Političar i državnik ispred svog vremena: Građani se Đinđića sećaju kao reformatora i nekog ko je vukao državu napred

I 23 godine kasnije pitamo se gde bi Srbija bila i kako bi izgledala danas da prvi demokratski premijer nije ubijen? I kada će ta budućnost u kojoj će se Srbija i Zoran Đinđić ponovo sresti.
"Radi ono što je ispravno, a ne ono što će većina da podrži i kad kreneš u preticanje, dodaj gas", govorio je. Bio je političar i državnik ispred svog vremena, a ni 23 godine nisu dovoljne da uz gas vreme pretekne lik i delo Zorana Đinđića.
"Sećam se dana kada je poginuo, u našoj kući se plakalo... Imao je viziju za budućnost".
"Bili bismo među prvima u Evropi".
"Daleko, daleko, baš daleko. A gde smo sada? U provaliji".
"Vratili smo se unazad".
"Sećam ga se kakav je bio reformator, generator promena, vukao je državu napred".
"Mislim da njegove ideje ne mogu da se ostvare, moraju da dođu neke promene", rekli su građani.
Niš je šetao u znak sećanja na ubijenog premijera.
Građani i političke stranke palili su sveće i ostavljali cveće u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju. U dvorištu zgrade Vlade venac su položili premijer Macut i aktuelni ministri, a tačno u 12:25, kada se čuo pucanj, na istom mestu, i ministri iz tadašnjeg Đinđićevog kabineta odali su mu poštu.
Preuzeo je DS od Dragoljuba Mićunovića 1994. Tri godine kasnije vodio je kratko Beograd. Posle pada Miloševića postaje centralna figura DOS-a, a 25. januara 2001. prvi demokratsko izabrani premijer sa planom da uvede Srbiju u EU i očisti je od organizovanog kriminala.
"Taj proces ozdravljenja je prekinut na današnji dan pre 23 godine i još neko vreme se išlo nekim Zoranovim putem, ali nažalost, taj put je brzo napušten. Već 2012. je počela kontrarevolucija i vraćanje unazad i nažalost to traje i danas", rekao je nekadašnji premijer Zoran Živković.
"Mi sada možemo da kažemo da živimo bolje danas nego devedesetih, ali se živi bolje uprkos ovoj vlasti, a ne zahvaljujući ovoj vlasti. A u mnogim drugim elementima smo se zapravo vratili na ono stanje iz devedesetih", smatra ministarka u Đinđićevoj Vladi Gordana Matković.
Nakon što je Đinđić ubijen, uvedeno je vanredno stanje, pokrenuta je policijska akcija Sablja, uhapšeno je više od 11 hiljada ljudi. U procesu za ubistvo premijera osuđeno je 12 osoba na gotovo 380 godina zatvora.
Izvršioci ubistva, nekadašnji pripadnici JSO Milorad Ulemek i čovek koji je ispalio metak Zvezdan Jovanović, dobili su maksimalne kazne i još ih služe, a vođe zemunskog klana Spasojević i Luković ubijeni su prilikom hapšenja.
Politička pozadina ubistva tj. inspiratori i nalogodavci i dalje su nepoznati javnosti.
"Pucnjem u Zorana Đinđića pucano je u nasu slobodu i našu šansu da postanemo normalno demokratsko društvo. A ovoga trenutka to što je ispravno u to veruje i velika većina građana Srbije - Đinđić bi sigurno podržao studentski pokret", rekao je predsednik Demokratske stranke Srđan Milivojević.
Pa mogu li baš te nove, mlade snage, da ožive ideje Zorana Đinđića ili će i dalje biti na čekanju?
"U ovom vremenu kada se sve ruši, preoblikuje, menja, tako su se i one nekako lagano obrušavale. Sa Đinđićem i sa njegovom idejom i njegovim vizijama verovatno će se sresti neka druga generacija", kaže urednica Radara Vesna Mališić.
"Ako neko misli da će zaustaviti sprovođenje zakona i reforme time što će mene ukloniti, grdno se vara, jer ja nisam sistem", rekao je tri nedelje pre nego što je ubijen.
Koje je vaše mišljenje o ovoj temi?
Pridružite se diskusiji ili pročitajte komentare