Deo sindikata u javnom sektoru pod finansijskom kontrolom poslodavca – države

Vesti 24. feb 201917:19 > 10. mar 2019 16:36
N1

Kakva je uloga sindikata u Srbiji? U velikom delu privatnog sektora sindikati su gotovo neprimetni. U državnom sektoru, drugačija slika. Međutim, kako oni obavljaju svoju funkciju, ako se uzme u obzir da deo njih novac za svoje aktivnosti dobija od poslodavaca?

Država drži sindikate dela javnih preduzeća i ustanova pod kontrolom. Bar onom finansijskom. Posebnim kolektivnim ugovorima koje je Vlada potpisala sa EPS-om i čije je važenje sada produženo do 2021. godine, predviđena je finansijska naknada za sindikalne rukovodioce.

Naime, u Članu 90. Posebnog kolektivnog ugovora za EPS stoji:

„Poslodavac je dužan da uz isplatu mesečne zarade zaposlenima, uplaćuje sredstva za rad Sindikata, i to: u visini od 0,35% iznosa sredstava isplaćenih na ime zarada zaposlenih, članova sindikalnih organizacija, u visini od 0,1% iznosa sredstava isplaćenih na ime zarada zaposlenih, članova Sindikata, za rad centrale Sindikata radnika EPS-a.“

A koliko je to novca? Predsednica Sindikata pravosuđa Slađanka Milošević za N1 kaže da je našla podatak da je reč o devet miliona evra na godišnjem nivou.

N1

„Priznacete da je to veliki luksuz“, dodaje Milošević.

Kaže da je Vlada Srbije praktično izmislila nova radna mesta predsednika ili predstavnika sindikata, što, navode, nije ni po zakonu, ni po Ustavu, ali ni po sindikalnim pravilima.

Ipak, suštinski problem je što država na taj način može da drži deo sindikata pod kontrolom.

„Ja smatram da je to bruka za sindikate pre svega, zato što su oni potpisivanjem takvih kolektivnih ugovora, gde poslodavac njih plaća, pogazili osnovna sindikalna načela, a to je da je to interesna organizacija u koju se udružuju zaposleni radi zaštite svojih interesa i organizacija koja bi trebalo da bude nezavisna i od politike, poslodavaca, udruženja poslodavaca, države i svih, jer samo tako ona može da zastupa interese zaposlenih“, ističe Milošević.

Slične kolektivne ugovore imaju i druga javna preduzeća i ustanove, kao što su zdravstveni centri, deo obrazovnih ustanova, javna i komunalna preduzeća grada Beograda, Srbijagas…

To je diskriminacija ostalih sindikata, kaže predsednik Ujedinjenih granskih sindikata (UGS) „Nezavisnost“ Zoran Stojiljković.

N1

„Privilegovanje sindikalnih organizacija odgovarajućih, davanje milionskih cifara u evrima za sportske igre, rad sindikata, plaćanje troškova komunikacije sindikalnim predstavnicima, ovo gde se posebno privileguje jedan broj sindikata u javnim preduzećima, jeste veliki problem. Funkcija ne može donositi dodatne privilegije“, upozorava on.

Stojljiković dodaje da bi Zakonom o radu i kolektivnim ugovorima trebalo da bude precizirana naknada za rad sindikata, ali u radnim satima, a ne novcu. Postoji samo jedan izuzetak, kaže on.

„Vi imate često u praksi situaciju da ocenjujete grupu i njene rezultate, da ne možete da obezbedite sindikalnom povereniku taj broj sati za sindikalnu aktinvost, da on mora da zadovolji radne normative, i onda imate situaciju da se do 10 ili 12 odsto najviše uveća zarada za taj deo gde sindikalisti treba da se bave sindikalnim poslom koji je od javnog značaja“, objasnio je on.

Rešenje je jednostavno, smatra Stojiljković: „Ukinuti sve te privilegije.“

Dodaje da postoji još jedan problem, a to je osnivanje velikog broja sindikata pre svega u javnim preduzećima i ustanovama. Kao primer navodi postojanje čak 37 sindikata policije. Stojković smatra da, pošto nemaju sindikalnu snagu, reprezentativnost ili veliki značaj, iza toga može da se krije samo lični interes osnivača.