Beljanski: Ljudi vole da čitaju stvari u kojima je neko patio i stradao

Vesti 21. jan 202118:57 > 19:14 3 komentara

Advokat Vladimir Beljanski izjavio je u Danu uživo da je izveštavanje medija u slučaju koji je pokrenut protiv učitelja glume Mike Aleksića "prešlo granicu koja je poželjna", kao i da takvo izveštavanje može da utiče i na postupak koji je pokrenut. "Ljudi vole da čitaju stvari u kojima je neko patio i stradao. I to budi najniže porive i najniže strasti kod čitalaca. To je vrlo loše i predstavlja odraz niskog nivoa svesti kod samih medija o tome kako treba izveštavati i kako treba informisati", istakao je on.

Beljanski je naveo da otkazivanja punomoćja advokata, kao što se desilo u ovom slučaju, mogu da se dese ukoliko poznaju oštećenog u predmetu i ukoliko su sa njima u bliskim odnosima. Kako je naveo, „to je onda uobičajeno da se ne mogu prihvatiti zastupanja u takvom predmetu“.

„Ja ne bih mogao da prihvatim taj slučaj zbog toga što poznajem kolegu Srđana Ilinčića (oca glumice) koga izuzetno cenim, i takođe bih bio u sličnoj situaciji kao i kolege koje su odbile da to rade. Ali, da nije to u pitanju, svakako bih prihvatio to zbog toga što kao što ni lekari ne biraju pacijente, ne biramo ni mi klijente. Mi omogućavamo klijentima da ostvare svoja prava u pravnom sistemu, onoliko koliko je to dozvoljeno“, rekao je Beljanski.

Napominje da advokati, kao ni tužioci nisu oni koji donose presude. Govoreći o pisanju medija u ovom slučaju, kaže da je „ogroman društveni značaj u onome što su se te devojke uradile“.

Povezane vesti

„Posle godina ćutanja i potiskivanja, izaći u javnost sa takvim tvrdnjama je jako dobro. Ne samo zbog generalne prevencije i ne samo što će na taj način deo onih koji se usuđuju da rade takve stvari biti odvraćen, nego zato što će se i druge žrtve odvažiti da o tome govore. Prema tome, to je izuzetno značajno. S druge strane, nemoguće je zanemariti ovo što se u javnosti događa, a što može uticati na krivični postupak“, navodi Beljanski i precizira da je svaki advokat koji se bavi krivičnim pravom mogao da se susretne sa postupkom za koji se stiče utisak da je presuda doneta pre početka suđenja.

Objašnjava da sudije u takvim predmetima kad odbrana pokušava da to istakne, odnosno da je povređena pretpostavka nevinosti, odgovaraju da će oni suditi po pravu, ali naglašava i da su sudije ljudi, obični građani, kao i da i na njih utiče ono što se u javnosti događa.

Beljanski smatra da neprofesionalno izveštavanje medija u ovakvim slučajevima dovodi do zadiranja u nečiji privatni život, preko granica koja je dozvoljena, iznošenje podataka koji će dovesti do sramote i do krajnje velikih neprijatnosti za žrtve.

„Dovodi i do velikog pritiska na sud i do nečega što bih nazvao dehumanizacijom samog okrivljenog. Ako nekome oduzmete osnovna svojstva ljudskosti, sud nje oseća potrebu da se drži propisa i da poštuje njegova ljudska prava“, navodi Beljanski.

On ukazuje da kod svakog silovanja mora da postoje dva nivoa dokaza. To su svedočenja, bez kojih je bilo šta teško dokazivo, a drugo je medicinska dokumentacija koja to potkrepljuje.

„Međutim, to nije neophodno. Kada imate više podudarnih iskaza, odnosno svedočenja, onda će sud u postupku dokazivati da li su to verodostojni iskazi i kome treba pokloniti veru“, pojašnjava Beljanski.

Prema njegovim rečima, na osnovu medijskih natpisa o ovom slučaju, dolazi se do zaključka da silovanje nije jedino krivično delo koje je u ovom slučaju, već se radi o čitavom nizu dodatnih krivičnih dela.

Sud da ne podlegne pritiscima

„Osim toga, ono što se u medijima moglo videti je jako mnogim natpisa koji ne predstavljaju krivična dela“, podvlači on i dodaje da se tu pre svega radi o razgovorima ili uvredama koje su upućivane učenicama.

Smatra da u javnosti ne postoji puna slika o ovom događaju, već samo „fragmenti“, kao i da je na tužilaštvu da podigne optužnicu, a na sudu da pravilno proceni dokaze i podlegne pritiscima nijedne strane.

Govoreći o izveštavanju medija u ovom slučaju, kaže da se „prešla granica koja je poželjna za suđenje i za utvrđivanje istine.

„Time trpe i žrtve, i sam okrivljeni. Na kraju će verovatno trpeti i postupak, a to nije u ničijem interesu. Sa druge strane mislim da se događa nešto što je Ljubomir Živkov u ‘Vremenu’ nazvao ‘vrsta morbidnog sladostrašća’ koja postoji kod javnosti. Ljudi jako vole da čitaju stvari u kojima je neko patio i stradao. I to budi najniže porive i najniže strasti kod čitalaca. To je vrlo loše i predstavlja odraz niskog nivoa svesti kod samih medija o tome kako treba izveštavati i kako treba informisati“, naglasio je Beljanski.

On je podsetio da je ovakvih optužbi bilo u prošlosti, kao što je bilo protiv vladika SPC-a, ali da postupci nisu realizovani.

„Teško je komentarisati sa ove vremenske distance, ali je sigurno da je došlo do pravilnog sankcionisanja, bilo bi lakše da se žrtve u drugim predmetima odluče da govore, izađu u javnost, ili da podnesu krivične prijave. To nije nešto što treba da služi za zabavljanje naroda, već da se povede krivični postupak i da onaj koji je odgovoran bude kažnjen za krivično delo“, zaključio je Beljanski.

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare