Samardžić: Vučić ponovo ide bez državne strategije u Brisel

Vesti 14. jul 202008:00 > 08:06
N1

Predsednik Državotvornog pokreta Srbije Slobodan Samardžić ocenio je da predsednik Srbije Aleksandar Vučić u vezi sa Kosovom "još 2014. godine" prihvatio obavezu o sveobuhvatnoj normalizaciji odnosa na osnovu "pravno obavezujućeg sporazuma", kao i da na nove pregovore ponovo ide bez državne strategije i bez ijednog zahteva Srbije.

Samardžić je na svom blogu „Srbija i svet“ pod naslovom „Vučić ponovo u Brisel ko grlom u jagode“, napisao da je u prethodnim razgovorima Vučića sa evropskim zvaničnicima „potvrđen nastavak agonije Srbije, jer je predsednik naše države, kao i do sada igrao ulogu statiste u procesu koji bi trebalo da se završi njegovim prihvatanjem pravnog otcepljenja južne pokrajine.“

POVEZANE VESTI

Samardžić, koji je 2007. godine bio koordinator državnog pregovaračkog tima za Kosovo, navodi da tokom osam godina Vučić „nije imao nijednu pozitivnu ideju o Кosovu i Metohiji“, kao ni ozbiljnu platformu za pregovore.

„On se samo reaktivirao na inicijative zapadnih učesnika, a one su bile u strogoj vezi sa njihovim priznanjem krimi-narko-tvorevine koju su unapredili u državu. Tako je bilo sa Briselskim sporazumom i nizom pratećih sporazuma. Istu reaktivnu poziciju je zauzimao povodom albanskih akcija u pokrajini koje su kršile sva medjunarodna pravila i sve političke dogovore – okupacija Gazivoda i elektroenergetskog sistema Srbije, osnivanje oružanih snaga Кosova, uvođenje drakonskih carina“, ocenio je Samardžić.

Dodao je i da kada su ga Evropljani i Albanci združeno prevarili za Zajednicu srpskih opština i kada je lansirao praznu ideju „razgraničenja“, Vučić nije bio u neskladu sa zapadnom politikom srpskog priznanja nezavisnosti Kosova.

„Sada, kada zapadnjaci nastoje da posao privedu kraju, ponovo ide u Brisel kao grlom u jagode. Bez državne strategije u ovom sudbinskom pitanju, bez pregovaračke platforme, bez ijednog zahteva u ime Srbije kao države“, naglasio je između ostalog Samardžić.

Ponovio je da međunarodno pravo ne poznaje pojam otcepljenja, te da ne može da ga spreči ukoliko sama država o čijoj je teritoriji reč prihvata otcepljenje svog dela preko „pravno obavezujućeg sporazuma“.