
Deponija u Vinči gori više od mesec dana. Iako nadležni poručuju da je kvalitet vazduha u normalnim vrednostima, dekan Hemijskog fakulteta Ivan Gržetić kaže za N1 da se tamo ne vrše merenja visokokancerogenih supstanci. Zna li se, onda, šta građani udišu?
Reč je o dioksinima i furanima, supstancama koje nastaju prilikom spaljivanja otpada, bilo da je medicinski ili gradski otpad.
U gradskom Zavodu za javno zdravlje kažu da je na nivou grada Beograda utvrđeno šta treba da mere i da oni obavljaju merenja koja su od njih tražena. Dioksina i furana, na toj listi nema.
„Naše mogućnosti u sprovođenju takvih merenja su definisane zakonom, odnosno odgovarajućim aktima kao što je Službeni glasnik i Program kvaliteta vazduha“, navodi Milan Milutinović, Zavod za javno zdravlje.
Ipak, Srbija se po Stokholmskoj konvenciji o zaštiti ljudi od zagađenja, obavezala da će meriti i vrednosti tih supstanci:
„Ono što propisuje zakon je za svakodnevni život, ovo je vanredna situacija i u ovakvim situacijama imate akutna stanja. Ovaj plamen je vrlo bogat organskim supstancama, toksičnim i karcenogenim i njih moramo da pratimo. Za sada se to ne radi“, kaže Ivan Gržetić.
Ne radi se zato što u Srbiji ne postoje ni oprema ni laboratorija u kojoj bi se vršila ta merenja.
Oprema jeste skupa, i koštala bi preko pola miliona evra, ali je neophodna, kaže dekan Gržetić: „Mi u Srbiji imamo preko 3.500 divljih deponija i svaki požar na nekoj deponiji generiše upravo ove opasne supstance“.
Gradonačelnik Siniša Mali nedavno je najavio da će se polovinom jula problem deponije u Vinči poveriti privatnoj firmi, koja će da sanira deponiju i na njoj napravi fabriku koja će otpad pretvarati u struju.
Ipak, i za to je potrebno vreme. Čak i kada se problem Vinče reši, ostaje problem još oko 3.500 manjih Vinči, širom Srbije.
Koje je vaše mišljenje o ovoj temi?
Pridružite se diskusiji ili pročitajte komentare