Kako su rudari i njihovi najbliži dočekali 6. avgust - Dan rudara? Za N1 kažu - kao njihove kolege pre nešto više od sto godina. Porodice onih koji su u aleksinačkom rudniku "Soko" ostavili svoje živote, praznik koji slavi rudare dočekuju u žudnji za pravdom.
Prošlo je više od godinu dana od pogibije njihovih najmilijih, niko za to nije odgovarao.
„Ne postoji nikakva uteha. Mogu oni (odgovorni) da budu gde god. I da budu kažnjeni zatvorski i… kako god. Oni će ponovo svojim porodicama da se vrate. Nama je svaki dan 1. april“, kaže Slađana Živović, supruga rudara poginulog u rudniku „Soko“.
Krivična prijava bivše ministarke rudarstva Zorane Mihajlović protiv 14 odgovornil lica je odbačena. Podnet je prigovor i pokrenut je novi proces.
S obzirom na to da epiloga još nema, porodice od Skupštine mesecima zahtevaju formiranje anketnog odbora.
„A sve s ciljem da predupredimo ponovno odbacivanje krivične prijave i da ovu rudarsku nesreću podignemo na najviši nivo i da na taj način utvrdimo niz nepravilnosti“, kaže advokat porodica poginulih rudara Bratislav Stojanović.
Jedni iščekuju odgovornost za smrt očeva, supružnika i kolega, drugi za generalno stanje u srpskom rudarstvu, koje je, kažu, kao pre jednog veka. Svakodnevna neizvesnost, minimalac, loš tretman poslodavaca. Pogotovo stranih, poput kineskog Ziđina, navode u sindikatu Sloga.
„Mi u stvari i ne znamo sve tajne poslovanja te firme od samog ugovora kako je potpisan. Znamo da ima i povreda radnika, ali na žalost ne možemo da uđemo u te strukture, jer oni posluju po nekim sasvim „unutrašnjim“ zakonima“, kaže Vladimir Radosavljević, predsednik Sindikata industrijskih radnika Srbije Sloga.
Iz kompanije „Ziđin“ poručuju – poštuju zakon i imaju jasan stav – bezbednost je na prvom mestu.
„Kompanija ZiJin je posvećena tome da zaposlenima omogući da rade u zdravom i bezbednom okruženju, u najboljim mogućim uslovima rada. (…) Kompanija ZiJin sprovodi zdravstvene i bezbednosne mere kao što su edukacija i obuka zaposlenih, razvoj inteligentnih i bezbednih rudnika, prevencija i kontrola profesionalnih bolesti“, poručila je kompanija u svom odgovoru.
A samo u dva meseca predstavnici radnika „Jedinstvo Kolubara“ tri puta su protestovali zahtevajući odlazak resorne ministarke Dubravke Đedović.
Žale se na izuzetno teške uslove rada, međusobne podele i strepnja zbog prelaska EPS-a iz javnog preduzeća u akcionarsko društvo.
Podsećaju, Dan rudara se obeležava zbog hrabre borbe za rudarska prava 1903. godine, a danas je drugačija priča.
„Nikad veće nezadovoljstvo radnika, nikad veća tišina u Kolubari. Sem ako nas vi ne pozovete, naše nezadovoljstvo ne može da dođe u prvi plan, a veliko je. Sindikat ne radi u interesu radnika, nego u interesu državnih struktura i vladajuće strukture“, rekao je Goran Perišić, predstavnik radnika „Jedinstvo Kolubara“.
Saglasni su sagovornici N1, sve u svemu, kada se podvuče, ni rudari, ni rudarenje nisu u zavidnom položaju i nema razloga za slavlje.
Umesto ića i pića potrebniji su im bolji uslovi rada i sistem koji će povećati sigurnost da će, kada uđu u jamu, iz nje i da izađu.
Koje je tvoje mišljenje o ovome?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare