Stojanović: Rat iz 90-tih prebačen na teren istorije, mogući uvod u konflikte

Vesti 29. nov 202011:47 > 11:53
N1

Istoričarka Dubravka Stojanović izjavila je da se istorija na prostoru bivše Jugoslavije zloupotrebljava za kontretno političke svrhe i da se na taj način "stalno podiže temperatura" među zemljama koje su činile SFRJ. Kaže i da se sada rat iz 1990-tih prebacio na teren sećanja, na teren istorije i da to po stepenu povišenih emocija može biti uvod u nove konflikte.

Pisac Vladimir Arsenijević i rediteljka Mila Turajlić optimisti su kada su u pitanju dometi umetnosti u rešavanju ovog problema i u stvaranju tolerantnijih generacija koje će doći i moći da stvore tolerantnija društva u regionu.

Stojanović je za N1, u okviru teme o sećanju na 29. novembar, nekadašnji Dan Republike, rekla da je najvežiji primer uticaja takvog tumačenja istorije na današnja dešavanja jučerašnji primer proterivanja ambasadora Srbije i Crne Gore zbog različitih tumačenja Podgoričke skupštine 1918. godine.

Zbog toga je, kaže, došlo do jedne od najvećih kriza između dve zemlje jer je iskorišćena istorijska situacija koja svakako kompleksna, ali da su obe strane očigledno pokušale da nametnu svoje jednostrano tumačenje događaja.

POVEZANE VESTI

Podsetila je i na situaciju između Bugarske i Severne Makedonije gde je Bugarska zakočila evropske integracije Severne Makedonije i insistirala na priznanju da je Goce Delčev Bugarin na šta su reagovali svi istoričari i potpisnici Deklaracije „Odbranimo istoriju“ koja se potpisuje na stranici „Krokodila“.

Ona ističe i da se određeni datumi koriste za „podizanje temperature“ među zemljama bivše Jugoslavije i da sada već „imamo godišnji kalendar“ u kom se nalaze Srebrenica, Oluja, Vukovar…Sve to stiže i do naših ličnih života, kaže Stojanović i ukazuje na primer izmene naziva ulica posle 2.000 godine.

„U Beogradu je 900 ulica promenilo ime uglavnom učesnika Drugog svetog rata na strani pobedničke vojske“. Tu je i promena praznika – od 2003. godine ne proslavlja se 29. novembar, ali vidimo, kaže Stojanović, da država nije ništa uspela da uradi sa novim praznicima.

„Kada pitate građane šta se proslavlja 11. novembra ili 15. februara ljudi uglavnom to ne znaju jer država nije stala vrednosno iza svojih praznika i spomenika“.

Kaže da su spomenici iz doba SFRJ u nekim državama ex Yu, kao što je Hrvatska bukvalno srušeni, a u BIH i kod nas su zapušteni. „A da ne spominjem još i udžbenike istorije gde je došlo do revizije činjenica o Jugoslaviji i Drugom svetskom ratu“, naglašava Stojanović.

„Sve to je i trebalo da se dogodi jer svako novo vreme nosi novo tumačenje ist, ali sporno je to da se kroz agente sećenja – udžbenike, spomenike, ulice i sve što stiže do građana došlo do verzije istorije koja ne odgovara nalazima istorije kao nauke“, naglašava istoričarka.

Upitana za ugrožavanje vrednosti atifašizma koji je u jednom trenutka bio meta istorijskih obračuna na prostorima u regionu, ona kaže da istoričari u spomenutoj deklaraciji brane istoriju u da se u njenom prvom delu nalazi „10 bejzik tačaka“ o kojima bi svi trebalo da se slože, a prva tačka je da je istorija nauka da u njoj treba svaku stvar dokazati.

„U drugim delu deklaracije se obraćamo nosiocima sećanja“, rekla je Stojanović i dodala da se od Ministartsva prosvete na primer, očekuje da bude pažljivije kada određuje udžbenike istorije.

Ocenila je i kao skandalozno pismo SANU koji traži da se ukine novi sistem – više udžbenika za isti razred i koji daje autorima slobodu da drugačije ispričaju istorijske događaje, već zahteva jedan udžbenik.I za Ministarstvo kulture koje se bavi spomenicima i praznicima takođe je važno da se time „oprezno rukuje“ jer svako nasilje nad sećanjem stvara i otpor u društvu jer uvek isključuje jedana deo društva, kaže Stojanović.

Važne su, dodaje i lokalne vlasti jer one menjaju nazive ulica i ukazuje na problem sa vlastima u Beogradu oko spomenika Stefanu Nemanji koji i „esteteski i svojom veličinom bode oči“ i ne pripada gradu, a da se ne spominje još i pitnanje cene tog spomenika.

„S prošlošću treba postupati pažljivo i u saglasnosti sa stručnjacima, a mi uvek živimo samo u jednoj strani prošlosti koju nameće sadašnjost i trenutni pobednici“, zaključuje Stojanović.

Vladimir Arsenijević stanje sa revizionizmom istorije opisuje kao katastofično i ocenjuje da ne možete od pojedinačnih aktivnosti očekivati da stvore bolji svet. „Mislim da se to postiže strpljivošću i stvaranjem sinergijskih efekata“, naglašava Arsenijević i dodaje da su zbog toga u Krokodilu krenuli od pitanja jezika, odnosno deklaracije o zajedničkom jeziku koji se govori u zemljama bivše Jugoslavije.

Naveo je, međutim primer Jajca, u kojem se deca bošnjačke i hrvatske nacionalnosti razdavajaju u okviru segregacije. Ocenio je i da ste „hemijsku promenu morali da izvršite na nivou jezika da ubedite ljude da govore različitim jezikom“, kao i je da samopregor desničara kod nas na tu temu „zaista impresivan“.

Kaže da ljudi na prostoru Zapadnog Balkana iskeno veruju da govore različita četiri jezika, a razumeju se.

„Često će svi ti ljudi koji će u nekim razgovorima smatrati jedni druge vrhunskim neprijateljima, ako ih stavite u situaciju videti niz stvari koji ih čine se vrlo sličnima, da znaju da se dobro razumeju, da inostranstvo počinje na BRIGAMA, na jugoslovenskim granicima, da taj post Yu, ex Yu prostor naprosto i dalje postoji…Naprosto pomeranje granica i uzajamna klanja ne mogu tome ništa. Možete stotinama godina da antagonizujete ljudue na prostoru Zapadnog Balkana, ali će i dalje kada se srtenu u kafani u Geterborgu znati da su zemljaci“, kaže Arsenijević.

Mina Turajlić ističe da u promeni takvog stanja stvari veliku ulogu imaju umetnici jer mogu da se uključe u dijalog i umetničkim formama stignu do publike do koje neka vrsta frontalnog obraćanja ne dopire.

„Nekako u svojim filmovima pokušavam time da se bavim, da kroz nešto drugo pokušam da kažem: ‘Hej hajde da se zapitamo oko tih nasilnih brisanja u pisanju priča o našoj prošlosti“, kaže Turajlić.

Dodaje da misli da ono čime se bave umetnici može da ima efekta i ocenjuje da je deklaracija „Odbranimo istoriju“ važan dokument i kroz nastojanje da se uključe i drugi oblici dijaloga i da se umetnici kroz svoje pripovedačke postupke obrate još široj publici.