Skrozza: Vučić 1998. zakonom ulio strah u kosti novinarima

Vesti 22. okt 201820:05 > 20:12
N1

Novinarka Tamara Skrozza, govoreći o Zakonu o informisanju iz 1998, naglašava da je njime ubačen strah u kosti novinarima. "I mi se do danas nismo tog straha oslobodili jer je država tada pokazala da može, ako hoće, da te zgazi". Ruke su nam vezane zbog ogromne moći provladinih medija, kaže, a Gordana Suša dodaje - i nerada odgovornih institucija.

Pre 20 godina, 31. oktobra 1998. godine, Skupština Srbije, čiju većinu su činili SPS i SRS, usvojila je Zakon o informisanju, koji je ukinuo prezumpciju nevinosti za medije i pravno omogućio sistematsko uništavanje medija od strane države i vlasti, tokom dve godine. Taj zakon, čiji je autor bio tadašnji ministar informisanja, a sadašnji predsednik Srbije Aleksandar Vučić, „doneo“ je na desetine drakonskih kazni medijima koje se mere milionima evra, ali i zatvorske kazne za novinare.

Tada je, kako prenosi Gordana Suša, 250 novinara pozivano na informativne razgovore, pet je bilo u zatvoru, a jedan od novinara koji je samo na prozor svoje redakcije stavio „free media“ osuđen je na godinu dana. „Shvatate li na šta to liči. I najgroznije, Slavko Ćuruvija je u to vreme ubijen“.

Govoreći o ukidanju prezumpcije nevinosti, Tamara Skrozza je u Pressingu navela da je danas teško shvatiti koncept da idete na sud da dokažete svoju nevinost, što je protivno elementarnim ljudskim pravima. Teško je to zamisliti danas, da vas neko optuži za bilo šta i da vi ne idete na sud da čujete argumente druge strane, da neko dokaže vašu krivicu – ne, vi ste unapred osuđeni, seća se gošća Pressinga, navodeći da je postojao samo jedan promil verovatnoće da ćete uspeti da pokažete da ste možda nevini.

Taj zakon je donet 1998. godine, a ukinut je u februaru 2001 godine, ističe ona.

Glas javnosti je imao dokaz, dokument, koji je jedan od sudija slao Vučićevoj prvoj zamenici – izveštaj se odnosio na prvih mesec dana primene zakona i već je tada bilo jasno da će mediji da nagrabuse, dodaje Skrozza. Broj slučajeva koji su se našli pred sudom, novčane kazne koje su izrečene samo prvih mesec dana, mogle su da jasno pokažu o čemu se radi, navodi. Prva izrečena kazna bila je Evropljaninu, podseća Skrozza, dodajući da je iznosila oko 150.000 maraka, što bi i u današnjim uslovima značilo osudu na smrt nekog prosečnog medija.

Mi smo pod političkim, pravnim i bezbednosnim i naročito važnim ekonomskim pritiskom, istakla je Skrozza.

Upitana da prokomentariše kasniju izjavu Vučića koji je rekao jednostavno da je taj zakon bio glup i da to priznaje, Suša kaže – bar to da je priznao. Smatra da je on tada verovatno izvršavao naloge Vojislava Šešelja, lidera radikala, za kog kaže da kad se pogledaju citati onoga što je nekad govorio i danas, juče u skupštini – to je, ocenjuje, identično. Ona je ispričala da je DOS napravio presek i da je ta vlast rešila da vraća novac od kazni, međutim – to je presečeno u vreme Borisa Tadića, i da mnogi nisu dobili veliki deo svog novca.

Skrozza kaže da je „važno je naglasiti da je u tom trenutku ubačen strah u kosti novinarima. „I mi se do danas nismo tog strah oslobodili, jer je država tada pokazala da može, samo ako hoće, da te zgazi“.

Mediji su večito bili na udaru i to je ono što zabrinjava najviše – kontitutet koji se održava do danas, kaže Suša, napominjući da 2001. ubijen i novinar Večernjih novosti Milan Pantić.

Kad je pritisak i presija toliko velika, zaboraviš na strah i javi se revolt, citira Suša Branku Prpu dodajući da su u to vreme svi novinari bili solidarni. Suša je podsetila na situaciju da su tada, pošto je Šešelj optužio sve novinare da su krivi za ubistvo ministra vojnog, oni solidarno rešili da ne objavljuju izveštaje sa konferencija SRS, uz baner da se izvini novinarima, što on nikada nije učinio. To je trajalo šest meseci, dodaje.

Od 2000. je ipak počelo da se radi kako bi se uredio medijski prostor, i mi danas nemamo klevetu, ali imamo povredu ugleda, što – nije šija nego vrat, kaže Suša.  Problem je što u nekim situacijama tužilaštva ne rade, curenje informacija iz svedočenja Borisa Tadića o gardistima – ne trea on da tuži, to je obaveza tužilaštva, dodaje.

Osvrnula se na tužbu i presudu Višeg suda u slučaju Anite Mitić protiv Informera. Tu piše, između ostalog, koji su termini govor mržnje, pa se navodi termin šiptar, neprijatelj i opasnost po Republiku Srbiju, specijalni rat, fašisti – a kad pogledate naslove, to se uopšte ne poštuje, dodaje.

Skrozza, govoreći o tužbama, smatra da efekat presude nije u srazmeri sa efektom koji je taj tekst proizveo i da je šteta nemerljiva. O toj presudi čitaće u tim novinama u malom antrfileu, u malom tekstu, to niko neće videti, a ostaće zapamćeno ono zbog čega je taj proces počeo, dodaje. „To je najveći problem –  šta mi zapravo imamo u medijima. Ljudima su vezane ruke zahvaljujući ogromnoj moći provladinih medija i njihovom ogromnom uticaju i njihovom nesrazmernom prisustvu na tržištu“, kaže Skrozza.

Suša dodaje tome dodaje: “ I neradu odgovornih institucija. Da se poštuje zakonodavstvo, da reaguje nezavisno telo REM, onda to ne bi moglo da se dešava da se na veoma gledanoj televiziji Vučić obračunama sa svojim političkim protivnicima“.

Ona ističe i način na koji se govorilo u Skupštini poslednjih dana o Nedimu Sejdinoviću, predsedniku NDNV, naročito se osvrćući na reči šefa poslaničke grupe SNS. Proizvod je bio da je on dobio na desetine pretećih prijava, a one su razlog za duboko razmišljanje, jer nažalost nerešena ubistva među kolegama nas na to upozoravaju, kaže Suša.

Skrozza kaže da se probudila jutros i da je videla u Informeru da će (Suša i ona) u večerašnjoj emisiji (Pressing) da optuže Vučića za ubistvo Ćuruvije. „To vam budi strah, ti se pitaš – Bože da li ću ja nešto reći što će oni da protumače ovako ili onako, Bože šta će meni sutra u tom informeru da se desi. Mene je majka ispratila sad na ovaj razgovor skoro u suzama… Vi se u svakodnevnom radu pitate šta može da vam se desi. Ja sam pre nekoliko dana intervjuisala Igora Jurića i posle dva  ana njemu se dogodio u tabloidima progon… Ne verujem da je to zbog tog intervjua, ali ne možete da se oduprete utisku da ste svojim radom, pozvavši čoveka da govori, isprovocirali tako nešto“, navela je ističući da je reč samo o tome da radite svoj posao.

Ja osećam strah već jako dugo, ali mislim da je kukavičluk da prestaneš da se boriš, dodala je.

Skrozza kaže da nije stvar u tome da li će novinare zaštititi institucije. „Problem je u tome što smo mi na meti ne samo države, već ljudi koji gutaju te tabloide, te prodržavne medije i tu nijedna institucija ne može da vas zaštiti, kad vas stave tapet“.

Suša o Vučiću: Ima poslovica – vuk dlaku menja…

Upitana da uporedi Vučića iz tog perioda i danas, Suša kaže da postoji narodna poslovica „vuk dlaku menja ćud nikako“. „To se vidi. Jeste da su se presvukli u proevropsko odelo, ne mogu da osporim ono urađeno u finansijskoj konsolidacaji i podizanju rejtinga na raznim duing listama, ali ne mogu da ostanem ravnodušna na pad rejtinga što se tiče poštovanja ljudskih prava i situacije u medijima, jer bez toga građani nisu obavešteni“.

Suša konstatuje da se Vučić sprema dobro za sve svoje poteze, da ima dobre savetnike i da knjiški postupa. „I danas se primenjuju drakonske kazne kao i onda, i danas imate podelu medija na „podobne“ i na „nepodnobne“, i danas on deli etikete s vrha kao predsednik države što ne bi smeo… A kad on ima opasku da ste vi (N1) iz američke ili Šolakove televizije ili da je „Vreme“ tajkunsko, to je vetar u leđa tabloidima i to je drugi način na koji se utiče na medije, uz zabranu reklamiranja“, ističe.

Skrozza podseća da je Srbija, prema izveštajima Reportera bez granica, pala prošle godine za 10 mesta u odnosu na prethodnu, a prema analizi IREX, za 2017. godinu je dobila ocenu koja je slabija od one iz 2000, što znači da nazadujemo.

Mi smo pod političkim, pravnim i bezbednosnim i naročito važnim ekonomskim pritiskom, istakla je Skrozza.

„Ovde je svaki dan gori od prethodnog, ja mislim da nama ne može da pomogne Evropa (međunararodne institucije) i niko… Mislim da je najbolji način za borbu, koji imamo u ovom trenutku beznađa, da profesionalno, hrabro, dignute glave, časno i pošteno obavljamo svoj posao i mislim da može da se smatra srećnim svaki novinar koji ima tu mogućnost da tako obavlja svoj posao. To je jedini način borbe protiv njih“, navodi Skrozza.

Suša kaže da deli Skrozzino mišljenje. „Kad poverenik za informacije ode s te funkcije, više nećemo imati ni jednu jedinu instituciju koja bi mogla bar malo da nas brani – 600 puta, i to je podatak, su se javne institucije potpuno oglušile o zahteve, sve više će biti tajnih istina, odnosno spinovanih istina, a građani će sve manje znati“, zaključila je Suša.