nalaženju tog rešenja i kada god se dođe do rešenja koje je sprovodivo, Srbija će pomoći u njegovom rešavanju kao što i jesmo do sada“, kazao je Selaković.
On je naveo da se Srbija ne nalazi ni kao prva ni poslednja zemlja, već na tranzitnoj ruti i da će njene odluke zavisiti i od odluka drugih zapadnih i centralno-evropskih zemalja.



