Oglas

Čega ima, a čega nema u Miškovićevoj autobiografiji...

author
Vojislav Stevanović
15. maj. 2018. 19:36
>
19:37
BG-MISKOVIC PKG-150518-VPS(20180515-175242337).mxf.Still002
N1 | N1

"Svima koji ponavljaju rad, rad i samo rad, odgovaram: znanje, znanje i samo znanje". Tako u Svojoj knjizi "Ja, Tajkun", Miroslav Mišković govori o ključnoj stvari za biznis. No da li su bile potrebne i posebne veštine za plivanje u vodama srpske tranzicije – o kojima se ne može mnogo pročitati u miškovićevoj autobiografiji.

Oglas

Od kancelarije u hotelu Slavija, do najveće Srpske kompanije - kroz smutna vremena devedesetih o kojima nema mnogo svedočenja u Miškovićevoj knjizi. 

"Samo ima jedan detalj o poslovanju devedesetih. Gde on navodi da je dobio kredit od Tršćanske banke sa kamatom od šest odsto godišnje, a da je on ta sredstva plasirao u Srbiji sa kamatom od 15 odsto mesečno. Drugih detalja o poslovanju u Srbiji devedesetih godina nema. A činjenica je da je njemu radila banka, da je on ovde prodavao robu", rekao je konsultant Bogdan Petrović.

U produkcijskoj kući Insajder podsećaju na njihova istraživanja.

"Jedna od informacija koje je insajdder objavio u serijalu "Državna pljačka države" bila je i ta da je Miškovićeva Delta devedesetih imala pravo da plaća carinu na odloženo 45 dana dok su svi ostali plaćali na odloženo osam dana, što u vreme inflacije i hiperinflacije bila ozbiljna povlastica. Nikad nije objašnjeno zbog čega je država njemu uplatila, mi smo konkretno došli do dokaza 18 miliona maraka", kaže novinarka Insajdera Irena Stević.

Mišković je inače bio potpredsednik u vladi Stanka Radmilovića, iz koje je izašao posle pola godine. Privilegije su se, ukazuju analitičari, nastavile i posle pada Slobodana Miloševića koga Mišković, kako kaže, nije video od izlaska iz vlade. Da je devedesetih poslovanje u Srbiji bilo mimo u svetu oubičajenih poslovnih pravila, ukazuje i to što je Mišković bio stavljen na crnu listu američke administracije.

Konsultant Bogdan Petrović kaže da je zanimljiva i prodaja Delta banke. U to vreme, podseća, strane banke mogle su da uđu na tržište Srbije samo kupovinom neke od postojećih banaka. istovremeno, država je objavila strategiju da ne želi da proda dve najveće - Komercijlanu i Vojvođansku banku, tako da Intesa, kaže, praktično nije imala izbor.

"I sve bi to bilo u redu, da neposredno nakon prodaje Delta banke ministar finansija nije sproveo prodaju Vojvođanske banke. Postavlja se pitanje da je to najavljeno 2004. godine, da li bi Intesa kupila vojvođansku banku ili Delta banku i da li bi platila Delta banku 370 miliona evra", dodaje Petrović.

Mišković koji na promociji svoje knjige nije hteo da odgovara na pitanja novinara, upravo je novinare optužio da su sistematski radili protiv njegove kompanije. U oštrima komentarima pominje samo B92 na kome se emitovao i serijal Insajder koji je govorio o privilegovanom poslovanju posle pada Miloševića.

"U serijalu Službena zloupotreba insajder je pokazao ceo jedan mehanizam kako je funcionisao, to da su pojedinici kupovali propale fabrike, ali ne da bi nastavili proizvodnju nego zbog luksuznog zemljišta. Sve što su oni uradili bilo je po zakonu, samo se postavlja pitanje ko je odlučivao da zakoni budu u interesu pojedinaca, a ne u interesu države i građana", navodi Stević.

Veze s političarima Mišković ne negira, ali opisuje daleko manje važnim za njegov biznis nego što je javnost u to verovala.

Mišković za Zorana Đinđića piše da je bio jedini političar sa kojim je gajio istinsko prijateljstvo.

I o Dušanu Mihajloviću piše kao prijatelju. O Borisu Tadiću, pak, nema lepe reči. Zamera mu da je opstruirao kupovinu Merkatora, ali i da je, kako kaže pripremio teren za njegovo hapšenje. U knjizi piše i o svom susretu sa Vojislavom Koštunicom i sastanku u vezi sa kupovinom C-marketa. Nema, međutim, detalja o preuzimanju Pekabete.

U dobrim odnosima bio je i sa Tomislavom Nikolićem. Međutim Kaže i da se promenio kad je došao na vlast, i da mu neće oprostiti što je dozvolio da ga protivzakonito uhapse zbog političkog rejtinga. Nikolić ga je upoznao i sa aktuelnim srpskim predsednikom.

"Pozvao me je i pitao da li bi mogao dovesti Aleksandra Vučića, koji je u Radikalnoj stranci bio čovek broj tri, da ga upoznam i da ga Miša Beko i ja ohrabrimo da pređe iz Srpske radikalne stranke u Tominu novu partiju, SNS. Posle toga sreli smo se još nekoliko puta, uvek sa Tomom, nikad nasamo", navodi Mišković u knjizi.

Kroz celu knjigu Mišković provlači i detalje u vezi sa sudskim procesom koji se vodi protiv njega za pomaganje u utaji poreza čiji epilog još čeka.

Teme

Koje je vaše mišljenje o ovoj temi?

Pridružite se diskusiji ili pročitajte komentare

Pratite nas na društvenim mrežama