
Svetski je dan osoba sa autizmom. Svake godine na ovaj dan zaključak je isti - autistične osobe nisu dovoljno uključene u društvo. Netolerancija, neadekvatne socijalne uskuge, ali i raspad porodica izazovi su sa kojima se najčešće susreću autistične osobe i njihovi bližnji.
"Nije zainteresovan za olovku, kašiku, ali je zato zainteresovan za tablet ili za telefon. Tu se savršeno snalazi da pronađe sve crtaće i pesmice koje njega interesuju", kaže majka autističnog dečaka Snežana Stamenić.
Dakle, kao i svako dete. Ipak, iako ima osam godina, ne govori. Ne može sam ni da se obuče ili jede. Zbog toga što ima autizam, ima i neprijatnosti. Bar tri puta nedeljno - na ulici ili u prevozu.
"Nikola nekad zna da se raduje kad mu je nešto interesnatno u saobraćaju i to su neki čudni zvuci, jer on ne priča i ima neke svoje načine oglašavanja, to nekad nekom zasmeta, pa kažu - jao vidi kako je nevaspitan ili ako se unervozi kad je gužva u prodavnici ili apoteci", navodi Snežana Stamenić.
Netrpeljivost je tek jedna od posledica s kojom žive autistične osobe, ali i roditelji.
"Veliki broj porodica koje imaju, ne samo dete sa autizmom, nego dete sa bilo kakvom smetnjom u razvoju, vrlo često dolazi do nekakvih bračnih kriza i veliki broj porodica nažalost se raspada", kaže majka.
Tako i Nikola živi sa majkom i sestrama. Kako su neretko autistična deca na plećima jednog roditelja, potrebna im je usluga ličnog asistenta. Međutim, u Udruženju roditelja dece sa smetnjama u razvoju "Evo ruka" ukazuju: na uslugu čekaju mesecima.
"Idete u interesornu komisiju, interesorna komisija kaže da detetu treba, onda odeš u Centar za socijalni rad, oni upute pružaocu usluge potrebu za asistentom. Znači mi smo ispunili sve to i sad čekamo godinu i po dana. Mislim, znate šta, za godinu i po dana jedno dete može puno da napreduje, a može puno i da nazaduje. I dete i majka i ceo porodični kontekst u kojem to dete zaista živi", rekla je Ana Knežević iz udruženje "Evo ruka".
Od nadležnih na ovaj dan umesto konkretnih poteza stiže deklarativna podrška. Naime, Beograd i Niš pokazuju da prihvataju razlike tako što znamenitosti, između ostalih, Klinički centar, Narodna skupština, most na Adi i fontana na Slaviji, ove noći svetle plavom bojom.
Koje je vaše mišljenje o ovoj temi?
Pridružite se diskusiji ili pročitajte komentare