Bivšim pripadnicima DB-a ukupno 100 godina zatvora za ubistvo Slavka Ćuruvije

Reuters/Emil Vaš

Sudsko veće Specijalnog suda osudilo je četvoricu nekadašnjih pripadnika Državne bezbednosti (DB), na ukupno 100 godina zatvora za ubistvo novinara Slavka Ćuruvije. Sud je utvrdio i da je neposredni izvršilac ubistva NN lice.

Nekadašnji šef DB-a Radomir Marković osuđen je na 30 godina zatvora za podstrekivanje na teško ubistvo.

Nekadašnji šef beogradskog centra DB-a Milan Radonjić takođe je osuđen na 30 godina zatvora za teško ubistvo u saizvršilaštvu.

Tokom suđenja održano je više od 90 ročišta i za to vreme saslušano više od 100 svedoka i pregledana obimna dokumentacija. Presuda je izrečena posle četiri godine suđenja, skoro pa tačno 20 godina od kako je Slavko Ćuruvija ubijen.

Nekadašnji pripadnici DB-a Ratko Romić i Miroslav Kurak osuđeni su na po 20 godina zatvora za teško ubistvo u saizvršilaštvu. Kurak je u bekstvu i presuda mu je izrečena u odsustvu.

Tokom izricanja presude, Viši sud u Beogradu odredio je i produžetak kućnog pritvora Radonjiću i Romiću, istovremeno, advokatima je dat produžen tok od 30 dana da ulože žalbe.

Iako je u optužnici navedeno da je u Ćuruviju pucao Kurak, a da je Romić pištoljem udario Branku Prpu koja je tada bila sa njim, sud to nije mogao da potvrdi. Kako je navedeno, Marković je isplanirao ubistvo, a preostala trojica ga omogućila, ali njihove tačne uloge ostale su nejasne. Kako je saopšteno, sud nije mogao da utvrdi ko je naručio ubistvo, ali ni ko je u leđa Slavka Ćuruvije ispalio 14 hitaca. Ti ljudi ostali su nepoznate osobe.

„Uz primenu logičkog razmišljanja, a tiče se toga da Romić i Kurak neposredno pre ubistva razgovaraju telefonom, što ukazuje da u tom trentku nisu jedan pored drugog, sud je utvrdio da je neposredni izvršilac NN lice. Do ovog zaključka sud je došao imajući u vidu iskaz oštećene Branke Prpe, koja je tada bila uz Ćuruviju, a sud joj je poklonio veru, jer je iskaz dala dosledno konkretno i vrlo jasno“, navedeno je.

U obrazloženju presude se navodi da je Radomir Marković isplanirao ubistvo i detalje preneo Radonjiću, koji je angažovao Kuraka i Romića da izvrše ubistvo.

Radonjić je, kako se navodi, dva dana pre ubistva dao usmenu naredbu o praćenju Ćuruvije, a potom i da mu se iz minuta u minut prenose informacije o Ćuruvijinom kretanju. Potom je, kako se dodaje, dao nalog i da se Romiću preda beli golf u vlasništvu Resora DB-a.

U obrazloženju presude se navodi i da je Romić u golfu, preko radio veze, slušao informacije o kretanju Ćuruvije, čime je njemu i Kuraku omogućeno neposredno izvršenje dela.

Zastupnici dve strane na različitim pozicijama i nakon suđenja. Branko Ružić pozdravlja donošenje odluke, dok advokati odbrane najavljuju žalbu i ponavljaju pitanje – ko je u stvari ubio Slavka Ćuruviju.

Podsetimo, zamenik tužioca za organizovani kriminal Milenko Mandić, koji zastupa optužnicu, predložio je maksimalne kazne od po 40 godina, navodeći da je Ćuruvija mučenički stradao u borbi za istinu i bolju budućnost.

Ćuruvija nije imao šanse da preživi, rekao je Mandić, navodeći da je tadašnja vlast videla u njemu opasnog protivnika.

Odbrana optuženih je, u završnoj reči, tražila oslobađajuću presudu, smatrajući da Tužilaštvo nije dokazalo da su krivi, uz tvrdnju da je optužnica „plod mašte“.

Marković je tada rekao da je postupak pokrenut kako bi se sve loše što se u tom periodu dešavalo pripisalo toj službi i tadašnjem predsedniku države Slobodanu Miloševiću.

Presuda koju je izreklo Veće sudije Snežane Jovanović je prvostepena i na nju odbrana i tužilaštvo imaju pravo žalbe.

Tužilaštvo je navelo u optužnici da je Ćuruvija ubijen 11. aprila 1999, na Uskrs, iz niskih pobuda po nalogu NN lica iz najviših struktura vlasti. Kao motiv se navodi želja da se ograniči sloboda medija i očuva moć i vlast, čije je predstavnike Ćuruvija javno kritikovao.

Marković se inače već nalazi na izdržavanju kazne zatvora od 40 godina, zbog kazni izrečenih u predmetima Ibarska magistrala i Budva, kada su izvedeni atentati na Vuka Draškovića, kao i u predmetu ubistva Ivana Stambolića.

Prema nezvaničnim informacijama, Kurak je pre više godina otišao u Afriku i tamo organizovao lov na krupnu divljač.

Optužnica je podignuta posle iskaza u istrazi Milorada Ulemeka Legije, nekadašnjeg komandanta Jedinice za specijalne operacije, koji je u vezu sa zločinom doveo, pre svega, Markovića.

Ulemek je na izdržavanju maksimalne kazne zatvora, jer je osuđen u istim predmetima kao Marković, ali i za ubistvo premijera Zorana Đinđića i zločine Zemunskog klana.

U predmetu Stambolić-Budva, u kojem su osuđeni Marković i Ulemek, direktno je navedeno da je tadašnji predsednik države Slobodan Milošević dao nalog da se iz „niskih pobuda liše života pojedini njegovi politički protivnici“.

#related-news_0

Tokom suđenja za ubistvo Ćuruvije saslušani su kao svedoci brojni pripadnici DB koji su učestvovali tog dana u tajnom praćenju da bi se proverila tvrdnja Tužilaštva da ih je Radonjić angažovao mimo pravila, kako bi imao podatke o njegovom kretanju.

Oni, navodi Tužilaštvo, nisu znali da je namera Radonjića da podatke dostavi izvršiocima.

Veliki deo postupka protekao je u svedočenju tih i drugih pripadnika DB, ali je priličan deo njih tvrdio da ne mogu precizno da odgovore na pitanja jer je prošlo puno vremena pa se ne sećaju.

Završnicu suđenja obeležila je neizvesnost da li će moći da se koristi jedan od najvažnijih dokaza Tužilaštva, koje tvrdi da podaci sa baznih stanica mobilne telefonije ukazuju da su neposredni izvršioci ubistva bili na lokaciji gde je Ćuruvija ubijen i u to vreme.

Veće je, odlučujući o predlogu odbrane, izdvojilo deo tih traka ali ih je Apelacioni sud vratio u spise predmeta.

Veće nije prihvatilo predlog odbrane da se u sudnici kao svedoci pojave i političari iz državnog vrha, u vreme kada se zločin dogodio, među njima i tadašnji ministar informisanja Aleksandar Vučić.

Na predlog tužilaštva saslušan je kao svedok autor teksta u Ekspres politici Miroslav Marković, pod nazivom „Ćuruvija dočekao bombe“, objavljen u vreme NATO bombardovanja.

U njemu se pozivao na govor supruge Miloševića, Mire Marković održan prilikom osnivanja Komiteta Univerzitetske levice Jugoslavije.

U optužnici je detaljno opisano ekonomsko uništavanje Ćuruvijinih listova Dnevni telegraf i Evropljanin kažnjavanjem po tadašnjem Zakonu o informisanju, neposredno pred ubistvo, kao i deo prisluškivanih razgovora iz kojih se vide njegovi poslovni planovi i politički kontakti.