Na suđenju za ubistvo Ćuruvije ponovo svedočio Dragan Kecman

Vesti 26. nov 201813:42 > 19:09
N1

Rukovodilac istrage ubistva Slavka Ćuruvije, inspektor Dragan Kecman, ponovo je svedočio na sudu i naveo da je, na osnovu informacija do kojih je došao, utvrđeno da je u ubistvo Ćuruvije umešana Državna bezbednost.

On je rekao da su četvorica bivših rukovodilaca i pripadnika DB, koji su se našli na optužnici specijalnog tužilaštva, oni koji su to organizovali, omogućili i izvršili.

Međutim, većinu tih informacija sudsko veće najverovatnije neće koristiti prilikom odlučivanja, jer je Kecman pozvan da svedoči samo o procedurama, a ne o rezultatima istrage.

Policija je došla do saznanja da je državna bezbednost ubila Slavka Ćuruviju, a da su za to odgovorni Radomir Marković, Milan Radonjić, Ratko Romić i Miroslav Kurak, rekao je inspektor Dragan Kecman.

Kecman, bivši rukovodilac radne grupe nekadasnjeg UBPOK-a koja je bila zadužena da istraži ubstvo novinara, još je rekao da je u njegovim rukama bio i dnevnik tada dežurnog u centru Državne bezbednosti u kome je dežurni radnik Cvijetin Milinković, koji je u međuvremenu preminuo, napisao da ga je 11. aprila 1999. neposredno pre likvidacije Ćuruvije, opozvao načelnik MIlan Radonjić i rekao mu da se prekine sa tajnim praćenjem, jer će se prema novinaru primeniti drugemere.

Kecman kaže da drugih mera osim ubistva nije moglo biti.

Kecman je još govorio o kontroverznom belom golfu, automobilu uvalsništvu državne bezbednosti koji su prema optužnici koristile ubice Ćuruvije, navodeći da su došli do saznanja da je Radonjić dao nalog da vozilo bude predato Romiću i Kuraku, ali tako da ne dođe do susreta sa njima, već da vozilo sa ključem bude ostavljeno u blizini centra DB kako se ne bi videlo ko ga je preuzeo.

Većinu ovih informacija sud neće uzeti u razmatranje, jer je Kecaman pozvan da svedoči samo o o načinu na koji je istraga vođena i kako su prikupljane informacije, jer je odbrana tvrdila da je tokom istrage uzimao izjave koristeći silu.

Sudija Snežana Jovanović nije mu dozvoljavala da nastavi sa iznošenjem informacija koje je dobijao i zaključaka koje je izvodio i na osnovu koga je napisao krivičnu prijavu, po kojoj je napisana optužnica, već je insistirala da govori samo o procedurama.

Pored dnevnika dežurnog u centru državne bezbednosti, Kecman je imao uvid i u dosije Slavka Ćuruvije, u kome je bila i naredba u kojoj je pisalo da je državni neprijatelj broj 1 Slavko Ćuruvija, a broj 2 Aleksandar Tijanić. Pisalo je još da je Ćuruvija bio dobar sa Zoranom Đinđićem, Milom Đukanovićem i Vilijamom Montgomerijem, kao i da je Ćuruvija pozivao na rušenje vlasti kao u Rumuniji, kada je svrgnut Čaušesku.

Neuobičajena je bila odluka sudskog veća da, po zahtevu odbrane, zadrži svedoka da čuje primedbe na svoj iskaz, jer to nije mera koju sudski izveštači često vide na suđenjima. Pa je od optuženih i njihovih advokata slušao razne kvalifikacije, od kojih se mnoge mogu nazvati uvredama – kako je svedočio iz pozicije sile, da nije davao izjavu za sud, već medije, da je klevetao druge svedoke, govorio neistine, da je zaključivao paušalno i bez dokaza, da su informacije koje je davao suprotne dokazima izvedenim na suđenju, da je neznalica ili uplašen. Pa se tako čak i čulo da je slučaj Ćuruvija u stvari Kecmanovo životno delo sa ciljem da optuži Državnu bezbednost, državu i porodicu Slobodana Miloševića.

Suđenje se nastavlja 6. decembra, a sudija je ponovo najavila mogućnost iznošenja završnih reči.

Detalje ima Nikola Radišić: