Psiholog Ana Mirković kaže za N1 da je današnje društvo u Srbiji postalo tolerantno na mržnju, a da se deca tako i vaspitavaju. "Kad te neko napadne, uzvrati mu, možeš ti to bolje", daje primer takvog vaspitanja. Reditelj Filip Čolović navodi da su ratovi uticali na to da smo postali tolerantni na nasilje, ali da je delimično "zasluga" i pravosudnog sistema.
„Pristali smo na nasilje, jer živimo u takvoj atmosferi koja toleriše nasilje i gde se mržnja stalno pothranjuje. Živimo u situaciji gde je celo društvo tolerantno na mržnju, i deca se tako i vaspitavaju – vrati mu, možeš ti to bolje“, kaže Mirković u emisiji Newnight.
Pominje i toleranciju na govor mržnje.
„Radila sam jedno istraživanje, 80 posto dece je reklao da ne primećuju govor mržnje, kad im predočim, oni kažu – to je priprema za život. Dakle, čuju na televiziji, mi smo preplavljeni govorom mržnje na televiziji“, rekla je.
Prema njenim rečima, radi se o svakodnevnom emocionalnom i verbalnom nasilju.
„Slušamo kako određeni ljudi na visokim pozicijama vređaju novinare, vidimo kako se preti, neki novinari su izmešteni na tajne lokacije, na to se više ne reaguje, relativizuje se mržnja. I ako živimo u takvoj atmosferi, normalno je da je nećemo primetiti, kao ni deca“, navodi Mirković.
Filip Čolović je snimio film „Potreba za mržnjom“, koji govori o njegovom bratu.
Čolović je izgubio brata Fedora Frimermana 2013. godine kojeg je obezbeđenje beogradskog splava Sound tuklo do smrti naočigled posetilaca, jer je pokušao da odbrani druga. Film kroz intimnu ispovest reditelja istražuje korene bezrazložnog nasilja i mržnje u našem društvu.
Čolović u emisiji Newsnight navodi da je naše podneblje specifično kada je u pitanju nasilje i tolerancija na isto.
„Ja sam istraživao, krenuo sam od Prvog svetskog rata, da vidim da li su tolika stradanja učinila da kod nas život malo vredi. Kod nas je život gotovo bezvredan. Vi možete da nestanete, to se dešava u zemljama trećeg sveta… Kod nas su bili i ratovi 90-ih, da li su oni učinili da postanemo tolerantni na nasilje. Moj odgovor je da je delimično doprinelo, a delimično je ‘zasluga’ pravosudnog sistema“, naglasio je.
Kaže da građani nisu zaštićeni i da u pravosuđu postoje stalno „neke sive zone“.
„Pa imate slučaj Brisa Tatona. Koja se tu poruka šalje? Prvo su bile neke drakonske kazne, ali kasnije su smanjene… To su konfuzne poruke, pogotovo za neke mlade ljude koji nisu potpuno određeni prema tome“, rekao je.
Komentari (43)
Vidi sve komentare