
Pravni sistem u Srbiji ne prepoznaje pojam žrtve na adekvatan način, često su zanemarene i nemaju sva prava koja bi trebalo da imaju, zaključak je sa završne konferencije u okviru projekta "Žrtve u krivičnom postupku u Srbiji", u organizaciji Komiteta pravnika za ljudska prava.
Najčešći problemi su da žrtvi ne bude dodeljen status oštećenog, da istovremeno bude u ulozi žrtve i svedoka, kao i da su posredne žrtve zanemarene.
Svaka žena, žrtva silovanja, u Srbiji biva silovana najmanje dva puta. Ponovljeno silovanje traje duže, i često ostavlja značajne traume, a dešava se na sudu, tvrde pravnici.
„Jedan primer gde je zrtva silovanja bila suvise zatvorena i nije ispričala sta joj se dogodilo, bila je nesigurna u davanju iskaza, rezulturalo je time da je osumnjiceni bio oslobođen, a prema dokazima koji su izvedeni videli su da je problem sto je zrtva bila previse uplasena da bi govorila“, kaže Nina Nicović, advokat.
Grupa domaćih pravnika predvođena JUKOM-om pripremila je preporuke - ključna je uvođenje i definisanje pojma žrtve.
„U zakonodavstvu Srbije prepoznate su 'ranjive grupe', kao ono koje bi trebalo štiti. Međutim, uvođenje pojma žrtve znači proširenje prava njihovih zastupnika u krivičnom postupku bilo bi zasticenija, govorimo i o maloletnicima i o drugim ranjivim grupama – ženama itd, koje bi sigurno bile na adekvatniji način zaštićene,“ kaže Milan Antonijević.
Od preporuka izdvajaju i brisanje odredbe iz zakona kojim je predviđeno odustajanje oštećenog odnosno žrtve od krivičnog gonjenja ukoliko ne dođe na suđenje ili zaštita ličnih podataka žrtve na sudu.
Koje je vaše mišljenje o ovoj temi?
Pridružite se diskusiji ili pročitajte komentare