Država etiketira medije, a najveći je "strani plaćenik"

Vesti 30. okt 201719:34 > 19:46
N1

U toku je debata šta je objektivno, a šta istraživačko novinarstvo u kojoj glavnu reč vode ministri, premijerka i predsednik države. Sintagmu "strani plaćenici" zamenila je malo duža o novinarima koji "rade za strani novac, a protiv Vlade i predsednika". Teoretičari medija upozoravaju da su na delu prikriveni pritisci opasni po demokratsku državu.

“Očekujem još žešću kampanju protiv Vlade Srbije, protiv predsednika države, jer to je ono u šta se ulagao veliki novac u prethodnom periodu”, jučerašnja je izjava predsednika Aleksandra Vučića koja zvuči kao poruka političkim oponentima, ali nije.

Predsednik države govorio je o medijima i naveo: “Radite za nečiji novac, po nečijem projektnom zadatku i ne radite to objektivno već s određenim političkim ciljem.”

To što se državni zvaničnici prepoznaju u istraživanjima o kriminalu i korupciji, vladavini prava i odgovornosti u javnim finansijama – nije naš problem, odgovara Branko Čečen iz Centra za istraživačko novinarstvo (CINS).

“Nismo se prepoznali i mi ga ne rušimo. Mi ne radimo za one koji nam daju pare, jer oni nama ne daju pare, mi ih osvajamo na konkursima za projekte. Mnogo više para, neuporedivo više dobila je država, ministarstva i kancelarije ove zemlje, ja mislim da tom logikom treba da pretpostavimo da je država najveći zastupnik stranih interesa, što se nadam da nije tačno”, naveo je Čečen.

Nema većeg „stranog plaćenika“ od države u poslednjih 15 godina. Prošlogodišnje istraživanje Insajdera pokazalo je da je država za projekte EU dobila 2,6 milijardi evra bespovratne pomoći, odnosno 70 puta više od novca koji su dobili mediji (35,5 miliona evra). Tim gore po činjenice – teoretičari medija sagalsni su da su na delu sofisticirani pritisci, mnogo gori od onih direktnih, jer su opasni po demokratsku državu.

“Na primer, onog trenutka kada je predsednik Amerike Donald Tramp pojedine medije nazvao neprijateljima američkog naroda, u tom trenutku odmah imate instant reakciju komiteta za zaštitu novinara u Americi, gde ne ustaje samo taj Komitet u odbranu profesije, nego imate potpuni bunt novinara u toj zemlji gde oni kažu: ‘ne možete vi nama tako da govorite, jer mediji nisu tu da nekog vole ili da ga ne vole, nego da informišu stvarnost i da kritički preispituju neke stvari’”, podseća Aleksandra Krstić, docentkinja na Fakultetu političkih nauka u Beogradu.

Apsurdima tu nije kraj, objašnjava glavni i odgovorni urednik nedeljnika Vreme Dragoljub Žarkovć. Ovih dana radnu grupu za izradu medijske strategije napustili su oni na koje se odnosi – predstavnici medijskih udruženja.

“Pokazalo se da su sve vlasti, a ova aktuelna posebno, u stanju čekić da pokvare, a kamoli neće strategiju. Njima dajte jedan širok okvir i oni će da prilagode zakonska rešenja, ali i praksu, onome što je njihova potreba”, kaže Žarković.

Iako je učestvovao u pisanju prethodne medijske strategije, glavni i odgovorni urednik Vremena priznaje da je loše ispala. Konstatuje da sada umesto države u medijima, u njima imamo stranke.