Ljosa: Globalizacija nešto najbolje što se desilo svetu

Tanjug

Nobelovac Mario Vargas Ljosa izjavio je u utorak da je globalizacija nešto najbolje što se desilo svetu, jer nudi mogućnost mira i razumevanja ljudi različitih kultura, obrazovanja, religija i običaja, ali da su nacionalizam i verski fanatizam najveća pretnja savremenom društvu.

„U globalizaciji siromašne zemlje rastu i modernizuju se, što nikada pre nije bio slučaj. Ko se protivi toj tendenciji ima nazadnu viziju društva i da je do tih ljudi, možda još ne bismo izašli iz pećina“, rekao je Ljosa na konferenciji za novinare u Institutu Servantes u Beogradu.

Ljosa je ocenio da globalizacija pored pozitivnih strana ima i svoje mane, a kao najveću opasnost izdvojio je nacionalizam kod ljudi koji sigurnost u svetu traže u plemenskim zajednicama i radikalni verski fanatizam.

„Mislim da taj nagon može da uništi najplemenitije i najpragmatičnije projekte, od kojih je najveći stvaranje Evrope. Milioni ljudi umrli su zbog nacionalizma i njegove uske vizije sveta. Nacionalizam je prepreka za razvoj Evrope i celog sveta“, rekao je Ljosa.

Ljosa je rekao da je situacija u svetu danas ipak bolja nego ikada, jer je sve manje autoritarnih diktatura i u većini zemalja uspostavljena je demokratija.

Govoreći o svom političkom angažmanu, Ljosa je rekao da je trogodišnje bavljenje politikom za njega dodatno iskustvo koje nije bilo prijatno, ali da je njegov život književnost, a pisanje najveća sreća.

„Književnost menja svet, jer posredno utiče na čitaoce, budi maštu i njihovo kritičko mišljenje. Ljudi koji čitaju dobru književnost u mnogome dozvoljavaju da ona utiče na njihov način razmišljanja“, rekao je Ljosa.

On je dodao da nije moguće dokazati kako su neka velika književna dela uticala na ljude, ali da je siguran da bi njegov život bez Servantesa, Viktora Igoa, Borhesa, Markesa i drugih pisaca bio osrednji i daleko siromašniji.

Mario Vargas Ljosa piše kolumnu za španski El pais, a kao nobelovac zna i za kolegu Ivu Andrića, ali i druge pisce s ovih prostora:

„Čitao sam Ivu Andrića odavno i upoznao sam se s njegovim delom, nakon što je dobio Nobelovu nagradu. Čitao sam „Na Drini Ćuprija“ za koji mislim da je preveden direktno sa srpskog na španski, još uvek mi je živ u sećanju. Nisam čitao mnogo srpskih pisaca, ali sam u Parizu otkrio jednog vašeg pisca Danila Kiša i pročitao sve njegovo što je prevedeno“.

Svoje političko iskustvo opisao je u memoarima Riba u vodi:

„Naime ideja mi je bila da prvo napišem knjigu upravo vezanu za tu svoju kandidaturu, da bih bolje razumeo politiku, međutim onda sam shvatio da ja nisam političar i da bi to bila lažna vizija, zato sam odlučio, pošto sam pre svega pisac, da u to delo unesem delove svog detinjstva, svoje rane zrelosti, odnosno te godine kada sam kada sam se formirao kao pisac, kako bi ta vizija bila tačnija, imala nijanse i ova knjiga je jedan segment iz mog života“, kazao je on.

Izazov je prevoditi romane tvorca takozvanog magičnog realizma, kaže Gordana Mihajlović koja je prevela dela Grad i psi i Zelena kuća.

„On ima namerno tešku tehniku pisanja, tešku za čitaoca zato što smatra da uložen napor vredi truda, to jest njegova knjiga je obično jedan mozaik i slagalica, čije ćete sve kockice složiti tek na kraju i gotovo nikad to nije hronološki“, kaže Gordana Mihajlović.