Pančić: Protesti "zdravo provetravanje", Vučić prvi put u defanzivi

Vesti 27. feb 201912:38 > 12:41
N1

Bez obzira kako se priča u vezi s protestima u Srbiji završi, oni su zdravo provetravanje i najzdravija pojava u društvu u poslednjih pet ili šest godina, kaže novinar lista Vreme Teofil Pančić. On dodaje da ono što Vučić najbolje zna da radi su političke kampanje, ali da je po prvi put nateran da krene u neku od njih, a da je i nije planirao.

Novinar redakcije lista Vreme Teofil Pančić, ovogodišnji je dobitnik nagrade Fondacije Tanja Petrović za izuzetan doprinos afirmisanju kulture i umetnosti u medijima, koja će mu biti uručena u četvrtak, 28. februara, u Jugoslovenskoj kinoteci. Fondacija je osnovana u znak sećanja na prerano preminulu Tanju Petrović koja je kao novinar, urednik i autor u redakcijama kulture, izdavačkim kućama i kao gradski sekretar za kulturu, svoj profesionalni život posvetila ovoj oblasti i njenom medijskom promovisanju.

Pančić je u Novom danu rekao da mu to priznanje veoma godi.

„Obrazloženje nagrade je za mene laskavo, ne znam, verovatno sam poslednji koji o tome treba da se izjašnjava, ali razume se da mi je drago. Ova nagrada ima poseban značaj iz nekog razloga, prvo – samo ime Tanje Petrović, koja mi je bila drugarica, sarađivali smo mnogo. Drugi razlog su ljudi koji odlučuju o nagradi, a treći su prethodni dobitnici. A ono što volim da istaknem je da je to nagrada za promociju kulture u medijima, što je prilično jedinstveno u današnje vreme“, kazao je Pančić u Novom danu.

Kako je rekao, ovo nije neko vreme koje je naklonjeno kulturi.

„Ja sam pripadnik one generacije kojoj je bilo normalno da pola nekih novina bude posvećeno kulturi, pa ovo hipokomercijalno vreme, nešto nam tu ne godi, ali za onoga ko zna šta hoće, ima dovoljno medijskog sadržaja“, rekao je Pančić.

Na pitanje koliko danas ima kritika prilika, a koliko navijanja, Pančić kaže da mora da se „bude negde između ako se želi da sačuva verodostojnost“.

 „Tu morate da brodite negde između, ako želite da sačuvate neku verodostojnost. Razume se da ima mnogo, i kada se piše o politici, i kulturi, i u kritikama, raznih faktora distrakcije, mogu da se uvuku i privatne i ideološke bliskosti, a treba da budete objektivni. Niko ne može da kaže da je 100 odsto izvan situacije, ali je stvar elementarne korektnosti da budeš što objektivniji“, kazao je Pančić.

Puno je, međutim, onih najglasnijih, koji nisu u stanju da kroz racionalne argumente brane svoje stavove.

„Uvek su oni najglasniji, uvek moraju da viču. Nekad se vikalo na jedan način, danas na drugi. Nekad je vika dolazila iz nekih centralnih komiteta, danas iz nekih tablioda, sumnjivih televizija. Svaka epoha ima svoju viku, ali ta larma uvek postoji. Ima društva koja su srećnija, ali mi gotovo i da ne pamtimo vreme kada nismo bili izloženi takvom tretmanu“, kazao je Pančić.

I nije, kaže, problem u podeljenosti u društvu, ona je po njemu normalna.

„Svako društvo mora da bude podeljeno, pogledajte Veliku Britaniju, recimo, koja je podeljenja oko Bregzita. Problem je ako ljudi koji imaju moć počnu da tretiraju jedan deo društva kao da je na pravoj strani, a one druge kao nelegitimne. Problem kod nas, u poslednjih pet, šest godina je obnavljanje autoritarne strukture u kojoj se delimo na pravoverne i krivoverne. A krivoverni su svi oni koji zastupaju stanovista koja su u suprotnosti sa onim sto se propisuje sa onih zvaničnih pripovedaonica“, kaže gost N1.

Kako je rekao, politika je uvek proizvođač i eksploatator podela.

„Na kraju krajeva, uvek se suočavamo s tim da je politika iznad svega. Zato ne možete da nastupate u javnosti, i kad ste umetnik i novinar…smešni su mi oni koji kažu ‘ja ne želim da se bavim politikom’, baviti se politikom ne znači biti u stranci, ali svako učešće u javnom životu, kuda idemo, šta smo, jeste u svojoj biti političko“, kaže Pančić.

I pozorišna predstava i film i romani, dodaje, imaju neki politički element.

„A ovde se od politike kao pojma beži, kao da je to nešto strašno, nešto prljavo, nešto što ako se spomene ‘P’ od politike, treba da idemo da se okupamo. Sve to ide na ruku vladajućoj klasi. Oni polaze od toga – mi smo Bogom dani da se bavimo politikom, a vi nemojte da se mnogo petljate, nemojte da mislite o tome“, kazao je Pančić.

Prema njegovim rečima, ljudi na vlasti nisu uvek krivci za sve, ali su oni po prirodi stvari, kao nosioci glavnog udela u političkoj i medijskoj moći, ti koji diktiraju ton u jednom društvu.

„Kada imate na vlasti politiku koja je tolerantna, pluralistička, imate i mirniju situaciju u društvu. Ako imate neku vlast koja se konfrontira sa svima, u regionu, u svetu, kao Miloševićeva devedesetih godina, ne možete imati zdravu situaciju u društvu. Danas imamo sve to, samo minus rat. Nama sa vrha država se građani, javne ličnosti, ljudi koji izmiču vladajućoj šemi, nazivaju ološem, izdajnicima, lopovima“, naglašava novinar Vremena.

O Kosovu moguć samo dijalog – o posledicama

Kosovo je, kaže, tema za sebe.

„Moje mišljenje je da je unutrašnji dijalog o Kosovu imao smisla pre 20 ili 30 godina, danas možete da imate samo dijalog o posledicama, kako tu priči zatvoriti uz najmanju moguću štetu. U osnovi, toga nema, dijalog je u tragovima…Niko nije uspeo da prekorači onaj prag i učini nešto radikalno, a ne verujem da će to uraditi i ova vladajuća garnitura, iako je bila potpomognuta dolasku na vlast uz obećanje da će to biti njega glavna političa agenda“, kaže Pančić.

Prema njegovim rečima, Kosovo se ovde najmanje 30 godina unazad iskorišćava kao jedna vrsta batine za neistomišljenike.

„Kada god hoćete da kažete nešto o unutrašnjem uređenju, kaže se – pustite to, sad se bavimo Kosovom. Postoji pseudonacionalni argument koji će da nas drži u pokornosti. A svako društvo, pa i Srbija, mora da uređuje vlastito dvorište – tamo gde tvoja država može da postavi sudiju, policajca i poreznika, to je tvoja država, ako to ne možeš, to nije tvoje“, kazao je.

Govoreći o građanskim protestima u gradovima širom Srbije, Pančić kaže da je i on „jedan od pet miliona“, i da ide na proteste.

„Ja sam njihov učesnik. Ne znam koliko mogu da budem objektivan. Ali, mislim da bez obzira na to kako se ta priča završi, ovo je jako zdravo provetravanje. Ovo je najzdravija pojava u društvu u poslednjih pet, šest godina, jer smo bili neka vrsta, i dalje smo, zarobljenog društva, uzurpirane države, koju je jedna klika ljudi, od Vučića do saradnika, uzaptila i držala pod staklenom zvonom. Nigde niste mogli da kažete nešto što bi bilo drugačije. To je u jednom trenutku moralo da pukne, povod je mogao da bude ovaj ili onaj“, kazao je gost N1.

Kada dođe do takvih stvari, do fizičkog nasilja, kao ono nad Borkom Stefanovićem u Kruševcu, pale se crvene lampice, kaže Pančić.

„To je elementarna samoodbrana, ne samo pojednca, nego i društva“, dodaje.

Važna podrška akademske zajednice protestima

Pančić naglašava da „osim činjenice da desetine hiljada ljudi izlazi svake subote na proteste“, ono što je možda i važnije je, kaže, peticija ljudi sa univerziteta.

„Kada imate činjenicu da 1.500 ljudi imenom i prezimenom, titulom, stažom, kaže da je ovo i ovakvo stanje nepodnošljivo, to nije nešto što ne možete da otpišete na partikularne interese, političke grupacije“, kaže.

Pokušaje diskreditacije, poput izjave ministra Šarčevića, da tu nema bitnih imena, Pančić naziva neukim i primitivnim, i dodaje da će ih biti još.

O Sporazumu s narodom Pančić kaže: „To malo populistički zvuči, nekako je propagandni štos političke grupacije iz opozicije. Nisam da potpisao. Ta vrsta marketinga mi nije preterano zanimljiva. Moraće mnogo ozbiljnije da se razgovara o tome jednog dana“, kazao je.

U proteste će, dodaje, jednog trenutka morati da se uključi i opozicija.

„Ne može nijedan pojedinac, niti politička partija da preuzme ovaj protest, uradili bi štetu i sebi i društvu. Nisam od onih koji žele da ih opozicija da preuzme, ali nisam ni od onih koji govore da političke partije ne treba ni na koji način da učestvuju u protestima. To je detinjastvo, utopističko verovanje. Pokažite mi tu zemlju u kojem je to moguće. To je, razume se, iluzija“, naglasio je Pančić.

Ono što Vučić najbolje zna su – kampanje

O kampanji predsednika Srbije „Budućnost Srbije“, Pančić kaže: „Da niste rekli ‘Kampanja za budućnost’, jer ko će više da razlikuje te kampanje. Mislim da je taj čovek u permanentnoj kampanji od 2012, neko bi rekao od 1993, kad smo čuli za njega. Ne vidim da on nešto drugo radi osim nešto što odlično zna, a to je da pravi kampanje i da iz njih izvlači maksimalnu dobit za sebe i svoju stranku. Ne vidim razliku ove i prethodne, osim jednog detalja – da je on sad prvi put nateran u ovu kampnaju, da radi defanzivno ovo, nešto što mu nije bilo u planu“.

„Vučić se u ovih 6,7 godina na vlasti razmazio, uspeo je, veoma efikasno, brutalnim medotama, da do te mere izoluje tačke otpora, da je imao svaki razlog da veruje da može da tera dosta ovako. Neki su se, ipak, preigrali iz njegovog društva, došlo je do tog fizičkog napada, i dobili su reakciju koja daleko prevazi ono što su mogli da očekuju. Prvi put su u defanzivnoj poziciji. Došlo je, što se kaže, do početka društvene dinamike koja ukazuje na ono što se naziva – početak kraja jedne vlasti“, rekao je Pančić.

Sergej Trifunović i ne treba da bude „konfekcijski političar“

Na pitanje šta misli o novom predsedniku Pokreta slobodnih građana Sergeju Trifunoviću, Pančić kaže da mu „treba dati 100 dana“.

„Mora mu se dati tih 100 dana. Mislim da Sergej, daleko da želim da mu delim savete, da on treba da nađe balans između onoga što jeste…Ne mislim da treba da se preobrati u uštogljenog tipa s kravatom, jer on ne bi bio više Sergej. Zašto bismo imali još jednog konfekcijskog političara, izgubili bismo jednog sjajnog, ne samo glumca, nego i jednu specifičnu, inteligentnu, žovijalnu, dragocenu javnu ličnost, da bismo dobili jednog konfekcijskog političara. To nam ne treba. A s druge strane, mora da svoj verbalni temperament prilagodi svojoj ulozi. Ne toliko u ovim javnim nastupima, koliko u tim famoznim tvitovanjima. Ali pretpostavljam da će s nekim protekom vremena, sve doći na svoje“, kazao je gost N1.