Oglas

Suđenje za ubistvo Ćuruvije - zašto su sporni, prema Komisiji, ključni dokazi?

author
Jelena Zorić
09. dec. 2018. 17:52
>
18:00
BG-CURUVIJA TELEFONI PKG-071218-JPZ(20181207-185026787).mxf.Still003
N1 | N1

Završne reči na suđenju za ubistvo Slavka Ćuruvije najavljene su za kraj decembra, što će biti početak završne faze višegodišnjeg sudskog procesa. To suđenje ponovo je u žiži javnosti zbog dramatičnog apela Komisije za istraživanje ubistava novinara - da sudsko veće pokušava da izbaci ključne dokaze, kako bi moglo da donese oslobađajuću presudu.

Oglas

TV N1 je analizirala o čemu deo tih spornih dokaza govori.

Nedeljno popodne 1999. U Srbiji, koju su bombardovali, proslavljao se Uskrs. Centrom Beograda, novinar Slavko Ćuruvija, sa suprugom Brankom Prpom, hodao je ka kući u Svetogorskoj ulici. Duž te, i u okolnim ulicama bilo je raspoređeno 27 agenata Državne bezbednosti. Pratili su svaki korak novinara. To pokazuje i dnevnik dežurstava, tadašnji radnik DB-a Cvijetin Milinković, u 16.07 zapisao je:

"Zove NC. Nalog – javiti mu odmah ako krenu kući, možda primenimo i neku drugu meru".

Jedina zakonita "druga mera" u tim uslovima moglo bi biti hapšenje ili privođenje onog ko se prati. Slavko Ćuruvija je, međutim, nekih pola sata kasnije ubijen. Bazne stanice mobilne telefonije pokazuju gde su bili optuženi i njihovi saradnici tog 11. aprila.

U 16:25 načelnik beogradskog centra DB-a Milan Radonjić naredio je - praćenje se prekida!

Dok su ostali agenti odlazili, jedan je ipak krenuo za Ćuruvijom i Prpom. Ratko Romić hodao je iza njih, ispred ulaza u zgradu čekao ih je Miroslav Kurak.

Nekoliko minuta kasnije, izmedju 16.39 i 16.45 sati, Slavko Ćuruvija je ubijen. Po optužnici, u njega je pucao Kurak, a Romić je Prpu udario pištoljem po glavi.

Podatke sa baznih stanica sudije Snežana Jovanović, Vladimir Mesarović i Dragan Milošević, prema rečima novinara koji šest godina prati to suđenje Vuka Cvijića, jedva su uvrstile u dokaze.

"Pa tek iz drugog, praktično trećeg puta, tročlano veće je na insistiranje Apelacionog prihvatilo, jednom su čak i uprkos tome oborili, pa su prihvatili dokaz", kaže Cvijić.

Prema podacima iz istrage, bazne stanice pokazuju i ko je s kim razgovarao telefonom u tom periodu. Naime, u 16:28 Radonjić zove Kuraka - a zabeleženo je i da su se toga dana oni čuli 21 put. Zabeleženi su i pozivi Romića i Kuraka. U optužnici se posebno ističe kako u 16:38 sa pozicije kod Radio Beograda Romić, koji hoda iza Ćuruvije, zove Kuraka, koji je u tom momentu kod prolaza u kom je novinar ubijen.

Minut kasnije, Romić je pozvao i svog načelnika Radonjića.

Istraga pokazuje i da se Kurak u tim satima intenzivno čuo sa Frankom Simatovićem.

Sa Simatovićem je često na vezi bio i Radonjić. Ubrzo posle ubistva, Radonjić je pozvao načelnika DB-a Radeta Markovića, ali i svog kuma, a Markovićevog zamenika Branka Crnog.

"Branko Crni je bio prvi operativac DB-a i praktično mozak Državne bezbednosti u to vreme, posle Petooktobarskih promena se našao na listi sumnjivih i bio je obuhvaćen pretkrivičnim postupkom, on se angažovao politički u nekom trenutku i postao je funkcioner SNS-a. Kada je počeo ovaj postupak, on se našao samo na klupi za svedoke sa koje se obrušio na svoje kolege iz DB-a koji su bili spremni da govore o ovom zločinu", pojašnjava Cvijić.

Iznošenje završnih reči moglo bi da počne 25. decembra, kada je i zakazan nastavak suđenja, tako da bi početkom sledeće godine mogle da se očekuju prvostepene presude za optužene.

Teme

Koje je vaše mišljenje o ovoj temi?

Pridružite se diskusiji ili pročitajte komentare

Pratite nas na društvenim mrežama