Šta dišemo, pijemo, jedemo pitanja su koja mesecima i godinama postavljaju ekološki aktivisti u Srbiji. Pokret odbrane životne sredine je življi nego ikad, ali je sve više i ekoloških žarišta na koja ukazuju. Gde su i kako ih rešiti?
Stop istovaru građevinskog otpada rekla je glumica Svetlana Bojković na Bari Revi, u beogradskom naselju Krnjača.
„Ovo što se dešava sa životnom sredinom u Srbiji doživljavam kao kriminal i tom kriminalu mora da se stane na put“, rekla je.
Na put, odnosno na cev, su avgusta prošle godine stali meštani Rakite, a reku su iz nje oslobodili. Pijuci i lopate odzvanjali su celom Srbijom kao vest dana:
„Tri godine mi pokušavamo da državu upristojimo da uradi ono što mora i oni neće. E sad ćemo mi da uradimo“, kazao je okupljenim građanima Desimir Stojanov. Oni su uzvikivali: „Bravo…“
Na mapi Srbije pokazane su samo neke od lokacija za koje su građani i aktivisti ukazivali da postoje ekološki problemi.
U toku je protivljenje eksploataciji litijuma u okolini Loznice koju planira kompanija Rio Tinto.
A šta dišemo? To ponekad možemo i golim okom da vidimo.
„A ono što je nama kao građanima bitno je to da mi imamo u realnom vremenu zaista podatke i informacije, da nas neko obavesti, ne mesec ili dva meseca kasnije ili čak godinu dana kasnije, na koliko se čeka izveštaj o stanju zaštite životne sredine, zvanični, nego da imamo u realnom vremenu podatke“, rekla je direktorka Centra za ekologiju i održivi razvoj (CEKOR) Nataša Đerkov.
Ministarka rudarstva i energetike Zorana Mihajlović kaže neće biti gašenja termoelektrana, ali ukazuje da Srbiju čeka plaćanje ekoloških taksi. Kaže na njih može ići i 70 odsto prihoda.
„Moramo biti svesni da ćemo mi sigurno plaćati takse za ugljenik. Pa moramo li stalno da povećavamo. Moramo li da gradimo još termoelektrana da bi platili ko zna koliko“, kaže Mihajlović.
Nisu ostali netaknuti i oni koji se ne diraju – nacionalni parkovi. Na Pančićevom vrhu na Kopaoniku – podignut je objekat misteriozne investitorke. Gabariti su premašivali dozvoljene, a pod pritiskom javnosti je rušen.
Nelegalno se gradilo i u nacionalnom parku Tara, a uprava javnog preduzeća, februara ove godine, podnela je krivične prijave protiv vlasnika osam objekata.
Neki su poželeli da imaju krila, pa su letovima iznad Uvca ugrožavali beloglave supove nakon čega je zabranjeno letenje onima koji to nisu.
Umesto novogodišnjih poklona u Potpećko jezero je januara ove godine stiglo smeće. Mesec dana kasnije je uklonjeno desetine hiljada kubika otpada.
Na teritoriji Srbije postoji više od 2.200 divljih deponija, procene su da ih ima i više. Svi ovi problemi su podigli ustanak, ekološki, okupivši veliki broj građana i javnih ličnosti.
„Kukavičluk poručuje da neko o nama odlučuje…al to nije istina. Mi odlučujemo o ovoj zemlji“, rekao je Zoran Kostić Cane, frontmen „Partibrejkersa“.
Ako ne zbog građana, a ono zbog Evropske unije Srbija će morati da radi na ovim problemima. To je i jedno od najskupljih poglavlja u procesu pristupanja zajednici evropskih zemalja. Đerkov kaže procene su da će nam trebati između 10 i 15 milijardi evra do 2030. godine.
Kako od vlasti često čujemo da imamo para, ostaje znak pitanja na „imamo li volje da rešimo ekološke probleme?“.
Komentari ()
Vidi sve komentare