
U državama poput Srbije, u kojima politikom dominira jedna stranka, dezinformacije i "lažne vesti" teže da slede jednu "partijsku liniju", služe interesima moćnika i podrivaju opoziciju, pokazuje najnovija studija Odbora za spoljne poslove Evropskog parlamenta, koju prenosi Nova ekonomija.
Dezinformacije su endemski i sveprisutan deo politike na čitavom Zapadnom Balkanu, bez izuzetka, tvrdi ovo telo Evropskog parlamenta, ali dok se o dezinformacijama često raspravlja u kontekstu spoljnih pretnji funkcionisanju demokratije, strani akteri nisu najvažniji krivci u našem regionu, prenosi "Nova ekonomija".
"Međunarodni akteri igraju relativno malu ulogu u širenju dezinformacija u Srbiji, uprkos tome što je jedan od centralnih distributivnih kanala za transnacionalne dezinformacije u regionu ruski Sputnjik Srbija sa sedištem u Beogradu", navodi se u analizi.
U srpskom medijskom pejzažu dominiraju Srpska napredna stranka (SNS) i predsednik države Aleksandar Vučić, dodaje se u tekstu.
Proteklih nekoliko godina izvestioci Evropskog parlamenta uočavaju pogoršanje kvaliteta medijskog izveštavanja, koje karakterišu povoljno pisanje i nedostatak kritičkog stava prema Vučiću i njegovim saradnicima, dodaje se u dokumentu.
Analiza društvenih medija sprovedena za ovu studiju u međuvremenu je otkrila da je niz nacionalističkih publikacija, Nacionalist, Crvene beretke, Intermagazin.rs, Sandžačke, i nekoliko uglednih pojedinaca, uključujući političare i jednog istaknutog ekonomskog analitičara, imalo posebno važnu ulogu u širenju dezinformacija, piše Nova ekonomija.
Ove medije i pojedince karakteriše negativno izveštavanje o EU, NATO i zapadu uopšte, dok istovremeno neguju proruski diskurs.
Dodatno, postoje navodi o velikom broju lažnih profila, grupa i stranica na društvenim mrežama koji su korišćeni za širenje dezinformacija.
Na primer, u aprilu 2020. godine Tviter je u Srbiji izbrisao 8.558 naloga, uz obrazloženje da su to lažni profili povezani sa vladajućom strankom.
Iako su kampanje dezinformacija koje vodi Sputnjik Srbija istaknute u celom regionu, posebno u Bosni i Hercegovini, na Kosovu, u Crnoj Gori i Severnoj Makedoniji, one nisu posebno vidljive u samoj Srbiji i čini se da su srpske i ruske državne poruke široko koordinisane na višem nivou.
U tekstu koji prenosi Nova ekonomija se navode dva izuzetka - 2016. godine kada je Vučić podržao tvrdnje da je ruski GRU stajao iza pokušaja puča u Crnoj Gori, a drugi put kada je portparolka ruskog Ministarstva spoljnih poslova Marija Zaharova vulgarno optužila Vučića da se "prodao" Vašingtonu zbog predloženog posla o ekonomskoj normalizaciji Kosova.
Koje je vaše mišljenje o ovoj temi?
Pridružite se diskusiji ili pročitajte komentare