Ko se (ne) boji koronavirusa u Srbiji

Vesti 16. apr 202020:59 > 21:06
Tanjug/AP, Petr David Josek

Aktuelna pandemija koronavirusa nam je pored straha, brige, izolacije donela i neka nova saznanja o nama samima. Osim što nas je osvestila koliko smo krhki kao fizička bića, ukazala nam je i na važnost naših rutina i oslonaca koje uglavnom u svojoj svakodnevici shvatamo zdravo za gotovo. Sad prepoznajemo koliko stvari podrazumevamo, a kako život lako i skoro preko noći može da se okrene za 180 stepeni.

Pandemija nam je donela i neke nove teme u naše živote. Na primer, teško je da se setimo da je postojalo vreme kada su nam se više obraćali psiholozi. Ovo je razumljivo, jer jedan od važnih zadataka psihologije jeste da nam pomogne da razumemo kako se ljudi ponašaju u teškim i kriznim situacijama i šta nam pomaže da se uspešno izborimo sa stresnim događajima poput pandemije. Svrha ovih saznanja nije samo da bolje razumemo kakva smo mi bića, već i da se odgovornim institucijama i donosiocima odluka pruže naučno utemeljene smernice u vezi sa zaštitom mentalnog zdravlja i kvalitetom života tokom globalnih kriza.

Upravo iz ovog razloga su prof. dr Veljko Jovanović, prof. dr Vesna Gavrilov-Jerković i dr Milica Lazić, psiholozi sa Odseka za psihologiju u Novom Sadu, pokrenuli istraživanje pod nazivom „Rezilijentnost u kontekstu pandemije COVID-19“. Druga faza ovog istraživanja je upravo počela, a u prvoj fazi je u periodu od 9. do 13. aprila učestvovalo oko 5800 punoletnih osoba iz oko trista naseljenih mesta širom Srbije. Najvažniji rezultati ovog istraživanja će tek biti dostupni tokom narednih nedelja i meseci.

Međutim, već prvi nalazi ukazuju na neke zanimljivosti u vezi toga da li se ljudi boje, ko se boji i šta je izvor neprijatnosti u ovoj pandemiji. Na primer, iako većina ljudi procenjuje da pandemija ima negativne efekte na njihov život i da im se kvalitet života značajno pogoršao, istovremeno je strah od zaraze koronavirusom relativno nizak. Manje od 10% naših ispitanika izveštava o izrazitom strahu od zaraze, a čak dve trećine osoba procenjuje da je, u odnosu na druge ljude, manja šansa da će se baš oni zaraziti koronavirusom. Ova neustrašivost i optimizam su naročito primetni kod osoba u dvadesetim godinama i izraženiji su kod muškaraca. Ovakva optimistična procena rizika od neprijatnih događaja u budućnosti („Neću se baš ja zaraziti“) nije neobična i predstavlja svojstvo koje se često sreće kod ljudi. Ovakav stav prema neposrednoj opasnosti služi da bismo se zaštitili od neprijatnih emocija i da bi zadržali doživljaj kontrole u svom životu. Iako kratkoročni efekti ovakvog stava mogu biti pozitivni (npr. zato što se ne bojim zaraze, osećam se smireno), dugoročne posledice mogu biti negativne (npr. zato što se ne bojim zaraze, ne preduzimam nikakve mere da zaštitim sebe i druge), pogotovo u situacijama kada je rizik od razboljevanja realno visok.

Na potencijalno negativne efekte neustrašivog stava prema koronavirusu ukazuju rezultati i ovog istraživanja prema kojem osobe sa najmanje izraženim strahom od zaraze najčešće izlaze iz kuće. Ove osobe se osećaju i najzadovoljnije i najsmirenije tokom pandemije, najmanje su zabrinute i čak navode da je pandemija na njihov život imala pozitivne efekte. Ovakav sklop osećanja, ponašanja i razmišljanja, iako ima kratkotrajnu pozitivnu i zaštitnu funkciju za mentalno zdravlje osobe, na duge staze može da ima pogubne posledice kako na kvalitet života tog pojedinca, tako i njegove okoline i zajednice.

Muškarci i žene ne reaguju u potpunosti isto u ovoj situaciji

Očekivano, strah od zaraze je veći kod ljudi koji svoje zdravlje procenjuju kao loše, koji poznaju nekoga kome je dijagnostikovan COVID-19 i najveći je kod osoba starosti od 35 do 49 godina, verovatno zato što su ove osobe i najizloženije riziku zbog aktivnosti koje moraju da obavljaju van kuće. Osobe koje se najviše plaše zaraze su osobe koje ujedno procenjuju i da im je kvalitet života najviše oštećen pandemijom, koje najmanje izlaze iz kuće, a pri tom su i najmanje zadovoljne načinom na koji provode vreme tokom trajanja vanrednog stanja. Moguće je da kod ovih osoba neuspeh da bolje organizuju svoju svakodnevicu vodi ka tome da više razmišljaju o riziku od razboljevanja i da budu preplavljene neprijatnim osećanjima, a da preplavljenost neprijatnim osećanjima ima povratni efekat i otežava osobi da bolje organizuje svoje dnevne aktivnosti.

Međutim, s obzirom na preliminarnu prirodu dobijenih podatka, još je rano da se o ovakvom efektu govori sa sigurnošću. Zanimljivi su i podaci koji ukazuju da muškarci i žene ne reaguju u potpunosti isto u ovoj situaciji. Iako se žene više boje zaraze, istovremeno, one procenjuju da im je kvalitet života tokom pandemije manje ugrožen nego što to procenjuju muškarci. Preliminarni rezultati nagoveštavaju da su u ovoj situaciji žene zabrinutije za svoje i zdravlje bliskih osoba, ali i da ih mere izolacije manje pogađaju.

Deluje da su muškarci u većoj meri promenili svoje rutine i da sa većim nezadovoljstvom reaguju na mere koje im ograničavaju slobodu kretanja i obavljanje različitih vankućnih aktivnosti. Iako se radi zaista samo o manjem delu dobijenih podataka i samo o preliminarnim rezultatima do kojih se došlo prvim jednostavnim obradama, čini se da se u ovoj fazi pandemije ljudi lakše nose sa pretnjom koronavirusa nego sa činjenicom da su u svrhu smanjenja širenja virusa morali da reorganizuju svoje živote.

Očekujemo da će nam naredne faze istraživanja omogućiti da pratimo kako se i ove i brojne druge pojave odvijaju tokom vremena i koji će se činioci izdvojiti kao oni koji imaju negativan, a koji pozitivan efekat na prilagođavanje ljudi i njihovo blagostanje.

Ukoliko želite da doprinesete razumevanju psiholoških aspekata pandemije, možete se uključiti u ovo istraživanje putem sledećeg linka: https://tinyurl.com/sgfcw8f Takođe, rezultati će u narednom periodu biti redovno prikazivani i na sajtu istraživanja: https://recovid.self.rs/ a javnost će o najzanimljivijim nalazima bivati informisana i putem sredstava javnog informisanja.