Dušan zajmi pare za hemoterapiju, socijalnu pomoć ne prima - zbog dedine penzije
Dušan Rakić, mladić iz okoline Ribarske Banje kod Kruševca, zbog tumora koji mu je otkriven pre godinu dana, više nije sposoban da radi. I to je u njegovom slučaju tek vrh ledenog brega. Zbog teškog siromaštva u kojem živi njegova porodica, bio je primoran da pozajmljuje novac da bi otišao u bolnicu u Nišu na hemoterapije. Međutim, za potpuni oporavak nakon operacije kancera potrebni su i lekovi, za koje više i nema od koga da se pozajmi novac.
Oglas
Dok koračamo ka Dušanovoj porodičnoj kući, postaje nam jasno da vozila odavno tuda nisu prošla. Gledajući njegovu majku Vericu koja nas je vodila, kako se zbog zdravstvenih problema jedva kreće, stižemo do porodičnog doma – kuće od trske i blata.
Sagrađena odmah posle Drugog svetskog rata, decenijama je samo krpljena. A u njoj žive tri generacije. Ali, umesto da mlađi brinu o starijima, ispostavilo se da je potpuno obrnuto.
„Živimo od penzije koja je 30.000 dinara“, kaže deda Velizar Rakić.
N1: Od koliko?
„Od 30.000...“
N1: Svi?
„Da“.
N1: To vam nije dovoljno ni za hranu. Kako se snalazite?
„Evo, vidite“, priča Velizar.
Iako imaju nešto zemlje, ona je praktično neupotrebljiva. A niko drugi je neće. Zato su Rakići često u situaciji da ne mogu sebi da obezbede ni obroke.
„Ima dana kada nemaš šta da spremiš. Krompir, krompir, i samo krompir“, objašnjava Dušanova majka Verica.
N1: Jel vam komšije pomažu?
„Ko će da nam pomogne?“, pita se Verica.
„Prvo da platiš, pa da ti neko pomogne: Ovako ne. Ništa džabe“, dodaje deda Velizar.
Dedina penzija je jedino primanje koje ima ova porodica. I to je bila prepreka da Dušana, onkološkog pacijenta, Centar za socijalni rad prepozna za pomoć.
Kazao nam je da mu je drago što smo ga obišli, ali da ne bi voleo da ga ljudi sažaljevaju. Na kraju je ipak pristao da sa nama podeli svoju priču.
„Kada sam tamo otišao, pitao sam ih da li bi mogao da dobijem neku pomoć. Pitali su me s kim živim. Rekao sam sa dedom, babom, majkom i bratom. Na pitanje je l‘ imamo neka primanja, rekao sam da su minimalna, i da to nije dovoljno za lečenje. Rekli su da ne mogu da dobijem“, priča Dušan.
N1: Jesu li rekli razlog?
„Ne. Samo su rekli da ne može“, objašnjava Dušan koji ima 38 godina.
N1: Kako se snalaziš za novac za lekove?
„Pa, kako. Pozajmljujem od ljudi. Skoro sam od jednog rođaka uzajmio 150 evra“, rekao nam je Dušan.
I optimizam polako napušta ovog mladića. Kaže da sve manje veruje da će dobiti adekvatnu pomoć kako bi se oporavio. I ono o čemu najviše razmišlja - da ponovo počne da radi. A planove ima.
Dušanu Rakiću možete da pomognete uplatom donacija na račun:
Koje je vaše mišljenje o ovoj temi?
Pridružite se diskusiji ili pročitajte komentare
Oglas
Koje je vaše mišljenje o ovoj temi?
Pridružite se diskusiji ili pročitajte komentare
Oglas
NAJČITANIJE
Oglas
Oglas
Najnovije
Oglas
Oglas