
Krivična prijava protiv policajaca osumnjičenih za prebijanja mladića sa teškoćama u razvoju na protestu u Novom Sadu 2020. godine odbačena je. Dvojica policajaca srušila su mladića sa bicikla, bacila njegov bicikl i potom ga šutirala po telu i glavi. Na društvenim mrežama postoji i video zapis ovog incideta. Advokat oštećenih Vladimir Beljanski za N1 kaže da sada u ovom slučaju predstoji duga borba pred Ustavnim sudom, a ako zatreba i pokretanje postupka pred Sudom za ljudska prava u Strazburu.
Beljanski je za N1 podsetio da je krivična prijava podneta pre više od dve godine, a da se događaj odigrao 7. jula 2020. godine prilikom protesta koji su održavani u Novom Sadu, s tim što mladić koji je pretučen nije učestvovao u protestima. U pitanju je mladić ometen u razvoju, a vozio se biciklom u blizini demonstranata i policajaca. Tada mu je prišao jedan uniformisani policajac i srušio ga s bicikla, a drugi je pritrčao i udarao ga i rukama i nogama, nanevši mu niz lakših telesnih povreda koje su medicinski dokumentovane. Nakon toga pokrenut je krivični postupak.
Advokat Beljanski ističe da su kolega i on zajedno podneli krivičnu prijavu kada su dobili sumnju ko su tačno policajci koji su napali mladića, a i Beogradski centar za ljudska prava je protiv njih podneo prijavu.
„Nažalost, krivična prijava je odbačena, iako država ima obavezu da sprovede delotvornu i efikasnu istragu, što znači da mora u kratkom roku da uradi, ovde smo svedoci da je prošlo dve godine, što znači da istraga nije bila efikasna, a nismo imali ni delotvornu istragu jer je čitav niz stvari tokom nje propušten da se uradi“, kaže Beljanski.
Prenosim.
— Ivan Mandić (@the_mandic) July 8, 2020
"Dečak se slučajno zatekao tu vozeći bicikl ali to nije smetalo policajcu da ga sruši, a onda veliki junak, inspektor Nikola iz Vrnjačke Banje na prinudnom radu u Novom Sadu, nabija dečaka na koleno i odlazi u službeni auto jer ga zabolela noga od udarca."
Odgovaraće. pic.twitter.com/XBKMj2Uh5G
Prema njegovim rečima, iako je policajac koji je pretukao mladića, nakon nanošenja povreda bacio bicikl dalje od mesta događaja i ostavio DNK tragove na biciklu, policija i tužilaštvo nikada nisu tražili da se ti tragovi izdvoje i sačuvaju i da se utvrdi ko je policajac koji je naneo povrede mladiću.
Pored toga, postoje i snimci napada, kako sa društvenih mreža, tako i sa objekata u blizini na kojima se jasno vidi ko je policajac koji je udarao mladića.
Međutim, pošto je policajac imao masku jer se sve događalo u vreme korone, on se branio da to nije on i da nije bio na licu mesta.
Beljanski ističe da je tužilaštvo moglo da odredi i veštačenje preko mobilnog telefona što nije učinjeno, a da je kada je odrađeno forenzičko veštačenje, ono urađeno krajnje površno, možda i tendenciozno da se ne bi utvrdilo ko je na snimku.
On podseća i da je Sektor unutrašnje kontrole MUP-a u ovom slučaju reagovao i utvrdio o kome se radi. Međutim, iako su neki policajci svedočili pred unutrašnom kontrolom i tvrdili da je osumnjičeni policajac taj koji je naneo povrede mladiću, pred tužilaštvom su promenili izjave, uz objašnjenje da je jedan imamo visoku temperasturu pa nije znao šta govori i slične priče.
Posle svega, ostalo je da tužilaštvo proveri preko snimaka ceo slučaj, a taj deo urađen je nestručno, površno i na naedekvatan način, ističe Beljanski.
Na pitanje kako onda doći do pravde, advokat kaže da su u krivičnom postupku ovašćenja oštećenog vrlo mala, te da je u ovoj fazi sam postupak završen, ali da su advokati podneli ustavnu žalbu Ustavnom sudu da odluči da li je došlo do povrede prava mladića jer je povređen njegov telesni integritet a da država nije učinila neophodne stvari da ga zaštiti.
Advokat dodaje da je skeptičan kako će postupiti Ustavni sud i da će, ako tu ne bude zadovoljena pravda, advokati pokrenuti postupak pred Evropskim sudom za ljudska prava u Strazburu.
On ukazuje na još jednu činjenicu, da je u tom predmetu policajce branio advokat Vladimir Đukanović, što je, kako ocenjuje „flagrantni sukob ineteresa“, jer Đukanović postupa i kao član Visokog saveta sudstva i Državnog veća tužilaca, i kao advokat koji ima privatni interes za određeni ishod postupka.
Pored toga, kako navodi Beljanski, dogodila se i nepravilnost tokom istrage pošto je advokat Đukanović pristupio sa osumnjičenim i tražili su da im se pre iznošenja odbrane preda fotokopija krivične prijave, a da se iznošenje odbrane odloži.
To je, kako navodi Beljanski protivno odredbama zakona o krivičnom postupku jer zakon kaže da se samo neposredno pre iznošenja odbrane može okrivljeni upoznati sa sadržajem krivične prijave tako što će je pročitati, a ne tako što će biti odloženo njegovo saslušanje. Nakon svega, usledile su i izmene izjava svedoka policajaca, podseća Beljanski.
„Sve ovo baca senku na predmet, na prava oštećenih i iskrenu želju države da se izbori sa onima koji primenjuju torturu prema građanima Srbije“, rekao je Beljanski i dodao da kao advokat radi 25 godina i da nikada nije dobio kopiju krivične prijave pre saslušanja osumnjičenog i da je to protivno propisima.
Beljanski ne veruje da će se nešto pozitivno dogoditi u ovom slučaju, niti da će biti reakcije ministra policije, ali dodaje da je samo prijatno iznenađen sektorom unutrašnje kontrole MUP koji je svoj deo posla uradio brzo i kvalitetno, što pokazuje da u policiji postoji veliki broj časnih policajaca.
„Predstoji nam duga borba pred Ustavnim sudom u predmetu i eventualno pred Evropskim sudom za ljudska prava u Strazburu“, kaže advokat.