Malinović: Slučaj pada helikoptera pokazao da u Srbiji ne postoje institucije

Vesti 13. mar 201919:18 > 19:19
N1

Ni četiri godine nakon pada vojnog helikopetra Mi-17 u blizini beogradskog aerodroma Nikola Tesla niko nije kažnjen zbog toga što je u akciji spasavanja novorođene bebe prekršen lanac komandovanja.

Podsetimo letelica se tada po, izuzetno lošim vremenskim uslovima, po maglovitoj noći, iz Raške uputila u Beograd sa životno ugroženom bebom starom pet dana.

Omer Mehić: Ponovo ne vidim pistu, moram u penjanje.

Kontrola: Iznad piste ste sada, javite ako je ugledate.

Mehić: Ne vidim je, imam 140 metara. Jel je vidi neko?

Kontrola: Pasat 91, jel se čujemo, Beograd, jel se čujemo…

Bile su to poslednje reči pilota Omera Mehića 13. marta 2015. U 22:31 komunikacija sa helikopterom je prekinuta. Tri minuta kasnije helikopter je nestao sa radara. Nedaleko od piste Aerodroma Nikola Tesla poginuli su pilot major Omer Mehić, pilot kapetan Milovan Đukarić, zastavnik Nebojša Trajić, mehaničar letač Ivan Miladinović, lekar Dževad Ljajić, anesteziolog Miroslav Veselinović i beba iz porodice Ademović.

N1

Niko od onih koji su rukovodili akcijom spasavanja životno ugrožene bebe nije odgovarao zbog pada helikoptera, iako su postojale indicije da je prekršen niz vojnih procedura. Tadašnji ministar vojni Bratislav Gašić naredio je da se zadatak obavi.

„Ako me pitate da li nosim odgovornost zbog postupanja, i svega što je učinjeno, sve je učinjeno u skladu sa zakonom“, izjavljivao je Gašić.

Nema onih koji su učestvovali u ovom zadatku, a da nisu povredili vojnu disciplinu, dok kod Gašića i tadašnjeg komadanta Aerodroma Batajnica Predraga Bandića, koji je iako na godišnjem odmoru, sve dogovarao sa ministrom, postoje i elementi krivične odgovornosti, smatra brigadni general u penziji Sreto Malinović.

POVEZANE VESTI

„Gašić, pre svega, o ovome je morao da konsultuje načelnika Generalštaba i da se linijom preko dežurnih operativnih centara, sistema odbrane, izdaju naređenja ka niže, a odozdo vraća povratna informacija. Ovde je sve urađeno tako da su oni koji zaista odlučuju, dovedeni pred svršen čin“, navodi Malinović.

Nema odgovora ni zašto je beba prebacivana u Beograd, a ne u Niš ili Kragujevac i zbog čega je pilotu rečeno da sleti u Surčin, a ne na Batajnički aerodrom, kako je tražio. Sa Bandićem se osim Gašića telefonom čuo i ministar zdravlja Zlatibor Lončar, koji je i čekao da helikopter sleti. Nekadašnji premijer Aleksandar Vučić smatrao je da moralne i političke odgovornosti ministara nema:

„Da su me pitali, ja bih rekao – idite spasite to dete, evo ja to uzimam na sebe. Ne morate da jurite Gašića i Lončara, lakše je da skinete mene, jer ja Gašića i Lončara neću da dam“.

Nakon nesreće, dve vojne komisije su ispitivale njene uzroke. Glavnu krivicu svalili su na posadu helikoptera, tvrdeći da je kod pojedinih članova pronađen alkohol u krvi.

Pokrenut je disciplinski postupak protiv generala avijacije Ranka Živaka i Predraga Bandića, ali je njihova kazna zabrane napredovanja od dve godine poništena u višem stepenu. Kada je u pitanju krivična odgovornost, Više tužilaštvo u Beogradu je u junu 2016. godine ustanovilo da u nesreći ona ne postoji.

„Ovo će ostati teško breme i mrlja na savesti, pre svega, vazduhoplovaca i vojnog rukovodstva, a potom i na savesti vojne nacije. Ovo je pokazalo da u državi Srbiji ne postoje institucije – ponašamo se ad hok od slučaja do slučaja“, ocenjuje Malinović.

Ovaj slučaj pokazao je i neistinito izveštavanje pojedinih medija, koju su, pre nego se za nesreću saznalo, izvestili da je beba spasena i helikopterom prevezena u Beograd.