Bivša direktorka Agencije za borbu protiv korupcije tužila Pištaljku

Pištaljka je objavila da se Zorana Marković dve godine nalazila na poternici jer se nije odazivala na pozive domaćeg suda u postupku koji je vođen zbog sumnje da je zloupotrebila službeni položaj prilikom kupovine zgrade Agencije za borbu protiv korupcije (kasnije preimenovane u Agenciju za sprečavanje korupcije), i da je sve to vreme radila u UNODC-u kao stručnjak za prevenciju kriminala i krivičnu pravdu u odeljenju za korupciju i privredni kriminal.

Posle teksta Pištaljke, tužilaštvo je, kako navode, nakon pet godina suđenja, naprasno odustalo od gonjenja Zorane Marković, što je Pištaljka takođe objavila. Sada Zorana Marković tuži Pištaljku zbog tekstova koji su potkrepljeni zvaničnim dokumentima dobijenim od državnih organa po Zakonu o slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja, tvrdeći da joj je povređen ugled i da je cilj tekstova „bio da se uništi kredibilitet tužilje, a posebno da se omalovaže sve njene profesionalne aktivnosti, sa posebnim osvrtom na one u UN”.

Dodaju da tužbom traži da se tekstovi uklone sa sajta Pištaljka i naknadu nematerijalne štete od 400.000 dinara.

U tužbi Zorane Marković osporava se čak i pravo Pištaljke i novinara da pitaju Ujedinjene nacije na osnovu kojih kvalifikacija su angažovali Zoranu Marković.

U tužbi se kaže: „Na prvi pogled bi se reklo da se radi o retoričkom pitanju jer je potpuno uobičajeno da neki od čelnika nacionalnih institucija za borbu protiv korupcije nalaze u daljem toku karijere profesionalne angažmane u međunarodnim organizacijama. Međutim, iz pitanja da li su UN proveravale biografiju Zorane Marković i iz kojih razloga su je zaposlili jasno proizilazi namera nipodaštavanja i degradacije tužilje”, piše Pištaljka.

U tužbi protiv Pištaljke i glavnog i odgovornog urednika Vladimira Radomirovića najavljuje se i da će bivša direktorka Agencije za borbu protiv korupcije tužiti i državu Srbiju jer je 2015. godine, kada je na poziv organa gonjenja da da izjavu, došla u zemlju „bila lišena slobode, pritvorena, i nakon dva meseca puštena iz pritvora sa zabranom napuštanja zemlje koja je trajala sve dok nije izgubila radni angažman u UN-u jer se čekalo da joj istekne ugovor o radu sa UN”.

„Tako je Republika Srbija postupala sa bivšim čelnikom državne institucije, osobom koja ne samo da nikada nije bila osuđena, nego nikada protiv nje nije vođen drugi krivični postupak. Način postupanja Republike Srbije će svakako biti predmet drugog postupka”, navodi se u tužbi.