
U Srbiji imamo proklamovanu i zakonski zagarantovanu rodnu ravnopravnost, ali postoji mizoginija koja i dalje opstaje stihijski u svim sferama društvenog života, izjavila je danas dramaturškinja i rediteljka Minja Bogavac.
Ona tu mizoginiju primećuje u čitankama, vicevima koji se pričaju na ulici, do načina obraćanja prema ženama koje obavljaju neki posao. "Taj užasan odnos prema ženi kao manje vrednoj je nastavio da se razvija i usvojile su ga i same žene", konstatovala je Bogavac, jedna od učesnica debate "Nasilje nad ženama u javnom prostoru".
Ona najveći problem vidi u ženama koje su i same mizogine i koje ističu svoj antifeminizam, a istovremeno uživaju u pravima koja im je omogućila upravo feministička borba. "Sva naša zalaganja za rodnu ravnopravnost i usvajanja konvencija nisu istinita i to je samo neka vrsta paravana. Društva koja istinski brinu o dobrobiti žena nemaju takav odijum prema pojmu feminizam", kazala je Bogavac.
Novinarka Tamara Skrozza smatra da problem predstavlja duboko patrijarhalno društvo, čija je patrijarhalnost takva i tolika da, priemćuje ona, počinje da zaudara. "Mi lečimo čireve koji su nam u ovom trenutku u organizmi i na koži, čireve koji su nam vidni. Lečeći te čireve mi nemamo mogućnost, infarstrukturu i vreme, nemamo mogućnost da lečimo infekciju koja je te čireve stvorila", upozorila je Skrozza.
Ona ukazuje i na to da se mi, zapravo, pretvaramo da smo na evropskom putu i evrpskom nivou, ali na dnevnom nivou u većini porodica u Srbiji imamo mizoginiju i patrijarhalizam koji se neguje, zaliva i raste. "Moramo ne od vrtića, nego od jaslica da učimo decu tome kako da posmatraju ne žene, nego ljude oko sebe. To treba ne da se radi kroz zvanične korukulume, to naprosto treba da bude svakodnevica svakoga od nas, svih koji sa tim mladima imaju ikakve veze", zaključila je Skrozza.
Predstavnik Fondacije Centra za demokratiju Ivan Sekulović ukazao je na povezanost kapitalizma i rodne ravnopravnosti.
"Sve dok Vučić bude poslušni sluga kapitalizma, njegov narativ će imati podršku, sve dok ne shvatimo da su pitanje reforme kapitalizma i rodne ravnopravnosti u najneposrednijoj međusobnoj vezi, lutaćemo u potrazi za rešenjima", smatra Sekulović. Ukazuje i na postojanje "zombi institucija", od Vlade i Skupštine preko nezavisnih tela i pravosuđa.
"U njima sede živi mrtvaci - taoci oboleli od stokholmskog sindroma, koji nemušto repliciraju poteze svoga gospodatra. Tragikomične prilike Zorane Mihajlović i Ane Brnabić su najbolji primeri toga. Potencijalno uspešne i ostvarene osobe, kakve su mogle da budu, pristale su da budu deo mizogine vladavine", naveo je Sekulović.
Kao prikaz ovdašnjeg odnosa prema ženama i poštovanja njihovih prava, on izdvaja to da je, kako kaže, čak i Evropska komisija odustala od pitanja šta je sa našim obećanjima, poput onoga da u upravnim odborma javnih preduzeća mora biti najmanje 30 odsto žena do 2020. godine.
On postavlja i pitanje gde su liderke na čelu kolona partija i pokreta, gde su progresivne levičarske snage na građanskim protestima?
"Moramo da uđemo u intenzivan proces obučavanja opozicionih stranaka, građanskih pokreta i lokalnih organizacija o važnosti rodne ravnopravnosti. Toga nem ni u statutima ni u praksi", ukazuje Sekulović. Prema njegovom mišljenju, treba pozvati međunarodne aktere na stalno gostovanje u Beogradu.
"Kada bi nam češće dolazili gosti iz inostranstva, mislim da bi snaga na našoj strani bila veća", ocenio je Sekulović.
Današnja debata u Beogradu organizovana je u okviru ciklus razgovora "Dijalog u centru", a pod pokroviteljstvom Fondacije Centra za demokratiju.
Koje je vaše mišljenje o ovoj temi?
Pridružite se diskusiji ili pročitajte komentare