Migranti svedoče o torturi na hrvatskoj strani, Zagreb tvrdi – štitimo granice

Vesti 04. sep 201918:17 > 19:31
N1

Ministarstvo unutrašnjih poslova Hrvatske demantovalo je navode Komesarijata za izbeglice Srbije o mučenju migranata na hrvatskoj strani granice, nazivajući svedočenja koja je Komesarijat obznanio činjenično neutvrđenim optužbama. Međutim, njih potkrepljuju iskustva ljudi koji su torturu prošli, kao i fotografije i druga medicinska dokumentacija.

Batine i elektrošokovi primenjeni na maloletnicima. Svedočenje šesnaestogodišnjeg mladića iz Avganistana izazvalo je reakciju Komesarijata za izbeglice sa srpske i vrha MUP-a sa hrvatske strane. Komentar hrvatske policije da su optužbe nepojmljive i da nemaju uporište u stvarnosti, demantuju i drugi koji su doživeli loš tretman. U prihvatnom centru u Šidu srećemo jednu takvu porodicu iz Irana.

„Prvi put smo pre tri meseca ušli u Hrvatsku. Kad su nas uhvatili tamo, gurali su nas, psovali i terali da se izujemo, da uđemo u vodu do prsa. Morali smo da hodamo po terenu koji nikako nije za bose noge. Smatram da su se prema nama ponašali kao prema životinjama“, kaže Madžid Handenijaz, migrant iz Irana.

POVEZANE VESTI

Policija im je, kaže, oduzela telefone i primorala ih da se dezorijentisani kreću noću po šumi kako bi napustili hrvatsku teritoriju. Na put preko Bosne i Hercegovine krenuo je sa dvoje maloletne dece – ćerkom od 13 i sinom od 15 godina.

„Morali smo da prođemo kroz šumu punu trnja bez cipela u toku noć i kad se izgubimo, jer išli smo levo-desno pošto nismo znali put, oni su nam baterijskim lampama davali znak i govorili da idemo napred. Bili smo skroz mokri“, izjavio je jedan od migranata.

„Nemam lepe uspomene. Nije mi bilo dobro tamo. Hrvatska policija nas je terala, bili smo bez vode. Nemam lep osećaj“, dodala je jedna devojčica.

Otkad se vratila, zbog toga posećuje psihologa i pije lekove. Ovo dvoje dece pričaju i da nisu jedini prošli loše iskustvo. Tamo je bila još jedna porodica sa detetom sa invaliditetom.

„Čak su šutali oca tog deteta u noge i on je pao“, svedoči dečak.

Zbog loših iskustava, plaše se da nastave put. Njihov otac, s druge strane, ne planira da stane.

„Ja zbog moje dece moram da idem napred. To je moj cilj, da dođem do zemlje gde ćemo biti bezbedni“, kazao je.

Samo u ovom prihvatnom centru u Šidu, gde su smeštene isključivo porodice, od decembra 2018. zabeležili su pet ili šest sličnih slučajeva torture na hrvatskoj granici. U centru Principovac gde su smešteni samci imaju, kažu, daleko deblji folder ovakvih slučajeva.

Ljudi su se vraćali sa frakturama lobanje, posekotinama, polomljenim potkolenicama i modricama po telu. Svedočili su i o policajcima koji su im pored glave pucali u vazduh. U Komesarijatu imaju i fotografije povreda, ali ih ne mogu podeliti zbog zaštite podataka o ličnosti. Napominju da su takvom tretmanu najviše izloženi samci, naročito oni koji ne žele da uđu u sistem. Halil je među njima. Sreli smo ga na železničkoj stanici.

„Pre tri dana sam ušao u Hrvatsku. Prošao sam nekih 20 kilometara kad me je policija uhvatila. Njih četvorica su me tukla“, kazao je Halil, migrant iz Maroka.

I on planira ponovo da pokuša, bez obzira na posledice. U međuvremenu, hrvatska policija navodi kako je odlučna da sačuva svoje i spoljne granice Evropske unije, te da je od početka godine sprečila blizu devet i po hiljada pokušaja nezakonitog prelaska granice. To je povećanje od 200 posto u odnosu na prošlu godinu.