Premijerka Ana Brnabić izjavila je da su prioriteti države - podsticaj rađanja i pomoć mladima da zasnuju porodicu. Ujedno, predsednica Vlade poziva one koji su se obrazovali u inostranstvu da se vrate u zemlju. A šta je to što država nudi mladima da bi ostali ovde i da li su ta obećanja primenjiva u praksi?
Mladih u Srbiji je sve manje. Najviše ih je tamo gde ne bi trebalo da budu – na birou za nezaposlene. Zbog nemogućnosti da nađu posao i da imaju pristojna primanja, odlaze iz zemlje.
Ipak, država ih već decenijama ubeđuje da ostanu. Listi premijera ili predsednika koji ponavljaju poziv priključila se i Ana Brnabić:
„Sve što mi radimo, radimo na tome je i da se više ljudi rađa i da više ljudi ostaje u Srbiji. To je naš jedini dugoročni i strateški cilj. Kada menjamo zakone i stvaramo bolji poslovni ambijent , očekujemo da se otvori više domaćih preduzeća, očekujemo da dođe i više stranih investitora i da otvorimo dobra i kvalitetna radna mesta za te ljude da mogu da ostanu“, izjavila je Brnabić.
Očekivanja su jedno, a realnost nešto sasvim drugo. Dvadesetsedmogodišnji Đuro Ivanković je producent zvuka, pre dve godine je otišao u Francusku, ali se vratio, i to ne zbog ostvarenih očekivanja države.
„Motiv da odem je bio novac zato što je sve plaćenije van Srbije, posebno stučniji poslovi, ali i oni manje stručniji. Motiv da se vratim je što volim ovu zemlju, što sam tu odrastao, što znam ljude, što čujem svoj jezik i to je nešto što nema cenu“, kaže Ivanković.
Ali, Aleksandra Kuzmanović za sada ne planira da se vrati. Radi pri Ujedninenim nacijama u Ženevi i vratila bi se kada bi znala da može da nađe posao za koji se obrazovala.
„Ne postoji politika ili strategija između kadra koji proizvodima i kadra koji je potreban na tržištu. To bi možda sprečilo mlade da odu kada bi nakon obrazovanja imali adekvatan posao, odnosno posao na kom mogu da se dokažu“, smatra ona.
Država insistira na tome da postoje zakonska rešenja za pomoć mladim roditeljima, na primer mogućnost skraćenog radnog vremena. Ipak, kažu da poslodavci za to nisu zainteresovani, jer od države očekuju povlastice.
Tako se ulazi u začaran krug gde svako od nekog nešto očekuje, a ostvaruje se samo to da mladi odlaze.



