Živa u termometru se ovih dana penje i do 39 stepeni, subjektivni osećaj kao da je 139. Čini se da gore i nebo i zemlja. Ljudi u kratkim rukavima i šortsevima beže sa ulica i traže spas u hladu. Ali ne i Žarko i Milan, koji sa šlemovima na glavi i pod punom "ratnom opremom" peru prozore na beogradskim staklenim soliterima. Ali ne iznutra, već spolja, viseći na sajlama u vazduhu, visoko iznad glava prolaznika i podsećaju na - Spajdermena.
Oglas
Da bi postali perači prozora na visokim zgradama nije dovoljna ljubav prema visini i iskustvo u pranju prozora kod kuće. Potrebno je znatno više od toga.
"Potrebno je prvo da završite kurs za visinske radove, a u okviru njega je i obuka koju morate proći kako bi radili ovaj posao. Kada to prođete, morate proći i lekarski pregled. E kada i to završite onda možete početi sa poslom, i to prvo na nižim zgradama, gde perete stakla iz ruke. Kada to savladate onda krećete "na uže" i posao se usavršava", kaže za N1 Žarko Radujko, jedan od dvojice "Spajdermena".

A dan pošto je počeo da radi, a potom se i prvi put "vinuo" na malo veću visinu i sada, kaže pamti.
"Kada sam se prvi put popeo na malo veću visinu bilo mi je teško, baš teško. Osećao sam, iskreno, strah. Strah uvek postoji, vremenom se prevazilazi njegova jačina, ali je strah uvek prisutan - i sada. Najveća visina na kojoj sam do sada radio je 100 metara. Kada bacite pogled sa te visine lepo je ali je posao težak, baš težak", objašnjava Žarko Radujko.
Osim što peru, Žarko i Milan sami montiraju opremu sa koje će visiti u vazduhu i uz pomoć koje će se kretati u svim smerovima. Pomoću koje će se popeti ali i sići.
"Sajle i užad postavljamo sami, sami proveravamo jer sami sebi samo možemo da verujemo. A pravilo je "nikad ne visi sam", tako da smo uvek bar dvojica zajedno", navodi Žarko.
A da bi posle uspešnog kursa i obuke počeli da radite ovaj posao morate nabaviti i opremu koja mora biti sertifikovana, a sadrži puno toga - pojas, spravu, pomoćnu spravu, užad, nožnu penjalicu, koturaču....
I dok razgovaramo sa Žarkom, njegov šef Milan, se poput pauka uspinje uz ravan stakleni zid zgrade, uz uže, sve više ka krovu zgrade. Dovikujemo se jer je visoko.
N1: Kako ide?
"Teško, baš teško. Pretoplo je", poručuje nam sa visine Milan Dimić, dok vešto, poput virtuoza, umiva staklene površine naše zgrade.
"Posao je najnaporniji u toku leta, kada su velike vrućine. I zimi je teško ali je leti ipak teže raditi jer ste na otvorenom, na vrućini, suncu, pakao je", potvrđuje Žarko i dodaje da je u toku dana moguće oprati oko 250 kvadrata, pod uslovom da ste "vešt perač i da su uslovi dobri".
N1 | N1
Više
N1/Marina Pupavac | N1/Marina Pupavac
Više
N1/Marina Pupavac | N1/Marina Pupavac
Više
N1/Marina Pupavac | N1/Marina Pupavac
Više
N1/Marina Pupavac | N1/Marina Pupavac
Više
N1/Marina Pupavac | N1/Marina Pupavac
Više
N1/Marina Pupavac | N1/Marina Pupavac
Više
"Posao je isplativ, nije baš kao na Zapadu ali može dobro da se živi", zaključuje Žarko Radujko.
Koje je vaše mišljenje o ovoj temi?
Pridružite se diskusiji ili pročitajte komentare
Oglas
Koje je vaše mišljenje o ovoj temi?
Pridružite se diskusiji ili pročitajte komentare
Oglas