Državni gambit: Kosovski zavet i potpisivanje sporazuma sa Prištinom (VIDEO)
Kosovo je u novijoj političkoj istoriji bilo deo Srbije osamdesetak godina. Dobijeno u ratu, izgubljeno u ratu, a ni između dva mirovna sporazuma, u Parizu1919. i Kumanovu (Severna Makedonija) 1999. – ni Albanci ni Srbi, koji naseljavaju ovu teritoriju, nisu bili srećni.
Srbi, međutim, strasno veruju u poetične neistine koje su sami opevali.
Epiku srpskog srednjovekovnog stradanja, srpski populisti na vlasti ili opoziciji, su ugurali u dnevnu politiku. Aleksandar Vučić je u tome najuspešniji. Kosovski ciklus iz naredne poezije, pretvorio je u kosovski cirkus, pa je umesto stihova recitovao parolu.
"Valjda su očekivali da će neko da im se skloni, da ne govori. A narode, poslovnik im je važniji od Kososva. Poslovnik je srce Srbije. Za mene je Kosovo, a za njih je poslovnik srce Srbije", rekao je predsednik Srbije Aleksandar Vučić početkom ove godine.
Kraljevina Srbija je 1913. godine na Kosovu uvela vojnopolicijski režim, Albancima uskratila pravo glasa, a činovnike, oficire i policajce koji su tamo službovali, slala po kazni.
U vreme socijalističke Jugoslavije, potom, zabeležene su četiri pobune Albanaca koji su činili više od dve trećine stanovništva.
A ni rastanak nije bio srećniji. Posle ratova na prostoru bivše Jugoslavije na Kosovu je 1998. godine izbila oružana pobuna, a kao odgovor srpske vlasti su preko granice proterale više stotina hiljada Albanaca.
Posle tromesečnog bombardovanja od strane NATO snaga, na Kosovu je 11. juna 1999. uspostavljen međunaredni protektorat. Zvanično je nazvan nadgledana nezavisnost.
"Mi sami sebe stavljamo u prostor kolonije i kao, molim vas, rešite naše pitanje. Molim vas, nemojte da dozvolite priznanje Kosova.sami sebe stavljamo u podređen položaj i neprekidno očekujemo konačno rešenje, za koje je istorija pokazala da nije moguće, jer nije moguće na način stvaranja, takozvanih velikih nacionalnih država na Balkanu", ocenjuje istoričarka Dubravka Stojanović.
U srpskim enklavama, uglavnom na severu Kosova, nesmetano su nastavile da rade institucije Republike Srbije.
Tekst je deo dokumentarnog filma „Ja, Aleksandar: Državni gambit“. Proizvodnju filma potpisuje Audio i video produkcija JSP, a autorski tim čine Jovana S. Polić i Sanja Lončar (autorke), Olivera Milenković (producentkinja), Svetozar Polić (koscenarista) i Zoran Grujin (montažer).
Možda baš zbog toga, posle ubistva premijera Zorana Đinđića 2003. sve srpske vlasti - demokratska, desničarska i autokratska - čvrsto su se držale neodržive politke „i Kosovo i Evropa“.
Marta 2004, u izgredima albanskih ekstremista za koje niko nije odgovarao, prema srpskim izvorima ubijeno je dvadesetosmoro Srba, oštećeno ili oskrnavljeno 16 crkava i manastira, pretučeno više stotina civila, zapaljeno isto toliko kuća.
Reakcija na to bili su protesti u Beogradu tokom kojih je zapaljena džamija, za šta, isto, niko nije odgovarao.
17. februara 2008. Skupština Kosova je, usvajanjem deklaracije, nadgledanu nezavisnost pretvorila u nepriznatu državu.
Srpski nacionalistički korpus je eksplodirao. Protest pod nazivom „Kosovo je Srbija“ u Beogradu organizovali su Srpska radikalna stranka koju su tada vodili Tomislav Nikolić i Aleksandar Vučić i Demokratska stranka Srbije, tadašnjeg premijera Vojislava Koštunice.
Naredne tri godine vođen je samo tehnički dijalog.
Status Kosova niko nije pominjao.
Jula 2011. godine Vlada u Prištini uvela je carine na robu iz Srbije, a na dva granična prelaza na severu poslala specijalnu policiju da obezbedi sprovođenje odluke. Tamo su ih, međutim, na 19 barikada dočekali naoružani Srbi. Jedan kosovski policajac je ubijen, a pucalo se i na nemačke pripadnike KFORa.
I upravo taj detalj je u pregovore uvukao novog aktera.
Mesec dana kasnije Angela Merkel je u Beogradu od tadašnjeg predsednika Tadića tražila da omogući nesmetan rad EULEKSa i ukine srpske institucije na severu. On je odgovorio da Srbija ispunjava međunarodne obaveze i da nikad neće priznati nazavisnost Kosova.
Vidno besna, rekla je da njeno seizmografsko političko osećanje kaže da put Srbije u Evropsku uniju spada u teži problem. Što će reći da ga, bar s ovim pregovaračem, Nemačka neće podržati.
Nemiri su nastavljeni. Zabeleženo je više od 160 incidenata, a samo u jednom, ranjeno je ili povređeno 20 pripadnika KFORa i više od 50 Srba.
Merkelova više nije bila u manjini, trebalo je menjati pregovarača.
Demokratska i liberalna Evropa nije nasumice podržala nacionalističku stranku.
Potpisivanje sporazuma sa Kosovom
Dolaskom Srpske napredne stranke na vlast, državnu, pa dakle i spoljnu politiku, od početka je vodio Aleksandar Vučić.
S titulom prvog potpredsednika vlade odlučivao je o tome šta Ivica Dačić, s titulom premijera, može da potpiše.
Kao i Slobodan Milošević dve decenije ranije, za međunarodnu zajednicu je postao faktor mira i stabilnosti na Balkanu.
"Aleksandar Vučić je znao da kaže - Ja sam taj koji može da obnovi rad po pitanju Kosova ako mi dopustite da dođem na vlast, učiniću tako da ne bude rata. – A, pa to je divno gospodine Vučiću, kao što ste vi rekli, mi ćemo Vas podržati.I kada je Vučić, dakle, prekršio prava, jako evidentno, vladinu prava...", napominje Žan Arno Deran, novinar iz Francuske.
Nakon devet meseci, pod budnim okom visoke predstavnice Evropske unije Ketrin Ešton, kosovski i srpski premijeri Hašim Tači i Ivica Dačić, potpisali su sporazum koji je trebalo da stavi tačku na etnički inspirisano nasilje.
Briselski sporazum ima 15 tačaka. Šest se odnosi na formiranje Zajednice srpskih opština, a četiri na integrisanje pravosuđa i policije u kosovski sistem.
Dogovoreno je da se opštinski izbori održavaju po zakonima Kosova, a da potpisnice ne blokiraju jedna drugu na putu ka Evropskoj uniji.
"Srbija, odnosno Dačić i Vučić jesu, de fakto, čak možda i de jure, ali to je ipak pravno pitanje, priznali Republiku Kosovo potpisavši sporazum u aprilu 2013", ocenjuje Bodo Veber iz Saveta za politiku i demokratizaciju u Berlinu.
Srbija nije blokirala Kosovo na putu ka Evropskoj uniji, ali je to činila u svim drugim institucijama, a kosovske vlasti odbile su da formiraju zajednicu srpskih oština.
Vučić, međutim, i danas hvali svoju mudrost u briselskim pregovorima.
"I kao što ste videli bio sam u pravu, ne zato što sam pametniji od bilo koga od vas, već zato što sam dobro razumeo međunarodne okolnosti i prilike,da je Priština sve to igrala samo zbog jedne stvari koju nije dobila a to je stolica u Ujedinjenim nacijama", rekao je nedavno Vučić.
Razgraničenje
2018. godine, iznenada, srpski faktor mira na Balkanu je kao trajno rešenje višedecenijske kosovske krize, predložio nešto što je nazvao razgraničenjem. Poslušao je, čini se, savet Srpske pravoslavne crkve koja je javno rekla da bi razmena teritorija bila bolja.
"Kada god on nešto kaže za šta jeste, niko ne zna šta to znači. Ali on to vrlo jako kaže, znate. On to naglasi, ako treba i lupi rukom o sto i onda kaže – Ja sam za razgraničenje", navodi Boris Tadić, lider SDS i nekadašnji predsednik Srbije.
Agresija Rusije na Ukrajinu pomogla je Aleksandru Vučiću da političku prevrtljivost dovede do perfekcije. Srbija je osudila rusku agresiju na nezavisnu zemlju, ali je odbila da agresoru uvede sankcije.
"On nas vodi i u Evropu i u Evroziju, on je dobar i sa Berlinom i sa Moskvom. I mi ne znamo da li idemo u Evropu ili idemo u Evroaziju, ili idemo možda sa Sjedinjenim Državama. Dakle, ili sa Turskom, ili sa Saudijskom Arabijom", kaže istoričarka Dubravka Stojanović-
"Da se ne radi o sudbini ljudi, o sudbini naroda, to bi bilo čak i uzbudljivo gledati, da je to neki crtać ili neki akcioni film", ističe novinar iz Crne Gore Željko Ivanović.
Deset godina medijskog uzdizanja zaštitničke Rusije u režimskim srpskim medijima, učinilo je da ceo nacionalistički korpus prećuti više puta ponovljeno Putinovo pozivanje na otcepljenje Kosova kao primer.
"I, od reči do reči, sve što smo mi uradili vi ste uradili na Kosovu, samo malo više", rekao je Vladimir Putin, predsednik Rusije.
5. novembra 2022. godine, pod dirgentskom palicom Srpske liste, ekspoziture Vučićeve stranke na Kosovu, Srbi su napustili kosovsku policiju, pravosuđe i administrativne poslove, odbornici podneli ostavke, a u znak protesta ponovo su postavili barikade na prelazima.
U Evropskoj uniji je, čini se, iscurelo strpljenje.
Uz ozbiljnu asistenciju američkih diplomata, Evropska unija je, ovog puta ultimativno, iznela novi, takozvani francusko-nemački predlog, a Zajednica srpskih opština će, kako je rekao američki izaslanik, Gabrijel Eskobar, biti formirana sa ili bez kosovskog premijera Aljbina Kurtija.
Kurti se predomislio istog dana, a nedelju kasnije i on i Vučić su predlog, koji u Srbiji niko nije video, prihvatili kao osnov za pregovore.
"Postalo je jasno da Beograd ako želi da pristupi pregovorima, mora da prihvati činjenicu da Kosovo nikada neće biti deo teritorije Republike Srbije", ističe Veber.
Kao i u svakoj trgovini, Aleksandar Vučić je, raspet između Rusije i Zapada, stigao na kasu gde ga je sačekao račun za sedenje na dve stolice: one s koje se obraćao biračima i one sa koje se pokazivao u međunarodnoj zajednici.
Kosovska kriza se, potom, na dva dana uselila u parlament, ali, opet, kao slika Vučićeve vlasti. Poslanike svoje stranke je birao sam, a spuštanjem cenzusa u parlament je uveo najteže ultradesničare, koji su mu sad okrenuli leđa, i to gledajući ga licem u lice.
Kosovo i Radojičić
Osam meseci kasnije ubijen je jedan kosovski policajac i tri napadača u razmeni vatre kod manastira Banjska, koja se odvila pod još nerazjašnjenim okolnostima. Jedan od napadača je uhapšen.
Izvinite što prekidam, evo ja u ovim trenucima sam čula rafal...
Bilans jednodnevnog sukoba na severu Kosova, izazvan upadom nekoliko desetina naoružanih Srba, završen je ubistvom jednog kosovskog policajca i trojice napadača, hapšenjem osmorice i bekstvom desetina iz sela Banjska u centralnu Srbiju. Ali na severu Kosova upad za većinu Srba nije bio iznenađenje.
Godinama unazad stvarana je lažna slika u koju je srpsko stanovništvo verovalo.
"Srbija nikada nije bolje stajala na međunarodnoj seni, vlast u Beogradu zna šta radi, do velikih promena geopolitičkih dolazi svuda u svetu i kad se to prevede na lokalne okvire, da budem potpuno konkretna, vojska će doći", navodi Tatjana Lazarević, urednica Kosseva.
Srpska strana je ćutala. Kosovska je objavila snimke. Vučić je u televiziskom obraćanju govorio o teškom životu Srba na Kosovu. I svom - teškom životu.
"Prethodne tri noći spavao sam ukupno sat i četrdeset. Sa starijom decom se nisam ni čuo. Jesam, sa Danilom jesam na sekund, pitao me je za to dole. Malog Vukana kad spava poljubim i pre nego što ustane, u sat ili nešto... Bukvalno, nit me čuje nit me vidi... Niti kukam niti bilo šta. Ali znam da šta god da donesem kao odluku, samo ću ja biti kriv", rekao je Vučić.
Kosovsko tužilaštvo je saopštilo da su iz pritvora puštena četvorica uhapšenih. Ali i da tragaju za organizatorom – Milanom Radojičićem.
Vođa grupe je Milana Radojičića, u tom trenutku potpredsednik Srpske liste i Vučićev saveznik, a koji se godinama nalazi na američkoj crnoj listi zbog umešanosti u međunarodni kriminal.
"On je čovek koji sebe smatra borcem za slobodu. Svojih drugova i momaka nikada se nije odrekao i nikada se neće odreći. Ali postoje stvari i pitanja na koja će morati da odgovori", naveo je Vučić.
Srpsko tužilaštvo ga je posle nekoliko dana ispitivalo nekoliko sati. I to je sve.
Reč je o terorističkom napadu, tvrdi se u Rezoluciji Evropskog parlamenta, i ukoliko se pokaže da postoji umešanost Beograda, Srbiji će biti uvedene privremene mere.
Vučić je srpsku politiku 90-ih, sve sa posledicama, prelio u 21. vek s tom razlikom što je reč sankcija dobila deminutiv – privremene restriktivne mere.
Nastaviće se...
Koje je vaše mišljenje o ovoj temi?
Pridružite se diskusiji ili pročitajte komentare