Štrbac: Hrvati prave imidž oštećene strane

Vesti 04. avg 201718:02 > 18:26
N1

Predsednik Dokumentaciono-informacionog centra Veritas Savo Štrbac kaže da Veritas godinama skuplja podatke o stradalim i nestalim tokom akcije Oluja i da su ti podaci predočeni sudovima. On kaže da se tada desio veliki egzodus, ali da se ne zna tačan broj, jer "neko nekoga još nije prijavio".

U vojnoj operaciji „Oluja“, koja je počela 4. avgusta 1995. godine na području Republike Srpske Krajine u Hrvatskoj, ubijeno je ili nestalo oko 2.000 Srba, a proterano oko 220.000. Kao i prethodnu 21 godinu, u Srbiji se taj datum obeležava kao jedna od najvećih tragedija srpskog naroda, dok u susednoj Hrvatskoj, 4.avgust obeležavaju kao Dan pobede.

„Ovih dana se ponavljaju brojke iz Oluje, akcija Oluja je završni čin etničkog čišćenja, na Veritasovom spisku je 7.299 poginulih i nestalih, uglavnom su to Srbi, da bi spisak bio potpuniji nedostaje 1.200 pripadnika JNA koji su stradali u istočnoj Slavoniji koji su stradali 1991, samo u akciji je pogoinulih i nestalih 1.859, 795 je na spisku nestalih, imamo iz rata devedesetih ekshumiranih 430 a još neidentifikovanih, na Oluju otpada 379“, kaže Štrbac.

Štrbac navodi da postoji još 256 registrovanih grobnih mesta iz rata devedesetih i dodaje da „boli što nakon 22 godine ima toliko neidentfikovanih i neekshumiranih.

„Hrvati su imali obrazloženje da su im kapaciteti popunjeni, kad su tela ekshumirana onda su prevožena u zavod za kriminološka ispitivanja, tamo ih je dosta. Otežali su maksimalno sa ekshumacijom poznatih grobnih mesta dok su trajali postupci protiv generala u Hagu i pred Međunarodnim sudom pravde. Sad su ponovo prikočili ili na kašičicu to rešavaju. Hrvatska je izašla kao žrtva iz rata, mi smo označeni kao krivci za sve, to su vam pravi razlozi. Činjenica je da imamo duplo više nestalih nego Hrvati“.

On kaže da sve strane moraju da se suoče s prošlošću, navodeći da je Srbija, ipak, najdalje otišla u tom suočavanju.

„Zar nije dovoljno reći da su Hrvati samo jednog čoveka osudili za zločine u Oluji, osudili su nekoliko slučajeva za koje celi svet zna preko kamera UN, procesuriali su neke ljude i oslobodili ih. Nikako da dokažu da su krivi oni koje su optužili. Hrvati prave imidž oštećene strane, mi smo najgore prošli, izgubili smo zavičaj, imovinu“, kaže on.

Klasić: Ovde ne žive Srbi i Hrvati, već dobri i loši ljudi

Profesor istorije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu Hrvoje Klasić kaže da obeležavanje Oluje pokazuje istinu – nedostatak empatije na ovim prostorima. On kaže da u Hrvatskoj postoji čitav niz organizacija i pojedinaca koji žele da ukažu na zločine.

„Svaki dan ovde čitam i gledam o Oluji, ispada kao da je rat počeo u avgustu 1995. isto tako je 200 hiljada Hrvata proterano iz svojih domova, to ne opravdava jedno drugo, ali ja u Hrvatskoj ne čujem o jednom, o nečem drugom ne čujem u Srbiji“, kaže Klasić.

On smatra da je akcija Oluja bila oslobađanje dela hrvatske teritorije i dodaje da je ono što je usledilo nakon tog oslobađanja – sramota za ljudski rod.

„Nema rata koji je etnički čist, da li je atomska bomba etnički čista. To je velika sramota i mali postoci koji su doneli sramotu, s tim hrvatsko društvo mora da se suoči, a ne suočava se. Gubim iluzije da možemo da se ponašamo kao Francuzi i Nemci, pet godina nakon rata oni grade EU. Nama je prošlo 20 godina, mi imamo problem sami sa sobom. Dok god mi radimo da bismo se svideli Merkel, Putinu, Trampu neće biti dobro. Da shvatimo da neće biti stabilnosti dok Srbija i Hrvatska ne budu ekonomski jake i prosperitetne zemlje“, smatra Klasić.

Govoreći o saradnji dve zemlje, Klasić smatra da saradnja postoji svuda sem u politici.

„Ja se u Beogradu osećam jako dobro. Postoje već 10 godina zajednički projekti s istoričarima, kao što nema problema među mladima. Političari koji ne znaju šta žele vraćaju se u prošlost, bilo bi dobro da hrvatske vlasti moraju biti u Gruborima, da političari iz Srbije kažu jeste pričao sam to, izvinjavam se, pogrešio sam“.

On smatra da je neophodno dati pijetet žrtvama, kao i da zločince treba kazniti, vratitit ljudima imovinu.

„Ovde ne žive Srbi i Hrvati, ovde žive ljudi, dobri i loši ljudi“.